Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-158/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miljenki Polanović, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 108407499604, zastupanog po punomoćnici GD, dipl. iur., zaposlenoj kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-51/2020-44 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-51/2020-44 od 16. prosinca 2021. u točkama II. izreke i odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9.152,00 kn (sada 1.214,68 eur) sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2020. do isplate.

2. Točkom II izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 kn (sada 530,89 eur) sa zateznom kamatom.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.672,00 kn (sada 354,64 eur) sa zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.118,00 kn (sada 546,55 eur) sa zateznom kamatom odbijen kao neosnovan.

4. Protiv te presude u točkama II. i odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti usvoji njegov zahtjev za naknadu štete, odnosno dosudi mu i daljnji zatraženi iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 kn sa zateznom kamatom, uz naknadu žalbenog troška ili podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjska presuda u točki I. i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III. izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tuženika.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja nastalog uslijed prometne nezgode od 7. studenog 2015. u ukupnom iznosu od 13.152,00 kn sa zateznom kamatom.

9. U ovom žalbenom postupku prema stanju u spisu nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za predmetnu štetu. Sporno je je li u međuvremenu, nakon donošenja i pravomoćnosti presude poslovni broj Pn-81/16 od 14. travnja 2017. koja je postala pravomoćna 2. svibnja 2017. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja koje tužitelj opisuje u tužbi, pri čemu je, a s obzirom na izostanak žalbe tuženika sporno je li prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 kn, dok nije sporno da je sud pobijanom presudom u točki I. izreke tužiteljev zahtjev djelomično prihvatio i dosudio mu za naknadu neimovinske štete iznos od 8.000,00 kn, te za troškove odlaska na preglede iznos od 1.152,00 kn, odnosno ukupan iznos od 9.152,00 kn.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku urologu mr. sc. Tomislavu Dujmenoviću, proizlazi da u štetnom događaju 7. studenog 2015. tužitelj nije zadobio ozljedu penisa kako to opisuje u tužbi, uz mišljenje vještaka da urološko oboljenje kod tužitelja induratio penis plastika nije u uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u štetnom događaju, pri čemu, tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka urologa nije imao primjedbi,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka oftalmologa Branimira Cerovskog proizlazi da iako je tužitelj u štetnom događaju zadobio traumu glave koja bi mogla dovesti do oštećenja vidne funkcije, da je tužitelj od oftalmološke dokumentacije priložio samo jedan nalaz oftalmologa sačinjen godinu i pol poslije štetnog događaja, da je kod tužitelja nađen slabiji vid na desnom oku kao posljedica slabovidnosti, slijedom čega je i taj vještak zaključio da ove promjene vida nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a na koje mišljenje vještaka oftalmologa tužitelj nije imao primjedbi,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka za neurologiju i psihijatriju dr. Slavka Trontla proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 7. studenog 2015. doživio psihički stres, da je 10-ak dana nakon štetnog događaja nadležni liječnik psihičke smetnje kod tužitelja dijagnosticirao šifrom F 41.1., tj. kao generalizirani anksiozni poremećaj te mu je propisao terapiju anksiolitikom, da je tužitelj nakon toga prvi psihijatrijski pregled obavio 23. ožujka 2018. kada psihijatar postavlja dijagnozu F 43.2. – poremećaj prilagodbe, da je tužitelj po toj dijagnozi još uvijek na liječenju kombiniranom terapijom antidepresivima i anksioliticima, vještak je na temelju te medicinske dokumentacije kao i na temelju osobnog pregleda tužitelja zaključio da je uslijed štetnog događaja, tijekom 2018. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja u odnosu na njegovo psihičko stanje zdravlja koje je vještak ocijenio kao daljnje smanjenje životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 5%, pri čemu niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje tog vještaka.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) sud je ocijenio da uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelj ima pravo na naknadu daljnje neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 kn, koji mu je i dosudio sa zateznom kamatom u tijeku od podnošenja tužbe, 17. srpnja 2020. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 4.000,00 kn sa zateznom kamatom, što tužitelj žalbom pobija, odbio kao neosnovan.

12. Prvostupanjski sud je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, razmjerno tužiteljevom uspjehu u parnici.

13. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje kojih od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj žalbom niti ne osporava, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kada je tužitelju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i to s obzirom na daljnje smanjenje životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 5%, zbog posljedica štetnog događaja dosudio iznos od 8.000,00 kn.

15. Suprotno žalbenim navodima, kada se ima u vidu navedeni stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, životna dob tužitelja (rođen 1963.) ovaj sud je ocijenio da dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 8.000,00kn jest primjerena novčana naknada, u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, te suprotno žalbenim navodima tužitelja, a s obzirom na sve navedene okolnosti nije preniska.

16. Zbog tih razloga je žalbu tužitelja u odnosu na odbijajući dio zahtjeva tužitelja za naknadu štete trebalo odbiti kao neosnovanu.

17. Prvostupanjski sud je pravilno u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pritom pravilno ocjenjujući uspjeh tužitelja u parnici istome dosudio parnični trošak u iznosu od 2.672,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška pravilno odbijen kao neosnovan.

18. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić