1                  Poslovni broj: 10 Us I-896/2023-5

 

Poslovni broj: Us I-896/2023-5

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

               Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice N. S. iz Z., W. ulica … koju zastupa opunomoćenica J. K., odvjetnica u Z., H. …, protiv tuženika Ministarstva financija,  Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dodanu vrijednost za stjecanje novog prijevoznog sredstva, 18. rujna 2023.,

  

p r e s u d i o  j e

 

1.             Poništava se rješenje Ministarstva financija,  Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/22-01/57, URBROJ: 513-04-22-4 od 22. rujna 2022. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-410-19/21-19/62919, URBROJ: 513-02-3017/36-22-6 od 1. ožujka 2022.

 

2.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnoga spora u ukupnom iznosu od 726,70 eura1 (slovima: sedamsto dvadeset i šest eura i
   sedamdeset centi) / 5.475,32 kune (slovima: pet tisuća četiristo sedamdeset i pet kuna i trideset i dvije lipe, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnoga spora, dok se u preostalom dijelu odbija, iznad dosuđenog iznosa.

             

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-410-19/21-19/62919, URBROJ: 513-02-3017/36-22-6 od 1. ožujka 2022., tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost za prijevozno sredstvo marke A. Q., … oznake, broj šasije: .., datum prve registracije: 13. srpnja 2021., snage motora 110 kW, sa prijeđenih 656 km, porezne osnovice 243.954,49 kn, iznos od 60.988,62 kn, kao i plaćanje zakonske zatezne kamate u iznosu od 201,81 kn, uz napomenu da ukoliko ne plati utvrđenu obvezu da će se ista naplatiti prisilno.

 

2.              Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-415-05/22-01/57, URBROJ: 513-04-22-4 od 22. rujna 2022., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

 

3.              Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da se 17. prosinca 2021. obratila prvostupanjskom tijelu sa zahtjevom za obustavom postupka naplate posebnog poreza na motorna vozila iz razloga što je došlo do raskida ugovora o kupoprodaji, da je račun storniran, a vozilo vraćeno prodavatelju, nakon čega da je prodavatelj izvršio povrat novčanih sredstava poreznoj obveznici, da je podnijela ponovni zahtjev za obustavom postupka naplate poreznog duga iz razloga što do stjecanja motornog vozila nije došlo 2. veljače 2022. i to nakon što je zaprimila zaključak prvostupanjskog tijela od 20. siječnja 2022. pod oznakom KLASA: UP/I-410-19/21-19/62919 kojim se poziva na podnošenje porezne prijava za stjecanje novih prijevoznih sredstava za motorno vozilo. U svom obraćanju prvostupanjskom tijelu putem podneska od 2. veljače 2022. da je detaljno navela razloge iz kojih nije došlo do stjecanja motornog vozila, te zatražila obustavu postupka, ističući pri tome kako predmetno vozilo zapravo nikada nije registrirano, niti je isto „stavljeno“ u uporabu na ceste u RH, te kako isto nije u njezinom posjedu (niti je ikada bilo) budući je vraćeno prodavatelju. Kako je prvostupanjsko tijelo donoseći pobijano rješenje zanemarilo odredbe članka 76. Općeg poreznog zakona kojim se normira ispravak prijave, a kako je i trebalo tumačiti obavijest porezne obveznice od 17. prosinca 2021., a potom i podnesak podnijet putem punomoćnice od  7. veljače 2022. Kako Prema odredbi članka 76. navedenog zakona porezni obveznik može izmijeniti podnesenu prijavu ako dođe do okolnosti koje mogu dovesti do toga da isti neosnovano plati više ili manje poreza, te da i samo porezno tijelo ukoliko tijekom postupka uoči činjenice ili okolnosti koje mogu dovesti do toga da porezni obveznik neosnovano plati više ili manje poreza, po službenoj dužnosti poziva poreznog obveznika na ispravak porezne prijave. Navodi kako je naknadno, po plaćanju računa saznala da predmetno vozilo ima nedostatke, odnosno da ne odgovara onom vozilu za koje je vjerovala da kupuje, te da je iste nedostatke odmah prijavila prodavatelju a koji da je istaknute prigovore nedostataka prihvatio i da je do raskida ugovora došlo samo i isključivo zbog nedostataka na motornom vozilu. Navodi kako je dostavila rješenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, OIB: 85828625994, KLASA: UP/I 351-02/21-42/38555, URBROJ: 563-021/234-22-2 od 1. travnja 2022.  kojim se oglašava ništavim rješenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (klasa: UP/I 351-02/2142/3855, URBROJ: 563-01/1-21-1) od 30. prosinca 2021., a kojim rješenjem je bilo naloženo poreznoj obveznici platiti naknadu gospodarenja otpadnim vozilima prilikom stavljanja motornih vozila na tržište RH u iznosu od 759,00 Kn, a sve iz razloga što je donositelj rješenja naknadno utvrdio da predmetno vozilo nije stavljeno na tržište RH već je vraćeno prodavatelju u SR Njemačku. Navodi kako se tuženik ne osvrće na žalbene razloge već da u cilju obrazloženja svoje odluke samo citira zakonske odredbe koje primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, zanemarujući pri tom da su neke od njih međusobno kontradiktorne. Tuženik donoseći pobijano rješenje, te pozivajući se na zakonske odredbe, pukim formalističkim pristupom i formalističkim tumačenju istih da u potpunosti zanemaruje ostale zakonske propise koje je nužno primijeniti u ovoj upravnoj stvari, da tuženik zanemaruje činjenicu da se prema odredbama koje se primjenjuju u RH pokretnine, u ovom slučaju motorno vozilo, stječe u trenutku kada po određenoj pravnoj osnovi stjecatelj stekne motorno vozilo u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Isto tako, da tuženik zanemaruje činjenicu da na strani tužiteljice nije došlo do stjecanja motornog vozilo u samostalni posjed, te da se storniranje računa od strane prodavatelja i povrat novčanih sredstava tužiteljici, kao i zadržavanje vozila za sebe ne može tumačiti kao valjano očitovanje volje istog usmjerene a to da njegovo vlasništvo prijeđe na tužiteljicu.  Navodi kako je u ovom upravnom sporu odlučna činjenica raskida ugovora i storniranja računa, te pravne posljedice koje nastupaju uslijed istih. Raskid ugovora za pravnu posljedicu da ima kao da nikada nije ni zaključen, dok storniranje računa za pravnu posljedicu ima kao da nikada nije izdan. Evidentno je da tuženik, a prije njega i prvostupanjsko tijelo „koristi“ situaciju i činjenicu da zakonodavac Zakonom o porezu na dodanu vrijednost nije predvidio situaciju u kojoj dolazi do raskida ugovora. No, ista da je predviđena Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost, a koji Pravilnik su prvostupanjsko upravno tijelo, a potom i tuženik kao svojevrsni kontrolor pravnih akata koje donosi prvostupanjsko tijelo zanemarili. Prema navedenom Pravilniku članka 36. stavak 9. da ne postoji porezna obveza plaćanja PDV-a ukoliko je račun storniran. Tužiteljica drži kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti za naplatu poreza na dodanu vrijednost, obzirom nije došlo do stjecanja dobara jer kupoprodaja predmetnog vozila da nije realizirana, račun je storniran, a vozilo vraćeno prodavatelju u SR Njemačku prije nego je tužiteljica na istom stekla faktičan posjed ili isti registrirala, odnosno u bilo kojem obliku ga stavila u uporabu u RH, da u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja više nije postojao pravni odnos između tužiteljice i prodavatelja, odnosno nije postojao oporezivi događaja temeljem kojeg je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Tužiteljica u svom podnesku od 9. veljače 2023. uglavnom ponavlja navode iz tužbe.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svojim navodima iz  obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

 

 5.              U ovom sporu provedena je rasprava 11. rujna 2023. u prisutnosti  opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6.              Opunomoćenica tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i podneska od 10. veljače 2023. i napominje kako je tužiteljica vratila predmetno vozilo i stornirala račun i da stoga nije bila u obvezi plaćanja PDV

             

7.              U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

9.              Iz spisa predmeta upravnog spora proizlazi da je tužiteljica 13. prosinca 2021. Carinskom uredu Zagreb, podnijela poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza iz članka 9. stavak 2. i 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Dana 16. prosinca 2021. elektroničkim putem je zatražena dostava potvrde proizvođača, a 17. prosinca 2021. putem elektroničke pošte zaprimljen je zahtjev žaliteljice da želi otkazati postupak carine za navedeno motorno vozilo. Obzirom da se radi o novom motornom vozilu, zaključkom od 20. siječnja 2022. zatraženo je od tužiteljice da podnese prijavu za plaćanje poreza na dodanu vrijednost zbog stjecanja novog motornog vozila, te je  Carinski ured Zagreb je donio rješenje o naplati poreza na dodanu vrijednost. Zbog nedostataka na vozilu tužiteljica je raskinula Ugovor o kupoprodaji, vozilo je vraćenu prodavatelju, a tužiteljici je račun storniran 21. prosinca 2021., te je istoj izvršen povrat novčanih sredstava u cijelosti.

 

10.              Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost  („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, dalje: ZPDV), propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom a) i b) ovoga Zakona ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik.

11.              Odredbom članka 31. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da oporezivi događaj nastaje u trenutku stjecanja dobara unutar Europske unije. Smatra se da je stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno kada se isporuka sličnih dobara smatra obavljenom u tuzemstvu.

12.              Odredbom članka 87. stavak 2. i 3. ZPDV-a, propisano je da porezni obveznik koji stječe nova prijevozna sredstva unutar Europske unije sukladno članku 4. stavku 1. točki 2.b) ovoga Zakona, mora podnijeti prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava u roku od 10 dana od dana stjecanja novog prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje sve podatke potrebne za obračun i nadzor PDV-a. Navedenu prijavu ne podnosi porezni obveznik koji nova prijevozna sredstva koristi za daljnju prodaju. Prijave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podnose se Carinskoj upravi.

13.              Odredbom članka 3. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednosti („Narodne novine“ broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 73/21, dalje: Pravilnik), propisano je da se porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) obračunava i plaća na stjecanje prijevoznih sredstava iz članka 4. stavka 2. Zakona, ako se ta sredstva smatraju novim prijevoznim sredstvima u skladu s člankom 4. stavkom 3. Zakona.

14.              Odredbom članka 30. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da se datumom prve uporabe novog prijevoznog sredstva u smislu članka 4. stavka 3. točke a) Zakona smatra datum prve registracije prijevoznog sredstva.

15.              U konkretnom slučaju bitna stavka, da bi tužiteljica bila obvezana na plaćanje poreza na dodanu vrijednost je trenutak stjecanja motornog vozila. Kako je naprijed već navedeno, tužiteljica nije stekla motorno vozilo obzirom da je raskinula Ugovor o kupoprodaji i vozilo je vraćeno prodavatelju koji je stornirao račun, a tužiteljici su vraćena sva novčana sredstva.

16.              Stjecanje vozila obično se događa u trenutku kada vlasnik preuzme kontrolu i vlasništvo nad vozilom, što uključuje fizičku dostavu ključeva i papira koji potvrđuju vlasništvo i registraciju vozila, što se u ovom slučaju nije dogodilo budući je vozilo vraćeno prodavatelju. Obzirom da je tužiteljica vratila vozilo zbog nedostataka, a ugovor je raskinut te je račun storniran, nije došlo do stvarnog prijenosa vlasništva vozila, te se u tom slučaju može smatrati da transakcija nije niti završena.

 

17.              Sve navedene okolnosti su se događale u Republici Njemačkoj i vozilo nikada nije ušlo u Republiku Hrvatsku, a sa kojim okolnostima je bilo i upoznato Carinsko tijelo prilikom prijave vozila Carinskom uredu Zagreb, radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, koju prijavu je tužiteljica i pokušala povući odnosno otkazati postupak carine.

 

18.              Vezano za navedeni slučaj i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je svojim rješenjem, KLASA: UP/I 351-02/21-42/38555, URBROJ: 563-02-1/234-22-2 od 1. travnja 2022. oglasio svoje rješenje ništavim, KLASA: UP/I 351-02/21-42/38555, URBROJ: 563-01/1-21-1 od 30. prosinca 2021., iz razloga što predmetno vozilo nije stavljeno na tržište Republike Hrvatske, već je vraćeno prodavatelju u Republiku Njemačku, pa da se stoga tužiteljica ne smatra obveznikom plaćanja naknade gospodarenja otpadnim vozilima. Isti stav proizlazi i iz mišljenja Porezne uprave, KLASA: 410-19/14-01/51, URBROJ: 513-07-21-01/14-1 od 1. travnja 2014., u kojem navodi da ako je izdan račun koji sadrži PDV, a nije obavljena isporuka dobara ili usluga, da ne nastaje obveza obračuna PDV-a ako se izdani račun stornira.

19.              Dakle, do stjecanja novog motornog vozila nije došlo, tužiteljica nije stekla vlasništvo nad vozilom i nikad nije stvarno raspolagala vozilom, a koje vozilo je vraćeno prodavatelju zbog nedostataka, račun je storniran i novac vraćen tužiteljici. Stoga nije niti postojala porezna obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednosti za novo motorno vozilo.

20.              Slijedom svega obrazloženog, Sud utvrđuje da je donošenjem osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je, na temelju odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

21.              Kako je ovom presudom poništeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u upravnom postupku, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, čime je Sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar, to se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

 

22.              Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbama članka 79. ZUS-a, te odredbama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u nastavku teksta: Tarifa). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetnici i to: sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, pristup na ročište 11. rujna 2023. u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, trošak javnog prijevoza u visini cijene autobusne karte u smjeru Zagreb-Rijeka-Zagreb u iznosu od 30,20 eura/227,54 kn i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja u iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kn, što sve ukupno iznosi 726,70 eura/ 5.475,32 kuna. Tužiteljica je odbijena za: trošak sastava podneska od 9. veljače 2023. jer Sud smatra da se istim ne iznose neke nove činjenice koje već nisu iznesene u samoj tužbi, te ne utječe na donošenje odluke; trošak sudske pristojbe, koji trošak tužiteljica nije niti imala. Kako se radi o delegiranom predmetu, sukladno članku 11. stavak 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), opunomoćenici tužiteljice pripada pravo na naknadu troška javnog prijevoza u visini cijene autobusne karte
i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

23.              Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužiteljicu nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

 

 

U Rijeci 18. rujna 2023.

 

 

  Sutkinja:

 

Danica Vučinić, dipl.iur., v. r.

 

  

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.