REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3297/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maja Čuljak, protiv tužene ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku BC (sin tužene), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Krešimiru Valiću iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-33927/2023 od 11. listopada 2023. kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 53,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. prosinca 2022. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Krešimiru Valiću iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-33927/2023 od 11. listopada 2023. kojim je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 62,31 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2023. pa do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 2. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika Krešimir Valić iz Zagreba donio je 11. listopada 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-33927/2023 kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju iznos od 53,10 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem u bitnom navodi kako ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući nije vlasnik nekretnine (vikendice) na adresi na otoku [adresa] te da je vlasnik iste LC koji je već godinama oslobođen od plaćanja RTV pristojbe kako u Zagrebu tako i na [adresa], da tužena nema prijavljeno prebivalište ili boravište na [adresa] i da živi na adresi u [adresa]. Ukazuje i na rješenje od 2. ožujka 2021. kojim je Upravni odjel za turizam Splitsko-dalmatinske županije donio odluku o prestanku pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nje i njenog supruga. Također, navodi kako je platila neke račune na [adresa] za RTV pristojbu jer je istu ispred kuće zatekao zaposlenik tužitelja no smatra kako te račune nije trebala platiti, te ističe kako nema dugovanja prema tužitelju.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-3297/2023-2 od 15. ožujka 2024. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvadak iz evidencije pretplatnika, prijavu prijamnika te pregled stanja računa obveznika.

5. Tužitelj se na navode tužene očitovao podneskom od dana 7. svibnja 2024. navodeći kako su prigovori tužene neosnovani, da je prijava sačinjena temeljem prijave prijamnika koja je obavljena na adresi prijave/fakture [adresa] kojom prilikom je upravo tužena predstavniku tužitelja dala OIB i svoje osobne podatke koje tužitelj ne bi imao u prijavi da ih tužena nije osobno dala uz napomenu da je tužena osobno potpisala prijavu i tom prilikom platila dospjele pristojbe do tog trenutka, te je prijavila posjedovanje prijamnika na adresi prijave s pobližom oznakom za podstanare čime je tužena u obvezi podmiriti nastale obveze.

6. Sud ukazuje kako se tužena na navode tužitelja iz podneska od 7. svibnja 2024. očitovala podneskom od 18. rujna 2024. u kojem u bitnom navodi kako ostaje kod istaknutih prigovora, posebice kod prigovora promašene pasivne legitimacije, slijedom čega predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj.

7. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 11. rujna 2025. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i obzirom se radi o sporu male vrijednosti.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u toč. I. izreke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 53,10 eura za RTV pretplatu za razdoblje od kolovoza do prosinca 2022. Navedeni iznos koji tužitelj potražuje u ovom sporu predstavlja spor male vrijednosti prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Sud prvotno ističe kako je pasivna legitimacija tužene utvrđena temeljem uvida u evidenciju pretplatnika iz koje proizlazi da je tužena od 21. srpnja 2022. evidentirana kao obveznik plaćanja radiotelevizijske pristojbe na adresi [adresa], po osnovi posjedovanja TV prijamnika te u evidenciji tužitelja nema naznačene odjave tužene kao pretplatnika. Nadalje, činjenica da je tužena pasivno legitimirana kao i da je u utuženom razdoblju bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem, proizlazi i iz preslike Prijave prijamnika sa lista 55 spisa u kojoj je naznačen i OIB tužene kao i da je ista navedenog dana izvršila plaćanje u gotovini u iznosu od 53,09 eura prema računu broj 54/6434 za razdoblje od ožujka do srpnja 2022. Iz navedenog proizlazi kako je tužena obveznik plaćanja RTV pristojbe, a kako je to naznačeno i u evidenciji tužitelja. Za istaknuti je kako tužena navode tužitelja i spomenutu priloženu dokumentaciju nije osporila dostavljanjem dokaza u spis već navodi kako se radi o grešci i da nije znala na što se odnosi predmetno plaćanje Nadalje, tužena dostavlja u spis rješenje kojim je ukinuto rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi u [adresa] danom 16. veljače 2021. te pisanu suglasnost od 16. rujna 2024. da ona kao vlasnik stana na spornoj adresi daje odobrenje za potvrdu prebivališta podstanarima ĆC i njezinom sinu HC temeljem Ugovora o najmu stana od 11. travnja 2024., a u koji je sud izvršio uvid na listu 64-65 spisa. Također, uvidom u obrazac za prijavu prijamnika za fizičke osobe sa lista 63 spisa, sud je utvrdio kako je u istom naznačeno kako se traži da se od 1. srpnja 2024. pristojba i plaćanje iste šalje na vlasnika stana na [adresa] LC te da vlasnik stana nije njegova supruga, ovdje tužena. Nadalje, uvidom u rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, ZK odjel Stari Grad od 2. rujna 2024. pod poslovnim brojem Z-25627/2024 tužena je temeljem ugovora o darovanju upisana kao vlasnik nekretnine na adresi [adresa]. Sud ukazuje kako sva priložena dokumentacija od strane tužene nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari obzirom se obveza podmirenja RTV pristojbe veže uz vlasništvo/posjed RTV prijamnika, a ne nekretnine, pa tko je bio vlasnik nekretnine u trenutku kada je tužena prijavljena na adresi [adresa] kao vlasnik/posjednik TV prijamnika nije od utjecaja na isto. Nadalje, za istaknuti je kako tužena tijekom postupka ničim ne dokazuje kako nije potpisala navedenu prijavu ili izvršila gore navedeno plaćanje na ime RTV pristojbe za razdoblje od ožujka do srpnja 2022. već dapače ista navedeno niti ne spori, već smatra da se radilo o grešci.

12. Uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 3. svibnja 2023., sud je utvrdio da je tužena obveznik plaćanja pristojbe te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od kolovoza do prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 53,10 eura.

13. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni tužitelju plaćati pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. navedenog zakona propisano da vlasnik prijemnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi. Odredom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu.

14. Obveza plaćanja RTV pristojbe glasi osobno na vlasnika ili posjednika prijamnika, a u posjedu kojeg je prijamnika tuženik bio u vrijeme prijave TV prijamnika te što je i sam tužena potvrdila potpisivanjem potvrde o prijavi prijamnika (vidljiv djelomičan potpis obzirom se radi o skeniranom dokumentu priloženom u spis putem e-komunikacije). Nadalje, tužena u spis ne dostavlja dokaz da je izvršila odjavu predmetnog prijamnika, niti da je isto pokušala prije utuženog razdoblja, kako je to prethodno navedeno, a niti pruža dokaze da je tužena uslijed prijevarnog postupanja potpisala navedenu prijavu i izvršila gore navedeno plaćanje u iznosu od 53,09 eura ili da navedeni potpis nije njezin. Nadalje, sud ukazuje kako je u smislu da se radilo o prijevarnom postupanju djelatnika tužitelja, za očekivati da bi u tom slučaju osoba koja smatra da je na prevaru nešto potpisala i da se posljedično time na nešto obvezala, tada za očekivati da bi poduzela pravne korake u smislu kaznene prijave navedene osobe ili pokretanje neke druge vrste pravnog postupka protiv iste. Nadalje, način odjave prijamnika (TV ili radio) sukladno Odluci o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 18. lipnja 2019. propisana je odredbom čl. 4. st. 1. citirane Odluke gdje stoji kako je obveznik plaćanja mjesečne pristojbe obvezan plaćati mjesečnu pristojbu sve dok prijamnik ili odnosno obvezu plaćanja mjesečne pristojbe ne odjavi na način utvrđen ovom Odlukom. Odredbom čl. 4. st. 2. Odluke navedeno je kako Odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-80/19-6 od 30. studenoga 2020., ukida se ova odredba u dijelu koji glasi: "na službenom obrascu HRT-a koji je priložen ovoj Odluci i čini njezin sastavni dio", tako da odredba sada glasi: "Zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe podnosi se HRT-u, neposredno ili putem punomoćnika u pisanom obliku na urudžbeni odjel HRT-a ili putem pošte preporučenom pošiljkom. Potpis obveznika plaćanja mjesečne pristojbe, odnosno potpis punomoćnika obveznika plaćanja mjesečne pristojbe koji nije odvjetnik na zahtjevu za odjavi mora biti vlastoručan. Ako se zahtjev podnosi putem punomoćnika, neovisno o tome je li punomoćnik odvjetnik ili nije, zahtjevu je, potrebno priložiti i valjano izdanu punomoć na kojoj je vlastoručan potpis obveznika plaćanja mjesečne pristojbe. HRT može od obveznika plaćanja mjesečne pristojbe tražiti dopunu podataka ako na osnovi dostavljenih podataka ne može provesti odjavu prijamnika."

15. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 4. Odluke propisano je kako će HRT provesti odjavu prijamnika odnosno obveze plaćanja mjesečne pristojbe u odnosu na pokojnu osobu obveznika plaćanja mjesečne pristojbe te u slučaju odlaska obveznika u dom za starije ili nemoćne na temelju dostavljenog izvornika ili preslike smrtnog lista iz nadležnog matičnog ureda umrlih odnosno dostavljene potvrde doma. Isto tako, sud ukazuje kako se RTV pristojba kao zakonska obveza plaća za radijske i televizijske prijamnike odnosno druge uređaje za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dok sama tužena nije dokazala kako je u utuženom razdoblju bila valjano odjavljena i time oslobođena plaćanja predmetne pretplate.

16. Sud ističe da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza i da kao takva ne proizlazi iz vlasništva nekretnine u kojoj se prijamnik nalazi već obveza proizlazi iz ugovornog odnosa između HRT-a i vlasnika odnosno posjednika prijamnika, odnosno iz vlasništva ili posjeda prijamnika, a što obveznik pretplate potvrđuje potpisom na prijavi prijamnika, uslijed čega sud ukazuje kako nije relevantan navod tužene kako je u utuženom razdoblju predmetni prostor bio u najmu ili što ista nije bila vlasnik predmetne nekretnine.

17. Nadalje, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza te tuženoj kao obvezniku plaćanja nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna pristojba naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimila, to je ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je ista imala mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi kao i radi eventualne odjave ili radi ulaganja prigovora na izdane račune za utuženo razdoblje, što ista u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, nije predložila izvođenje dokaza, čime sud navode tužene o tome kako je tužitelj greškom prijavio tuženu na navedenoj adresi u cijelosti paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje obveze podmirenja predmetnog dugovanja.

18. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

19. Tužena u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dostavila dokaz da je odjavljena na prethodno pojašnjeni propisani način prije ili za vrijeme utuženog razdoblja, niti da je prigovarala utuženim računima, a niti da je do prijave tužene došlo na neki nezakonit način postupanjem zaposlenika tužitelja ili greškom istog, slijedom čega je utvrđeno da je temeljem odredbe čl. 34. st. 1. ZHTR-a u obvezi istu podmiriti.

20. Nadalje odredbama čl. 9. čl. 29. st. 1. i čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

21. Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi.

22. Sukladno citiranoj odredbi čl. 219. ZPP-a tužena do zaključenja glavne rasprave nije sudu pružila dokaz da je potraživanje podmirila niti da je isto podmirila o dospijeću istog, a niti da je odjavu prijamnika izvršila prije utuženog razdoblja ili tijekom istog, te da ona nije potpisnik priložene prijave, pa je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

23. Priloženu dokumentaciju, dakle izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom je ista neproturječna i predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi članka 31. OZ-a kojom je propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica, ček, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga te time po zakonu ovjerovljena privatna isprava i isprava koja se pod posebnim propisima smatra javnom ispravom uz napomenu kako Ovršnim zakonom nije propisano kako vjerodostojna isprava mora sadržavati pečat i potpis punomoćnika tužitelja, da bi se smatrala vjerodostojnom ispravom, te iz nje utvrđuje osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja, i to u ukupnom iznosu od 53,10 eura, a kako je utvrđeno da su utuženi računi dospjeli i to za kolovoz 2022. dospijeva 20. kolovoza 2021., račun za rujan 2022. dospijeva 20. rujna 2020., račun za listopad 2022. dospijeva 20. listopada 2022., račun za studeni 2022. dospijeva 20. studenog 2022. te račun za prosinac 2022. dospijeva 20. prosinca 2022., to je osnovano potraživanje tužitelja za isplatom zatezne kamate prvog dana nakon dospijeća kako je isti i zatražio tužbenim zahtjevom, čemu je valjalo udovoljiti, u smislu odredbe članka 29. st. 1. ZOO-a, koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, obvezati na isplatu predmetnog potraživanja.

24. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

25. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 62,31 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

26. Obzirom se postupak, povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 16/23, dalje Tarifa) te zatraženom trošku usmeno na zapisnik na ročištu 11.9.2025., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 53,10 eura, pa je tako tužitelju priznat trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/9 u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25% prema Tbr. 42, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 138,27 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke.

27. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu – 13,27 eura

- tuženoj po pun.

U Zagrebu, dana 2. listopada 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja