1

Poslovni broj: 6 Us I-1379/2022-9

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-1379/2022-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja G. L. iz V. B., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. K., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa službena osoba D. Š., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 18. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje
rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03515676315, URBROJ: 341-99-05/3-22-3751 od 19. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje
rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u V., KLASA: UP/I-141-02/22-01/03515676315, URBROJ: 341-22-05/3-22-10467 od 18. svibnja 2022.

III.  Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03515676315, URBROJ: 341-99-05/3-22-3751 od 19. listopada 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u V., KLASA: UP/I-141-02/22-01/03515676315, URBROJ: 341-22-05/3-22-10467 od 18. svibnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju (kao osiguraniku) rođenom …. odbijen je zahtjev  za  priznanje  prava  na  invalidsku  mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, zbog neispunjavanja pretpostavke ostvarenog mirovinskog staža u smislu odredbe članka 56. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019 i 84/2021 - u daljnjem tekstu: ZOMO).

3. Tužitelj u tužbi ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj UsI-1525/2020, te je u postupku utvrđen gubitak radne sposobnosti, uz nedostatak radnog staža, što smatra spornim. Ističe da je tužitelj osoba srpske nacionalnosti koji je živio i ostao živjeti i raditi na području hrvatskog Podunavlja za vrijeme privremene okupacije područja istočne S. (o čemu predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja). Smatra da je u tom razdoblju ostvarivao (nespecificirani) radni staž, te da mu u postupku nije bilo omogućeno izjašnjavanje o navedenoj okolnosti, te je činjenično stanje nepotpuno pa stoga i nepravilno utvrđeno. Također smatra da postoji mogućnost dokazivanja da matična evidencija osiguranika ne sadrži istinite podatke, te da stoga postoji mogućnost da tužitelj konvalidira (nespecificirani) radni staž iz vremena okupacije hrvatskog Podunavlja. Stoga smatra da osporavano rješenje ne sadržava odlučne činjenice kao i valjano obrazloženje.  Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, te da sud naredi tuženiku naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku provedenom u skladu s odredbom članka 50. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP), a u svezi sa člankom 30. stavkom 2. ZUP-a, jer je činjenično stanje u pogledu mirovinskog staža tužitelja i njegova radnog vijeka potpuno i nedvojbeno utvrđeno na temelju spisu priloženih dokaza i službenih podataka kojima je raspolagao Zavod kao javnopravno tijelo. Poziva se na odredbu članka 110. ZOMO-a kojom odredbom je propisano da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju  na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija. Nadalje, odredbom članka 122. stavka 2. ZOMO-a propisano je da se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji, te je stavkom 3. izričito propisano da se za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. toga članka ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka.  Ističe da tužitelj tijekom upravnog postupka kao ni tijekom upravnog spora nije dostavio dokaze koji bi doveli u sumnju pravilnost podataka unesenih u matičnu evidenciju Zavoda, tj. pravilnost utvrđenog mirovinskog staža i radnog vijeka tužitelja. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj za vrijeme okupacije područja istočne S. ostvario radni staž ističe da je tužitelju u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno da utvrđivanje toga staža nije predmet ovog upravnog postupka, te je tužitelj bio upućen da može prvostupanjskom tijelu podnijeti zahtjev za konvalidaciju tog staža jer se u skladu s odredbama Zakona o konvalidaciji (Narodne novine, broj 104/97) i Uredbe za provođenje Zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 51/1998), postupci radi ostvarivanja prava na temelju tih propisa pokreću isključivo na osobni zahtjev. Tuženik se protivi izvođenju dokaza saslušanjem tužitelja, a osporavana rješenja smatra obrazloženim i sastavljenim sukladno odredbi članka 98. ZUP-a, te izreku smatra sukladnom obrazloženju. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je održao raspravu 14. rujna 2023. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991 – 80/2022) kao i primjenom članka 8. ZUS-a, odbio izvođenje dokaza saslušanja tužitelja u svojstvu stranke (na nespecificirane okolnosti), pri čemu valja istaknuti i da tužitelj nije niti priložio (ili predložio) ikakav dokaz koji bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenja javnopravnih tijela u pogledu utvrđenog radnog staža tužitelja, pri čemu je sud dokaz saslušanjem tužitelja u izostanku ikakvog materijalnog dokaza ocijenio nepotrebnim (i nevjerodostojnim u smislu dokazne sposobnosti) za rješavanje ove upravne stvari.

6. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis upravnog spora, spis ovoga suda poslovni broj Us I-1525/2020, spis upravnog postupka te sve isprave koje su priložene istima.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut  povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 6. srpnja 2020. za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

9. Presudom poslovni broj: 3 UsI-1525/2020-11 od 21. travnja 2021. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03515676315, URBROJ: 341-99-05/3-20-5864 od 3. prosinca 2020. kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03515676315, URBROJ: 341-22-05/3-20-13438 od 28. srpnja 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, primarno zbog propusta obavljanja osobnog pregleda tužitelja, zbog izvanredne situacije uzrokovane pandemijom virusa SARS-CoV-2, koje razloge sud nije ocijenio razmjernim legitimnom cilju. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

10. Nadalje, prema Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 748003 od 4. travnja 2022. utvrđeno je da je kod tužitelja zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ZOMO-a.

11. Primjenom odredbe članka 129. ZOMO-a Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava Mišljenjem, evidencijski broj revizije 18873 od 24. ožujka 2022. dao je suglasnost na navedeni

12. Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, uz dopunu: datum nastanka: 13. listopada 2021.; kontrolni pregled: 10/2024.

13. Sukladno mišljenju revizije pribavljen je novi nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg  ureda Zavoda za vještačenje, KLASA: 141-02/20-01/7549, URBROJ: 426-04-01/11-22-17, evidencijski broj  vještačenja: 748003 od 4. travnja 2022. prema kojem je kod tužitelja, zbog bolesti 100%, 13. listopada 2021. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ZOMO-a.

14. Nadalje, u ponovnom postupku utvrđeno je da je tužitelj rođen … te da je do 13. listopada 2021. (dana nastanka opće nesposobnosti za rad) navršio 60 god. i 1 mj. života; da mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO-a, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 13. listopada 2021. ukupno 6 god., 2 mj. i 20 dana; da radni vijek tužitelja kao osiguranika, utvrđen prema članku 56. stavku 3. i 4. ZOMO-a, iznosi (nesporno) 40 godina.

15. Prema odredbi članka 56. stavak 1. ZOMO-a pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

Nadalje, odredbom članka 56. stavka 3. ZOMO-a propisano je da se kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) - od navršene 26. godine života.

16. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da se razdoblje radnog vijeka iz stavka 3. ovoga članka skraćuje za stvarno razdoblje koje je osiguranik: 1. proveo na dragovoljnom vojnom osposobljavanju ili obveznom služenju vojnog roka; 2. u razdobljima nakon prestanka pojedinog osiguranja do novoga osiguranja bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje. 

17. Odredbom članka 108. stavka 2. ZOMO-a propisano je da su Središnji registar osiguranika, Porezna uprava i druge nadležne institucije dužne Zavodu dostavljati podatke propisane posebnim propisima.

18. Člankom 110. ZOMO propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

19. Dakle za priznanje prava na invalidsku mirovinu nužno je i ostvarenje pretpostavke iz članka 56. stavak 1. ZOMO-a, a koju pretpostavku, prema službenim evidencijama HZMO-a tužitelj ne ostvaruje. 

20. Tijekom postupka, na temelju priloženih isprava, utvrđeno je da je tužitelj ocijenjen nesposobnim za vojnu službu 15. rujna 1983., te da se ne vodi u evidenciji nezaposlenih osoba i stoga nema osnove za skraćenje radnog vijeka.

21. Iz baze podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužitelju u mirovinski staž pravilno uračunato razdoblje od 1. listopada 2010. do 20. prosinca 2016. koje je tužitelj proveo u poljoprivrednom osiguranju. Tužitelj niti tijekom upravnog spora nije priložio dokaze o eventualnom postojanju radnog staža ostvarenog izvan Republike Hrvatske, kao ni na privremeno okupiranom području dijela istočne Hrvatske.

22. Slijedom navedenoga, mirovinski staž utvrđen je na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom i potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija, podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji Zavoda, koje isprave uživaju pretpostavku istinitosti. Sukladno odredbi članka 140.a ZOMO-a (stavak 3.) dopušteno je dokazivati da su u ispravama koje Zavod izdaje u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku i koje se smatraju javnim ispravama, (odnosno mikrofilmskoj preslici isprave ili digitalnoj preslici isprave, kao i reprodukciji tih preslika) činjenice neistinito potvrđene, ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska preslika, digitalna preslika isprave ili reprodukcija tih preslika neispravno sastavljena, međutim tužitelj nije učinio vjerojatnim neistinitost priloženih isprava odnosno baza podataka.

23. U tom smislu sud ocjenjuje pravilnom i uputu  tuženika u obrazloženju osporavanog rješenja da je na tužitelju da u odnosu na navodni staž ostvaren tijekom okupacije dijela istočne Hrvatske najprije podnese zahtjev za konvalidaciju tog staža u skladu sa Zakonom o konvalidaciji (Narodne novine, broj 104/97). Tako priznat staž (u dovoljnom trajanju za ispunjenje uvjeta iz članka 56. stavak 1. ZOMO-a)  predstavljao bi obnovni razlog u ovoj upravnoj stvari.

24. Slijedom navedenoga sud ocjenjuje da je u postupku pravilno utvrđeno,  na temelju spisu priloženih dokaza i službenih podataka, da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 56. stavka 1. ZOMO-a jer mu navršeni mirovinski staž od 6 godina, 2 mjeseca i 20 dana ne pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka od 13 godina i 4 mjeseca, te da stoga nema osnove za donošenje rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu.

25. Stoga je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a sud osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) ocijenio zakonitim i donio odluku kao u toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

26. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj u ukupnom iznosu od 1.244,19 eur/9.375,00 kn (fiksni tečaj konverzije je 7,53450), i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 497,71 eur uz pripadajući iznos PDV-a), te za trošak zastupanja na raspravi održanoj 14. rujna 2023. (u iznosu od 497,71 eur uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

27. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

 

U Osijeku 18. rujna 2023.

 

    Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa
izvršenje pobijane presude sukladno članku 66. stavak 5. ZUS-a.