Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7446/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EI, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 25. kolovoza 2023., broj: 40 Pp-100/2023, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. EI kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. SI dužan je platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okr. SI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 400,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 55,74 eura.

2. Protiv točke 2. prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Marija Sokača, odvjetnika u Varaždinu, zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, u sebi sadrži, i žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupne materijalne dokumentacije predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje sudjelovanje u prometnoj nesreći u kojoj je nastupila materijalna šteta, a pogrešno smatra da loše vremenske prilike (kiša) i eventualni pokušaj kontaktiranja oštećenika odlaskom na vrata mogu isključiti njegovu odgovornost, budući da je prije odlaska s mjesta prometne nesreće s materijalnom štetom dužan vlasniku oštećenog vozila ili stvari, ostaviti svoje podatke ili popuniti Europsko izvješće. Stoga je bio dužan ostati na mjestu prometne nesreće dok se ne ispune uvjeti za postupanje sukladno citirane zakonske odredbe ili o tome obavijestiti djelatnike policije (ili pak otići u najbližu policijsku postaju), što nije učinio. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je svojim postupanjem počinio opisani prekršaj.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, s obzirom na težinu i značaj djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne. Naime, prvostupanjski sud je vrednujući ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, raniju neosuđivanost i primjereno ponašanje nakon počinjenja djela, odmjerio kaznu u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne, budući da je za predmetni prekršaj propisana u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.