Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 8 Gž-834/2022-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU Tome Skaline 2, Slavonski Brod
|
Poslovni broj: 8 Gž-834/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., OIB:…, zastupanog po gradonačelniku B. D., a ovaj po punomoćniku mr. sc. I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1769/2020-21 od 30. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1769/2020-21 od 30. kolovoza 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Utvrđuje se da je tužiteljica J. M. iz Z., OIB: …, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine oznake – čestica broj … k.o. C., i to onoga djela koji je na Skici lica mjesta izrađenoj od stalnoga sudskog vještaka N. K., dipl. ing. geod. od travnja 2022 godine označen slovima A–B–C–D–E–A, površine 970 m2, za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj po pravomoćnosti ove presude svoje pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake-čestica broj … k.o. C., na Skici lica mjesta izrađenoj od stalnoga sudskog vještaka Nevena Korljana, dipl. ing. geod. od travnja 2022 godine označeno slovima A–B–C–D–E–A, površine 970 m2, za cijelo, upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, na svoje ime."
II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica J. M. iz Z., . OIB: …, stekla pravo vlasništva na realnom dijelu nekretnine oznake – čestica broj … k.o. C., i to onoga djela koji je na Skici lica mjesta izrađenoj od stalnoga sudskog vještaka Nevena Korljana, dipl. ing. geod. od travnja 2022 godine označen slovima A–B–C–D–E–A, površine 970 m2, za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj po pravomoćnosti ove presude svoje pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake – čestica broj …k.o. .Crno, na Skici lica mjesta izrađenoj od stalnoga sudskog vještaka N. K., dipl. ing. geod. od travnja 2022. godine označeno slovima A-B-C-D-E-A, površine 970 m2, za cijelo, upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, na svoje ime.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP).
2.1. Presudu smatra nezakonitom i neosnovanom smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi s člankom 335. stavak 9. i 15. jer da presuda nije istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.
2.2. Također žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, posebno stoga što prvostupanjski sud nije analizirao dokaze pojedinačno, a za odluku nije dao uvjerljive i logične razloge. Osporava utvrđenja prvostupanjskog suda u ocjeni trajanja dosjedanja, a u svezi s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV), te analizira obrazloženje prvostupanjske presude dajući svoje viđenje činjeničnog stanja kao i kakvo bi materijalno pravo prvostupanjski sud trebao primijeniti. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, pobijajući je zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Bitnu povredu nalazi u članku 354. stavka 2. točka 11. ZPP navodeći da prvostupanjska presuda u pobijanoj točki ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sve zbog nepravilno utvrđene vrijednosti predmeta spora koji je prihvaćen na iznos od 10.000,00 kn a ne s obzirom na procijenjenu vrijednost nekretnine, a za što prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici zašto smatra da vrijednost predmeta spora nije u tužbi suviše nisko određena.
Također smatra da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu članka 25. Zakona o sudskim pristojbama koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Predlaže da se u pobijanoj točki prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 335. stavka 9. i 10. ZPP koju u žalbi ističe tužiteljica, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odnosno da postupanje prvostupanjskog suda nije imalo utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
6.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava.
6.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članak 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnina a temelj nalazi u pravnom poslu podredno u originarnom stjecanju prava vlasništva dosjedanjem kroz zakonom propisano vrijeme.
8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da je tužiteljica nasljednica sada pok. N. M. pok. A., njezinog oca, koji je preminuo dana 13. svibnja 2017. godine, kako to slijedi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod brojem O-1288/2017 (l.s. 16-18) te da je temeljem Sporazuma o reguliranju međusobnih prava i obveza, upravo ovdje tužiteljica sljednica sada pok. N. M., njezinog oca (l.s. 19-20),
- da je nekretnina koja je sporna u ovoj pravnoj stvari, a kako to slijedi iz sadržaja zk izvatka za zk. ul. … k.o. C., upisana je kao vlasništvo ovdje tuženika za cijelo, a označena je kao pašnjak površine 970 m2 (l.s. 60) te je ista uvrštena u Procjembeni elaborat izrađen po traženju tuženika radi prodaje nekretnine putem javnog natječaja od 26. kolovoza 2020. ( l.s. 34-84),
- da je u parničnom postupku koji je pokrenuo ovdje tuženik kao tužitelj protiv prednika tužiteljice, kao tuženika, oca ovdje tužiteljice N. M., istome pravomoćnom presudom od 23. lipnja 2006. naloženo da predmetnu nekretninu preda u posjed ovdje tuženiku,
- da se radilo o vlasničkoj, vindikacijskoj tužbi koju je ovdje tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik podnio protiv prednika tužiteljice kao posjednika nevlasnika,
- da je u predmetu P-592/2005, otac ovdje tužiteljice osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva na predaju u posjed (P-592/2005; l.s. 7), naveo je da je njegova obitelj u posjedu navedene nekretnine od 1968. godine. 1996. da je ishodio lokacijsku dozvolu, uvjete gradnje i posjedovni list te da je u posjedu navedene nekretnine 37 godina,
- da iz sadržaja citiranog spisa vidljivo je da je 2004. godine Mjesni odbor D. zadarskog uputio prigovor ovdje tuženiku na raspisivanje javnog natječaja za prodaju upravo sporne nekretnine, iz kojega također slijedi navod da je pok. prednik ovdje tužiteljice, navedenu nekretninu zaposjeo 1968. godine te da je, od tadašnje Mjesne zajednice D. zadarski, 1972. godine dobio suglasnost za izgradnju obiteljske kuće. Utvrđeno je da je 1996. godine, prednik tužiteljice ishodio parcelaciju, dobio lokacijsku dozvolu i posjedovni list,
- da prednik ovdje tužiteljice spornu nekretninu, iako ju je posjedovao, kako to sam navodi od 1968. godine, nije bio savjestan posjednik, odnosno da je znao da mu ne pripada pravo na posjed navedene nekretnine,
- da iz sadržaja spis P-592/2005 u koji je ovaj sud izvršio uvid, slijedi utvrđenje da je ovdje tuženik, a nakon što je u upravnom postupku u Katastru izvršen upis činjenice posjeda na prednika ovdje tužiteljice 1996. godine, u kojem postupku ovdje tuženik kao vlasnik nekretnine nije sudjelovao, ishodio obnovu postupka 2004. godine, nakon čega je podnio vlasničku tužbu, u kojoj je prednik tužiteljice izgubio spor,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka ne slijedi zaključak da bi predmetna nekretnina bila u posjedu prednika tužiteljice, na način na koji ista to u tužbi tvrdi jer da svjedok P. iskazuje isključivo o tome da je sporna nekretnina u diobi tužiteljičinog djeda A. T. M., s braćom i sestrama pripala upravo njezinom djedu, a nije mu poznato ni otkud M. navedena nekretnina, niti kada je bila dioba o kojoj iskazuje, što svakako umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza,
- da iz iskaza svjedoka M. M., pak slijedi da je njegova nekretnina oko 200 m udaljena od sporne nekretnine te utvrđenje da su M. imali poljoprivrednih zemljišta u blizini sporne nekretnine, ali ne i građevinskih zemljišta, kao što je to sporna nekretnina te kao što, osim sporne, M. ne posjeduju drugih građevinskih zemljišta,
- da je sporna nekretnina zauzeta upravo na način kako je to naveo sada pok. otac ovdje tužiteljice u svom iskazu u predmetu P-592/2005, te da ista nije bila predmetom diobe između braće i sestara djeda ovdje tužiteljice, slijedi iz iskaza svjedoka M. M., bratića tužiteljičinog djeda, koji, iako navodi da su se braća i sestre tužiteljičinog djeda podijelili, da je spornu nekretninu koristio isključivo A. T. M. i njegovi.
9. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud smatra da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije postojala savjesnost (izvanredna dosjelost) kao i da tužiteljica nije dokazala da je stekla valjanu pravnu osnovu u odnosu na tuženika niti je imala usmeni sporazum s njezinim prednikom.
10. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
10.1. Žalbenim navodima tužiteljica upire upravo na čin posjedovanja sporne nekretnine te ukazuje zašto smatra da je posjed tužiteljice i njezinih prednika bio savjestan koja kvaliteta posjeda je nužna pretpostavka za dosjelost i bez koje se ne može steći pravo vlasništva na originaran način. Pravilno citirajući odredbe ZV-a koje propisuju kvalitetu posjeda ne dovodi, međutim, u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ocjene savjesnosti posjeda tužiteljice odnosno njezinih prednika.
10.2. Zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tuženika znao da mu ne pripada pravo na posjed te da nije bio savjestan posjednik, budući je s tuženikom vodio spor i što je zaustavilo gradnju objekta na spornoj nekretnini i što je sama tužiteljica potvrdila u svom nalazu, navodima žalbe te analizom provedenih dokaza, kako ih žaliteljica vidi, nije s uspjehom dovela u sumnju, pa prema tome, i ovaj sud prihvaća da nije dokazao da bi tužiteljica i njezini prednici do trenutka saznanja o nesavjesnosti posjeda stekli pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću kroz vrijeme određeno člankom 159. stavak 4. ZV-a, dakle, poštenim posjedovanjem protekom 40 godina, a ne kako to žalitelj ističe u žalbi protekom roka iz članka 159. stavak 1. ZV pogrešno se pozivajući na odluku Ustavnog suda te činjenicu da je posjed bio pošten do zaključno 17.11.1999.
10.3. Isto tako, niti zaključak prvostupanjsko suda utemeljen na provedenim dokazima kako je prednik tužiteljice započeo s gradnjom objekta prije Domovinskog rata, budući je imao spor s tuženikom, što je zaustavilo gradnju, nije žalbom osporeno, a što upućuje na zaključak da, budući je postojao spor i uslijed čega je zaustavljena gradnja, ukoliko je i postojala savjesnost prednika prije Domovinskog rata da nije protekao rok za dosjedanje s obzirom na vrijeme početka Domovinskog rata.
11. Zbog iznesenog neosnovan je i žalbeni razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužiteljica, budući se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju utvrđeno činjenično stanje jer žaliteljica u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojeg je donio pobijanu presudu pravilnom primjenom materijalnog prava i za koju svoju odluku je prvostupanjski sud dao valjane razloge.
11.1. Pravilan pristup prvostupanjskog suda posebno potvrđuje i činjenica je prednik tužiteljice izgubio spor povodom vlasničke tužbe tuženika.
12. Valjalo je, stoga, odbiti žalbu tužiteljice te potvrditi prvostupanjsku presudu u stavku I. i II. izreke.
13. Neosnovana je i žalba tuženika u odnosu na pobijanu točku III. izreke.
14. Ispitujući prvostupanjsku presudu u točki III. izreke u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.
14.1. Prvostupanjska presuda u pobijanoj točki III. također nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razlog o odlučnim činjenicama.
14.2. Također ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud u pobijanoj točki III. izreke počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
15. Pravilno tuženik u žalbi citira odredbu članka 40. ZPP, no, bez obzira što je prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi, suprotno navodima žalbe u konkretnom sporu radi se o tužbi na utvrđenje, a ne o kondemnatornom tužbenom zahtjevu da bi se vps. određivala prema vrijednosti nekretnine, a što je suprotno navodima žalbe u skladu s odredbom članka 25. Zakona o sudskim pristojbama te posljedično i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) prema kojem su i odmjereni troškovi pravilnom primjenom materijalnog prava.
16. Stoga je žalba tuženika neosnovana, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke.
17. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP.
18. Na temelju članka 368. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Slavonskom Brodu, 19. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.