Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6295/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CŠ, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19, 42/20, 85/22; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-4708/2023-4 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenog CŠ, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom protiv okrivljenog CŠ isti je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18; dalje: PZ) izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca te mu je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 68,40 eura.

2. Protiv te presude okrivljeni NŠ je putem svog branitelja Ivana Santice, odvjetnika u OD Santica & Đapić u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih navoda. U bitnome okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio suvereno cijeniti dokaze i s jednakom pažnjom utvrditi sve odlučne činjenice, pa tako se utvrđenje suda da je upravo okrivljenik počinio prekršaje za koje je proglašen krivim temelji na iskazu svjedoka koji je vlasnik oštećenog vozila, a koji je u postupku naveo da nije vidio udar između svog vozila i vozila okrivljenika, a da je okrivljenika prijavio kao počinitelja jer je bio parkiran jedno vrijeme pored njegovog vozila. Policija je radila očevid nad vozilom okrivljenika mjesec dana nakon inkriminiranog događaja, a okrivljenik je naveo da je njegovo vozilo imalo oštećenja koja su nastala prije inkriminiranog događaja, a njegovim vozilom upravlja i njegova supruga. Ističe da je svjedok također naveo da je inkriminiranog dana u dva navrata obilazio svoje vozilo kad je okrivljenikovo vozilo bilo parkirano pored, te da u prvom nailasku nije primijetio nikakvo oštećenje, već u drugom nailasku kad vozilo okrivljenika više nije stajalo pored. Žalitelj predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. PZ-a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te takvih povreda ovaj Sud nije našao.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude, razmatrajući navode žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u postupku, kako to pravilno ističe okrivljenik u žalbi i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio odluku o krivnji okrivljenika za prekršaje koji joj se stavljaju na teret.

6. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u postupku naveo da je točno da je inkriminiranog dana bio parkiran svojim vozilom pored oštećenog vozila Dacia, 5-10 minuta dok je čekao djecu, te da se potom polukružno okrenuo i vratio u istom smjeru odakle je došao, a prilikom parkiranja i prije nego je napustio mjesto događaja nije osjetio nikakav kontakt među vozilima, a o tome je prvi puta saznao kad su policijski službenici došli raditi očevid nad njegovim vozilom nakon otprilike mjesec dana. Istaknuo je da je prilikom očevida na njegovom vozilu bilo nekoliko manjih oštećenja prednjeg branika i da ne zna odakle te štete potječu, da njegova supruga također upravlja vozilom i da je u nekoliko navrata te štete već ranije prijavio svom osiguranju.

1. U postupku je kao svjedok ispitan vlasnik oštećenog vozila Dacia LŠ koji je iskazivao da je inkriminiranog dana njegovo vozilo bilo parkirano na nogostupu. Na pitanje suda na koji način je utvrdio vozača vozila koje je oštetilo njegovo vozilo je izjavio da je tog dana upravljao drugim vozilom marke Golf krećući se iza vozila marke BMW koje mu je zapelo za oko jer je imalo na tablici zadnja dva slova ZG. Inkriminiranog dana je njegova djevojka vozila vozilo Daciu i ostavila ga parkiranog na nogostupu, a on je u dva navrata prolazio pored Dacie, prvi puta kad je BMW bio parkiran pored i kad nije primijetio nikakva oštećenja i drugi puta kad vozilo BMW-a više nije bilo, kad je primijetio oštećenje, a prilikom čega je naveo da nije vidio kontakt između ta dva vozila. Potom je pozvao policiju i dao im podatke.

7. U postupku je sud pročitao i materijalnu dokumentaciju, između ostaloga zapisnik o očevidu u kojem piše da su policijski službenici pregledali vozilo BMW i vozilo Dacia i ustanovili oštećenja i na jednom i na drugom vozilu, na vozilu BMW oštećenja prednjeg branika, a na vozilu Dacia oštećenja zadnjeg branika.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da je obrana okrivljenika neosnovana i da je nedvojbeno utvrđeno da je isti počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

2. Ovaj je Sud stava da je takav zaključak i činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda pogrešan jer iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno da bi okrivljenik počinio djela prekršaja za koja se tereti. Naime, iz iskaza svjedoka na kojem se u odlučujućoj mjeri temelji odluka suda o krivnji okrivljenika za prekršaje, proizlazi da svjedok nije vidio da je upravo vozilo okrivljenika oštetilo njegovo vozilo, već da je svjedok zaključio da je okrivljenik počinitelj prekršaja jer je njegovo vozilo u jednom trenutku bilo parkirano pored oštećenog vozila, dakle ne radi se o svjedoku koji je neposrednim opažanjem vidio počinjenje prekršaja. Također u zapisniku o očevidu su navedena oštećenja na oba vozila, no iz istih se ne može sa sigurnošću zaključiti da su nastala upravo kontaktom između ta dva vozila i to inkriminiranog dana. Sud je propustio utvrđivati dinamiku nastanka prometne nesreće, kao i način nastanka navedenih oštećenja na način da se može nedvojbeno utvrditi da je oštećenja na vozilu Dacia prouzročilo vozilo okrivljenika BMW (ostaci boje, visina oštećenja i sl.).

3. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je propustio pravilno i potpuno utvrditi sve bitne činjenice potrebne za donošenje nedvojbene odluke o krivnji okrivljenika za terećene prekršaje, zbog čega valja u ponovljenom postupku ponovno provesti dokazni postupak i izvesti sve potrebne dokaze kako bi se točno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, kao i prekršajna odgovornost okrivljenika te donijeti novu odluku o prekršaju vodeći se razlozima iznesenim u ovom rješenju.

9. Cijeneći sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević v.r.

Renata Popović, v r

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.