Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-2283/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Valentini Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja UZ, od oca U i majke Č, rođen dana **.**.2000. u mjestu Parwan, Afganistan, državljanin Afganistana, nositelj laissez-passer ser. br. [serijski broj] izdanog od strane Francuske, tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojega zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, dana 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/18, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. lipnja 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Sandri Dimitrijević, odvjetnici u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, pružateljici pravne pomoći, iznos od 500,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 16. lipnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/18, URBROJ: 511-19-48- 25-1 od 3. lipnja 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke Mosaweer (i) UZ (p) od oca Z i majke Č, rođen dana **.**.2000. u mjestu Parwan, Afganistan, državljanin Afganistana, nositelj laissez-passer ser. br. [serijski broj] izdanog od strane Francuske, tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova. Točkom 2. izreke smještaj se određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, dok se prema točki 3. izreke smještaj računa od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je nezakonito pobijano rješenje kojim je određeno ograničenje slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ( „Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17. i 33/23., dalje: ZMPZ), te ga tužitelj osporava u cijelosti podnošenjem ove tužbe u otvorenom zakonskom roku. Naime, pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, a ovom tužbom se traži kontrola zakonitosti pobijanog rješenja. Tužitelj ističe kako pobijano rješenje ne sadrži valjane i obrazložene razloge na temelju kojih je utvrđeno kako se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, niti da bi određivanje takve mjere bilo razmjerno svrsi takvog ograničenja. Osiguranje prisutnosti tužitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite može se osigurati primjenom blažih mjera te je posve očito kako ne postoje opravdani razlozi da se tužitelju izreče najstroža mjera. Naime, sukladno odredbi članka 54. stavka 6. ZMPZ-a, mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Tužitelj ističe kako ne postoji niti jedan od zakonskih razloga za donošenje pobijanog rješenja kojim se tužitelju ograničava sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a osobito se ističe kako ovakva mjera nije razmjerna svrsi ograničenja. Nadalje, pobijano rješenje ne sadrži individualnu ocjenu konkretne situacije tužitelja, već se oslanja na navodno „ponovljeno napuštanje Republike Hrvatske", bez detalja, dok iz samog rješenja proizlazi da se radi o postupcima u okviru europske Dublinske uredbe-što nije razlog za ograničavanje slobode tužitelja.

2.1. Tužitelj ne posjeduje dovoljna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti, pa temeljem članka 60. stavka 1. ZMPZ-a traži pravo na besplatnu pravnu pomoć.

2.2. Slijedom svega navedenog, a obzirom je pobijano rješenje doneseno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je pobijano rješenje nezakonito, to tužitelj sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a podnosi prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju se evidentno nanosi šteta koja bi se teško mogla popraviti, budući da se izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju ograničava njegova temeljna sloboda - sloboda kretanja. Izvršenje pobijanog rješenja se sasvim sigurno negativno odražava i na tužiteljevo mentalno zdravlje i općenito na njegovo stanje, a što sve ukazuje kako se izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju nesporno nanosi nepopravljiva šteta. U odnosu na drugu pretpostavku tužitelj ističe da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a u odnosu na treću pretpostavku, tužitelj ističe da je u konkretnom predmetu kriterij javnog interesa zakonito postupanje tuženika. Slijedom svega navedenog, neodređivanjem odgodnog učinka tužbe, tužitelj bi bio izložen neposrednim i ozbiljnim posljedicama koje bi u cijelosti derogirale svrhu sudske zaštite. Upravni spor u kojem se odlučuje o ograničenju osobne slobode ne može biti djelotvoran ako izvršenje prethodi sudskoj ocjeni zakonitosti, osobito kad se radi o temeljnim pravima. Određivanje odgodnog učinka u ovom slučaju nije samo opravdano, već nužno radi zaštite integriteta postupka i temeljnih prava tužitelja.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/18, URBROJ: 511-19-48- 25-1 od 3. lipnja 2025., te obveže tuženika da je dužan postupiti po ovoj presudi i tužitelja odmah pustiti na slobodu. Nadalje tužitelj predlaže da se istom odobri besplatna pravna pomoć koju snosi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te da sud nalaži tuženiku da odvjetnici Sandri Dimitrijević, pružateljici besplatne pravne pomoći, isplati troškove pružene pravne pomoći tužitelju u ovom postupku, u roku od 15 dana.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je tužba neosnovana, te da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Nadalje, tuženik ističe kako se državljanin Afganistana UZ očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso individualnom procjenom donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca uz prisustvo prevoditelja. Također, napominjemo da je predmetni državljanin Afganistana, UZ, temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio. Predmetni državljanin Afganistana je dana 3. lipnja 2025. godine vraćen treći put sukladno dublinskom postupku, a iz čega proizlazi da se isti nema namjeru zadržavati na području Republike Hrvatske.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-

03/18, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. lipnja 2025. godine (stranica 7-8 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 9. lipnja 2025. godine (stranica 9-11 spisa), te zapisnik o saslušanju stranca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/18, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. lipnja 2025. godine (stranica 12-13 spisa).

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 3. lipnja 2025. godine. Tako je u provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 3. lipnja 2025. godine charter letom iz Lyona, Francuska doputovao u zračnu luku „Franjo Tuđman“, po dublinskom postupku. Izvršenom provjerom u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je predmetni više uzastopnih puta napuštao Republiku Hrvatsku te bio vraćen sukladno dublinskom postupku tijekom postupka međunarodne zaštite. Slijedom navedenog, sukladno članku 54. stavku 2. točki 1. i točki 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istom je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite poradi opravdanog rizika od bijega. Člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom tuženik je utvrdio da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je predmetnom strancu potrebito ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, jer je u upravnom postupku utvrđeno da je 3. lipnja 2025. godine vraćen treći puta sukladno dublinskom postupku, a iz čega proizlazi da se isti nema namjeru zadržavati na području Republike Hrvatske. To potvrđuje i dopis tuženika od 26. rujna 2025. godine, kojim se obavještava sud da je tužitelj, kao osoba koja je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu, samovoljno napustio Prihvatilište dana 18. rujna 2025. godine. Naime, isti se nije vratio u Prihvatilište, a niti je prijavio novo boravište u određenom roku. Takvim postupcima tužitelj pokazuje da ne želi ostvariti pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu, shodno članku 53. stavku 1. ZMPZ, te da nema niti volju za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu sukladno članku 33. istog Zakona. Dakle, u konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za izricanje mjere smještaja u prihvatni centar za strance shodno članku 54. stavku 6. ZMPZ, jer se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. U svezi s tim potrebito je uputiti na zapisnik o saslušanju stranca od 3. lipnja 2025. godine, koji sadrži izjavu stranca u kojoj je pojasnio razloge nezakonitog ulaska i boravka u RH. Od stranca je zatraženo da iznese okolnosti koje je prešutio, a koje mogu biti važne za donošenje rješenja o povratku i smještaju u Prihvatni centar za strance, na što je isti izjavio da nema ništa za dodati. Osim toga, stranka je obaviještena da je dovedena u prostorije Postaje aerodromske policije Pleso radi provođenja upravnog postupka ograničavanja slobode kretanja sukladno članku 54. stavku 2. točki 1. i točki 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17. i 33/23.), jer se radi o više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći od 9. lipnja 2025. godine, koji ne sadržava podatke o novčanim sredstvima, podatke o pokretninama, podatke o svim nekretninama, a niti podatke o dohotku i primicima. Za točnost naprijed navedenih podataka tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27.1. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 500,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura.

12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, tužitelju ne prijeti šteta koja bi se teško mogla popraviti i odgoda je u konkretnom slučaju protivna javnom interesu.

U Zagrebu 2. listopada 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. odvjetnica Sandra Dimitrijević, Josipa Sermagea 14A, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Ulica Rudolfa Fizira bb, 10410 Velika Gorica

3. U spis