REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3489/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) OŠ pok. O iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2) ĐŠ pok. O iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3) UŠ pok. O iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4) ABC pok. O iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika 1) TŠ iz [adresa], Đ. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku tuženiku 2) ŽŠ, 2) ŽŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3) OŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4) ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženici 3) i 4) zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-455/2023-5 od 7. studenog 2024. i protiv rješenja istog suda poslovni broj Gž-455/2023-6 od 7. studenog 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1775/2014-102 od 31. kolovoza 2022. i rješenje istog suda poslovni broj P-1775/2014 od 15. studenog 2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-455/2023-5 od 7. studenog 2024.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu protiv rješenja istog suda poslovni broj Gž-455/2023-6 od 7. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici svaki za po ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno po novoj izmjeri kao nova čest. zem. Oznake 2035 k. o. [katastarska općina] u skici mjerničkog vještaka obojana žutom bojom i omeđena likom A-B-C-D-P-A i nova čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene likom mjerničkog vještaka D-E-F-P-D te obojana žutom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na ovim nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1281 m2 na svoje ime, svaki za po ¼ dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima 3. OŠA i 4. ZŠ parnični trošak u iznosu od 39.531,25 kuna (tridesetdevettisućapetstotridesetjednukunuidvadesetpetlipa) u roku od 15 dana.“.
2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je i rješenje o troškovima postupka suda prvog stupnja kojim je naloženo tužiteljima da tuženicima TŠ i ŽŠ naknade parnični trošak u iznosu od 1.243,75 Eur-a odnosno 9.371,03 kune. Ovo za sastav odgovora na tužbu i podneska od 24. listopada 2016.
3. Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tužitelji podnose prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„Da li sadržaj Povijesti posjedovanja kroz toliko dugi period od 70-ak godina je dovoljan dokaz za dosjedanje, odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću? Da li su rješenja o nasljeđivanju iza prednika tužitelja dovoljan i dostatan dokaz da se tužitelji s pravom pozivaju na neosporno sljedništvo prijeporne nekretnine? Da li je sud trebao imati u vidu sadržaj i rezultat raspravljanja u pravomoćno dovršenom parničnom spisu toga suda broj P-1013/10 od 1. veljače 2011., odnosno da li je bio vezan konačnim ishodom raspravljanja u tom pravomoćnom dovršenom premetu u odnosu na ovdašnje tuženike OŠA i ZŠ ili ne?
Da li je prvostupanjski sud trebao na drugi, valjani način cijeniti iskaze saslušanih svjedoka u jednom i u drugom spisu predmeta, odnosno voditi računa da dotični svjedoci nisu svojim iskazima na određen način ukazali sudu u smislu da su naveli točno koju nekretninu je navodno SŠ pok. U ustupio ZŠ i RŠ, za obavljenu uslugu, uz neospornu činjenicu da i ova dvojica nisu znali površinu date im nekretnine, a kamoli da bi sudu predočili neki dokaz iz kojeg slijedi da su govorili istinu.“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužitelji zapravo problematiziraju utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
6.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse jer postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
6.3. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
7. Glede prijedloga koji se odnosi na rješenje o troškovima postupka iz sadržaja prijedloga razvidno je da tužitelji ne postavljaju niti jedno pitanje, čime prijedlog u tom dijelu nije sastavljen u skladu s odredbom čl. 387. ZPP-a zbog čega je odlučeno sukladno odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
