REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-292/2025

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. i člankom 51. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama braniteljice optuženika Željke Kovač, odvjetnice u Šibeniku i optuženika osobno podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 16. rujna 2025. br. K-238/2025, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog PŠ kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-238/2025 od 16. rujna 2025., donesenim nakon što je potvrđena optužnica, protiv optuženog PŠ, na temelju članka 127. stavka 4., u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi PŠ po braniteljici po službenoj dužnosti Željki Kovač, odvjetnici iz Šibenika, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i pusti optuženika iz istražnog zatvora, odnosno da se prema optuženiku odrede mjere opreza iz članka 98. ZKP/08 zabrane približavanja oštećenicima. Žalbu je podnio i optuženi PŠ osobno bez navođenja žalbene osnove, a kako to proizlazi iz žalbe, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor. Budući da se žalba koju je podnio optuženik po braniteljici i žalba koju je isti podnio osobno, međusobno nadopunjuju, razmatrale su se kao jedna žalba.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog PŠ i nadalje postoje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza.

6. Prvostupanjski je sud pravilno obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz svih dokaza dostavljenih uz predmetnu optužnicu, a posebno iz iskaza oštećene ČŠ, a što predstavlja osnovni uvjet za određivanje istražnog zatvora. U odnosu na navode žalitelja da osim iskaza oštećenice ne postoji niti jedan dokaz da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, čime žalitelj zapravo osporava postojanje osnovane sumnje, žalitelju valja kazati kako je za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, što je u ovom slučaju i ostvareno i to temeljem sadržaja predloženih dokaza uz potvrđenu optužnicu bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih. Što se tiče odluke o tome, je li optuženik počinio terećena kaznena djela, istu će donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza.

7. Nadalje, optuženik u žalbi navodi da iako je osuđivana osoba ne postoje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja predmetnog kaznenog djela, budući da iz cjelokupnog spisa ne proizlazi da bi okrivljenik pokazao iznimnu upornost i visoki stupanj kriminalne volje prilikom počinjenja terećenih kaznenih djela, a posebno imajući u vidu da je isti spreman iseliti iz obiteljskog doma.

7.1. Međutim, izloženim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, iz kaznene evidencije za optuženika proizlazi kako je presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-152/2024 od 3. svibnja 2024. osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i dr. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci s rokom kušnje od tri godine, a tijekom kojeg roka provjeravanja je optuženik osnovano sumnjiv da je počinio predmetno kazneno djelo te da je isti nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-253/2023 od 10. listopada 2023. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 počinjenih na štetu oca i majke i kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 počinjenog na štetu oca, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec, kao i da mu je temeljem članka 70. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u zatvorskoj ustanovi. Prema tome pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o osobi sklonoj vršenju istovrsnih kaznenih djela na koju dosadašnji postupci, odnosno izrečena kazna i sigurnosna mjera nisu utjecali na način da se kloni činjenja ovih kaznenih djela te svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Uz to iz činjenice da su predmetna kaznena djela počinjenja prema članovima obitelji proizlazi bezobzirnost, upornost i visoki stupanj kriminalne volje na strani optuženika. Slijedom navedenog, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, naprijed navedene činjenice doista upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Imajući u vidu naprijed izloženo, nisu od utjecaja na pobijano rješenje niti žalbeni navodi žalitelja u kojem tvrdi da bi puštanjem iz istražnog zatvora bio u mogućnosti ostvariti zaradu u cilju osamostaljenja i uzdržavanja sebe i svog maloljetnog sina te da se mjera psihosocijalnog tretmana koju je u svom nalazu i mišljenju preporučila vještakinja dr. Vlatka Novak ne može provoditi unutar zatvorskog sustava.

9. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela utvrđene kod ovog optuženika, koja opasnost se za sada, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne bi mogla otkloniti primjenom mjera opreza iz članka 98. ZKP/08, čije se izricanje u žalbi predlaže kao zamjena za istražni zatvor.

10. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud našao da su počinjene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 02. listopada 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac