Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

Posl.broj Povrv-36/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici RŽ, generalna punomoć položena kod Županijskog suda u Splitu posl.br.39 Su-378/19, protiv tužene ĐŽ ( ranije R) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate temeljem čl. čl. 461 a. st. 3. i 4. ZPP-a, bez održavanja glavne rasprave, dana 02. listopada 2025. godine

presudio je

I. Održava se na snazi platni nalog koji glasi:

" Nalaže se tuženoj da da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 1.019,60 Eura (7.682,17 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče, i to:

-na iznos od 23,10 Eura

počevši od  28.04.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 132,86 Eura počevši od 09.05.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 23,10 Eura počevši od 26.05.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 132,86 Eura počevši od 27.06.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 132,86 Eura počevši od 26.07.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 132,86 Eura počevši od 26.08.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 132,86 Eura počevši od 26.09.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 132,86 Eura počevši od 26.10.2017.g. pa do isplate,

-na iznos od 43,42 Eura počevši od 05.01.2018.g. pa do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve sukladno čl.29. st.2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15)."

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 189,83 eura po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

obrazloženje

1. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP).

2. Prijedlogom za ovrhu zatražena je isplata iznosa od 7.682,17 kuna/1.019,60 EURa uvećano za zakonske kamate od dospijeća iznosa, a temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

3. Ovršenik je izjavio prigovor na Rješenje o ovrsi navodeći da sa tužiteljem nije u poslovnom odnosu, da nikada nije sklopila ugovor za koji ju se tereti niti ga poitpisala.

4. Podneskom od 23.11.2021.ovrhovoditelj/ tužitelj je osporio navode iz Prigovora, te dostavio dokumentaciju u prilog svojih navoda.

5. U povodu prigovora ovršenika Rješenjem Povrv.35/2020 od 10.03.2021god. Rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Odredbe čl. 461 a. st. 3. i 4. ( ZiD ZPP, NN 80/22) propisuju: Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

7. Obzirom na sve pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta.

8. Iz pisane dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 23.11.2021. proizlazi da su stranke 18.01.2016.g. sklopili višegodišnji ugovor za osiguranje obiteljskog paketa i to za razdoblje od 18.01.2016. -18.01.2026.g. (što uključuje osiguranje od požara i drugih opasnosti, osiguranje automobilskog kaska i osiguranje kućanstva) za što je tuženiku, a temeljem ponude br.303290005368, izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] zajedno sa svim prilozima. Po istoj je bila ugovorena premija osiguranja u iznosu od 9.608,48 kn koju premiju osiguranja je tužena podmirila po dospijeću. Radilo se o višegodišnejm Ugovoru o osiguranju sklopljenom na rok dulji od pet godina, te se primjenjuju odredbe čl.946 Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), a koje odredbe zakona su unesene u tužiteljeve Opće uvjete za osiguranje imovine. Slijedom toga, sukladno čl. 964. st. 3. ZOO-a (čl.26. Općih uvjeta) ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon proteka toga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor. Članak 26. st. 5. Općih uvjeta tužitelja propisuje da ako ugovaratelj osiguranja raskine ugovor koji je zaključen na rok duži od 5 godina, dužan je platiti razliku premije s odobrenim popustom na trajanje osiguranja.

9. Budući tužena nije otkazala predmetni ugovor o osiguranju, to je isti obnovljen za naredno ugovorno razdoblje, odnosno za razdoblje od 18.01.2017. - 18.01.2018.g.,za što je tuženoj izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] i to sve temeljem višegodišnjeg ugovora za osiguranje i ponude br.303290006313. Po istoj je ugovorena godišnja premija osiguranja iznosila 10.015,66 kn (plativo u 10 obroka), te je tužena 11.04.2017.g. po istoj podmirila prvi obrok u iznosu od 1.006,66 kn, što sve proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Nakon toga tužena je dana 19.07.2021.g. zatražila raskid predmetne police, što joj je odobreno.

9.1. Tužena je sa tužiteljem dakle 19.07.2017. raskinula Ugovor o osiguranju, po kojem je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja], no temeljem odredbe čl. 26. 5. Općih uvjeta tužitelja dužna je platiti razliku premije osiguiranja. Točan obračun plaćenog i ukupnog dugovanja tužene po ovoj premiji osiguranja za čitavo razdoblje izraženo je u dostavljenom izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, pregled fakturirane i naplaćene premije po polici. Odatle proizlazi dugovanje u iznosu od 7.334,11 kuna. Također i iz pregleda otvorenih stavki sa datumom knjiženja 09.11.2021. proizlazi navedeno dugovanje tužene, s time da ukupno dugovanje iznosi 7.682,17 kuna, jer je ovdje još uračunato i dugovanje od 327,11 kuna po osiguranju od automobilske odgovornosti.

10. Tužena je naime sa tužiteljem 01.08.2016.g. sklopila Ugovor za osiguranje od automobilske odgovornosti za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] i to za razdoblje od 31.07.2016.31.07.2017.g., za što je tuženoj izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Prilikom ugovaranja predmetne police, tužena je potpisala Sporazum o obročnom podmirenju premije osiguranja (a tužitelj u podnesku navodi da je u istom u toč.1, st.2. pogrešno naveden ukupni iznos premije, što uistinu jest točno) i to na način da se tužena obvezala, ukupno ugovorenu premiju osiguranja u iznosu od 1.966,29 kn, podmiriti u 10 obroka.

10.1. Izjavom o prijeboju broj 529/2017 podmirena je obveza u iznosu od 522,09 kuna, dok je ostalo podmireno obročnim uplatama tužene, kako to proizlazi iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga, pregleda fakturirane i naplaćene premije po polici, gdje proizlazi da je ukupno podmireno 1.618,23 kune, a ostalo nepodmireno 348,06 kuna. Radi se konkretno o neplaćenim iznosima od 174,03 kune po fakturama 29-FKT-2017-0018737 i 29-FKT-2017-0027331.

11. Kako je jedini navod tužene iz prigovora na rješenje o ovrsi taj da sa tužiteljem nije bila u poslovnom odnosu odnosno da nije imala potpisan nikakav ugovor, a iz sve pisane dokumentacije proizlazi suprotno, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i održati na snazi platni nalog.

12. U pogledu parničnog troška tužitelja za navesti je da ovršni i parnični postupak u konkretnom slučaju nisu dva zasebna postupka, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta, prerastao u parnični postupak. Ovo proizlazi i iz odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 1312/20; dalje: OZ), kojom je propisano da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga. Naime, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha se mora staviti izvan snage. Nadalje, iz odredbe čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu. Dakle, u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, a sve u vezi činjenice da je predviđena nagrada propisana za cjelokupni prvostupanjski postupak.

13. Odredbom članka 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16;67/18, 126/19 i 130/20, dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. st. 3. ZS navodi kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 2. lipnja 2017. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

15.Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. st. 2. ZS-a ) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća, a kako je to uostalom učinio i Županijski sud u Splitu u odluci Gž- 1463/21 od 04. listopada 2021.

16. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to u visini od 75 bodova po radnji, dakle za sastav prijedloga za ovrhu i za sastav podneska od 23.11.2021. god., ukupno 150 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 150,00 Eura, te pristojba presude u iznosu 39,83 Eura, tako da ukupni trošak iznosi 189,83 eura, pa je odlučeno kao u točki II izreke.

U Splitu, 02.listopada 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka

(Čl. 467 st. 1. ZPPa)

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. (Čl. 467. st. 2. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (Čl. 467. a. ZPPa)

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženoj