REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-54/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Božidara Horvata kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Mrčela kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FT, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog FT, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-52/2025 od 10. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog FT odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon donesene nepravomoćne presude, protiv optuženog FT zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kaznenih djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog FT produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji istražni zatvor je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-363/2025-3 od 24. travnja 2025., a koji je posljednji put produljen rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-54/2025 od 18. lipnja 2025. a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kžzd-36/2025-4 od 10. srpnja 2025., s time da mu istražni zatvor teče od dana uhićenja, i to od 22. travnja 2025. Pod točkom II. izreke je određeno da istražni zatvor produljen pobijanim rješenjem može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.
2. Žalbu je podnio optuženi FT po branitelju, odvjetniku Matiji Duku, bez navođenja zakonskih osnova. Predložio je da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni nekom od mjera opreza.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog FT nije osnovana.
5. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog FT. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6. Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na okolnosti, težinu i način počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je optuženik, prema činjeničnom opisu, u prisutnosti djeteta GT, udario suprugu otvorenim dlanom po lijevoj strani lica te nakon toga i tri puta punicu po lijevoj strani lica, a čime je oštećenicama nanio tjelesne ozljede. Kada se navedeno poveže s činjenicom da je optuženik već pravomoćno prekršajno osuđivan, i to u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenih na štetu iste žrtve supruge FTK te zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, vidljivo je da je optuženik svojim postupcima iskazao visok stupanj kriminalne volje, kao i nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od takvoga postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Štoviše, njegovo protupravno ponašanje je progrediralo te je optuženik sada nepravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenih djela. Sve navedeno, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, ukazuje da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju realne i razumno predvidive opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti. Opširni žalbeni navodi o tome da način počinjenja ovih kaznenih djela ne odskače od uobičajenih kaznenih djela lake tjelesne ozljede te navodi kojima zapravo iznosi svoju obranu, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
7. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., prvostupanjski sud je, u odlomku 20. na petoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Imajući u vidu sve naprijed navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a osobito uzimajući u obzir da je okrivljenik inkriminiranog događaja iskazao izrazito visok stupanj kriminalne volje i fizičke agresije u odnosu na svoju suprugu i punicu i to u prisutnosti djeteta, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
8. Također, prigovor žalitelja da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru već gotovo pet mjeseci a da mu je sud prilikom izricanja djelomične uvjetne osude izrekao neuvjetovani dio kazne u ukupnom trajanju 6 mjeseci, pa da se time istražni zatvor pretvara u kaznu zatvora i dobiva sasvim drugačiju svrhu od one propisane zakonom nije osnovan. Naime, mjera istražnog zatvora nikad i u ni jednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja, o kojoj sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.
8.1. Optuženiku je nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju 2 godine i 6 mjeseci, s time da mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 mjeseci dok se preostali dio kazne u trajanju 2 godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Napominje se žalitelju da je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju 2 godine i 6 mjeseci, a ne 6 mjeseci (koliko iznosi neuvjetovani dio), kako to pogrešno tumači žalitelj.
9. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti ovdje nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, sud je vodio računa o razmjeru između težine protupravnog djela za koje je optuženik osuđen, izrečenoj kazni od dvije godine i šest mjeseci te potrebi primjene istražnog zatvora, a s druge strane o razdoblju od šest mjeseci koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru. Prema tome i dalje postoji potreba za daljnjim trajanjem istražnog zatvora te nije ugroženo načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru.
10. U odnosu na žalbeni navod optuženika da je kazneno djelo priznao i izrazio kajanje, napominje se žalitelju da je priznanje kaznenog djela okolnost koja je vrednovana prilikom odmjeravanja kazne, te nije okolnost koja se cijeni prilikom ocjene postoje li pretpostavke za produljenje istražnog zatvora.
11. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 2. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
