Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠĐ, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5748/2023 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025. i 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju odredbe čl. 161. toč. 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, uz obrazloženje da ponašanje okrivljenika na način kako je opisano, nije prekršaj budući da odredbama čl. 4. i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, nije propisano da je poslodavac dužan voditi evidencije o vremenu početka i završetka rada, te o satima dnevnog i tjednog odmora u odnosu na redovite učenike koji rade kod njega temeljem ugovora o povremenom radu redovitog učenika, već je istim Pravilnikom takva obveza poslodavca propisana isključivo u odnosu na radnike zaposlenike poslodavca.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

3. U žalbi žalitelj u bitnom ističe da je odredbom čl. 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 73/17.), jasno propisano da evidencija o radnicima mora sadržavati podatke o radnicima i podatke o radnom vremenu radnika, dok je odredbom čl. 4. st. 1. toč. 4. istog Pravilnika propisano da je poslodavac, osim evidencije o radnicima iz čl. 3. Pravilnika, dužen voditi i posebne evidencije o redovitim učenicima koji kod njega rade posredstvom ovlaštenih srednjoškolskih ustanova, ako koristi njihov rad, slijedom čega je u konkretnom slučaju okrivljenik u svojstvu poslodavca bio dužan voditi evidenciju o radnom vremenu redovitog učenika zaposlenog temeljem ugovora o povremenom radu, a propuštanjem je ostvario obilježja prekršajnog djela zbog kojeg je procesuiran.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju postoji osnov za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju čl. 161. st. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo koje se istom stavlja na teret, na način opisan u činjeničnom opisu radnje prekršaja, po propisu nije prekršaj, ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, već iz sljedećih razloga.

7. Naime, okrivljeniku se optužnim aktom stavlja na teret da u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 27. srpnja 2022. u 4z, erh, kao poslodavac fizička osoba vlasnik obrta za trgovinu i usluge [obrt], redovitom učeniku ĐĐ iz [adresa], rođ. **.**.2003. zaposlenom temeljem ugovora o povremenom radu redovitog učenika na poslovima prodavača u trgovini u eg, seg, koja posluje u sastavu njegovog obrta, nije evidentirao vrijeme početka i vrijeme završetka rada ili sate dnevnog i tjednog odmora redovitog učenika,

što je u suprotnosti s odredbom čl. 8. u svezi čl. 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 73/17.) dakle, nije vodio evidenciju o radnicima i radnom vremenu radnika na propisani način, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu.

8. Odredba čl. 229. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) propisuje da će se novčanom kaznom za prekršaj kazniti poslodavac pravna osoba, ako ne vodi evidenciju o radnicima i radnom vremenu ili je ne vodi na propisani način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), dok je u stavku 2. istog članka citiranog Zakona, za isto djelo propisana prekršajna odgovornost poslodavca fizičke osobe i odgovorne osobe pravne osobe. Nadalje, odredba čl. 5. Zakona o radu u st. 1. propisuje da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, dok u st. 2. propisuje da evidencija iz st. 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 73/17.), u odredbi čl. 2. propisuje da je poslodavac, osim evidencije o radnicima dužan voditi i evidenciju o radnom vremenu koja između ostalog, obuhvaća i podatke o početku rada i završetku rada, kao i sate korištenja dnevnog i tjednog godišnjeg odmora (čl. 8. Pravilnika).

9. Prema naprijed citiranim odredbama, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu radnika, dok u slučaju da istu evidenciju uopće ne vodi ili je ne vodi na propisani način, čini prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu. Dakle, kažnjiva radnja koja čini biće predmetnog prekršajnog djela, odnosno njegovo konstitutivno obilježje je propuštanje vođenja evidencije o radnicima i o radnom vremenu radnika. Slijedom navedenog, razvidno je da činjenični opis djela kako je naveden u optužnom prijedlogu, nije potpun te djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj, ali ne iz razloga koje je dao prvostupanjski sud, već zbog toga što u činjeničnom opisu djela nije navedeno da je okrivljenik propustio voditi evidenciju o radnom vremenu radnika, odnosno da istu nije vodio na propisani način, što je konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja, već je isto navedeno isključivo u zakonskom opisu djela.

10. Također, u činjeničnom opisu djela nije naveden provedbeni propis tj. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 73/17.), koji dopunjuje biće predmetnog prekršajnog djela, a koje navođenje Pravilnika je izostalo u činjeničnom opisu djela, već je navedeno samo u okviru zakonskog opisa i pravne oznake prekršaja, što nije dostatno, jer je sud kod donošenja odluke o prekršaju vezan isključivo činjeničnim opisom radnje prekršaja.

11. Naime, kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj. Slijedom iznesenog, a budući da u činjeničnom opisu djela prekršaja nedostaje njegovo konstitutivno obilježje, takav činjenični opis nije potpun i djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj.

12. Nadalje, budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe, jer djelo za koje se optužuje, a kako je opisano, po propisu nije prekršaj, iz razloga koje je dao ovaj sud.

13. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.