Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje
sudske zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja A.-K.-
P. d.o.o. K. S., C. p. I. P. .., OIB: ……………..,
zastupanog po opunomoćeniku J. R., odvjetniku u Z., U. C.
k. br. ., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora,
nakon neposredne i javne rasprave zaključene 08. rujna 2023. godine u odsutnosti
stranaka, 18. rujna 2023. godine,

                                                      p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-
471-02/22-01/237,URBROJ: 513-04-23-2 od 13. siječnja 2023.godine i poreznog
rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S., KLASA:UP/I-
471-02/21-01/399, URBROJ:513-07-17-22-104 od 19. travnja 2022. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-
471-02/22-01/237,URBROJ: 513-04-23-2 od 13. siječnja 2023.godine tužitelj je u
bitnom naveo: da su u postupku povrijeđene odredbe poreznih zakona i odredbe
Zakona o općem upravnom postupku; da tužitelj obavlja javnu djelatnost i da sa
Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja ima zaključen Ugovor o koncesiji za
eksploataciju arhitektonsko-građevnog i tehničko-građevnog kamena na
eksploatacijskom polju arhitektonsko-građevnog kamena „I.“ od 12. prosinca

2021. godine koji je povrijeđen donošenjem poreznog rješenja; da su tijekom
poreznog nadzora povrijeđene odredbe Ugovora o koncesiji za eksploataciju
arhitektonsko-građevnog i tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju
arhitektonsko-građevnog kamena „I.“ od 12. siječnja 2021. godine; da su se
trebale primijeniti odredbe Zakona o rudarstvu i Zakona o koncesijama, a za slučaj
utvrđenih nepravilnosti da je trebalo narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u
određenom roku, a ne donositi porezno rješenje kojim se neosnovano utvrđuje
porezna obveza. Navodi što je koncesija te kako se to pravo upravnim ugovorom, te
da je u postupku donošenja rješenja došlo do povrede Odluka Ministarstva
gospodarstva i održivog razvoja na temelju kojih su utvrđeni uvjeti, prava i obveze
tužitelja kao koncesionara koji plaća koncesijsku naknadu i koju je za 2019. godinu
platio; da osporava sve navode i činjenice iz osporenog rješenja i da ne prihvaća

-2- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

dokaze koji se tiču nepoštivanja njegovog ugovora. Naveo je da tužiteljeva djelatnost
oblikovanja blokova, prodaje robe i kategorizacija blokova, a da navedeno nije u
nadležnosti porezne uprave, već Sektora za rudarstvo; da svi akti poreznog nadzora
nisu valjani niti istiniti i to zapisnik, obavijest o poreznom nadzoru, informacija o visini
novoutvrđenih obveza i porezno rješenje. Naveo je da ne prihvaća metodu procijene
temeljem usporednih podataka jer da ne prihvaća usporedne podatke od drugih
poreznih obveznika pored cjelokupne postojeće knjigovodstvene dokumentacije
tužitelja; da je jedno vrijeme bio bez stručnog pomagača i opunomoćenika jer od
dana dostavljanja Obavijesti o nadzoru pa do dana sastavljanja zapisnika nije imao
stručnog pomagača. Navodi da u postupku nije sudjelovao u utvrđivanju bitnih
činjenica za oporezivanje; da porezno tijelo nije trebalo ponovo utvrđivati poreznu
osnovicu već da je trebalo donijeti dopunski zapisnik jer da za određivanje kvalitete i
kategorizaciju kamenih blokova porezno tijelo nije nadležno; da je tužitelj na
računima iskazao kategorizaciju kamenih blokova, a koji računi zajedno sa izjavom
C. W. čine osnovu za iskazivanje prihoda. Osporava utvrđenja poreznog tijela
o povezanim društvima, u dijelu gdje se navodi da je isto utvrđeno temeljem uvida u
Sudski registar, Knjigu poslovnih udjela i Ugovora o reguliranju međusobnih obveza,
Elaborata o transfernim cijenama, Obrasca PD-IPO; da su prema članku 46.
povezana društva K. S. d.o.o. i H. H. I. C. L., a da
ostali nisu povezani odnosno da društvo X. J. S. c. l. nije povezano.
Navodi da je dana 16. rujna 2021. godine tužitelj izjavio da društvo X. J.
S. C. l. nije povezano kao društvo G. W. I. C. l. i da nije jasno
zašto se tužitelja nije pozvalo na ispravak dokumentacije koja je očiti omaškom
ostala neispravljena. Radi navedenog da dostavlja ispravljeni PD-IPO obrazac za

2019. godinu gdje je brisano to društvo kao povezano društvo, a da je on dostavom
svoje izjave od 16. 9. 2021. godine osporio da je povezana osoba. U vezi Elaborata o
transfernim cijenama u kojem je kao povezana osoba navedeno društvo X. J. S.

c. l., navodi da će društvo koje ga je izradilo i to društvo B.
s. d.o.o. će dostaviti ispravljen elaborat do dana donošenja dopunskog
zapisnika; da je pogrešno utvrđeno u vezi računa 33-04-1 da je roba isporučena
povezanom kupcu, koji da je greškom kao takav naveden u Obrascu, elaboratu i
carinskoj deklaraciji. U svezi osporenih troškova goriva naveo je da je dostavio
podneske pod nazivom Opravdanje i Potvrda uslužnog obrta A., da se poslovni
događaj doista i dogodio, a što znači da je gorivo utrošeno u poslovne svrhe; da
osporava izvršenu procjenu jer je predočio poslovne knjige; da porezno tijelo tužitelju
priznaje ukupno iskazanu proizvodnju, ali da je porezno tijelo sporna kategorizacija
blokova, a što da ne spada u nadležnost porezne uprave. Obzirom da se priznaje
ukupna proizvodnja (količina), pa da je trebalo priznati i kategorizaciju blokova onako
kako ih je na računima tužitelj iskazao. Pojašnjava kako se kategoriziraju kameni
blokovi i da onih prve kategorije je malo; da je uobičajeno da kupac priznaje ili ne
priznaje kategorizaciju; da je tužitelj u 2019. godini proizveo značajnu količinu A.
k. i da ga stoga nije moguće uspoređivati sa drugima koji se bave istom
djelatnošću, jer da veća proizvodnja umanjuje kategoriju i cijenu. Navodi da je
dostavio izjave gospodina C. W., koje je trebalo prihvatiti. Tužbenim
zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje i porezno rješenje od 19.
travnja 2022. godine.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga
navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da se tužba odbije.

-3- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv
poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S.,
KLASA:UP/I-471-02/21-01/399, URBROJ:513-07-17-22-104 od 19. travnja 2022.
godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza poreza na dobit
za 2019. godinu na način i u iznosu kako je navedeno u točci I poreznog rješenja.
Točkama II. do V. naložena je uplata utvrđenih obveza na za to propisan račun uz
nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate sve do dana uplate, te je naloženo
provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku 8 dana od
dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

4.Na raspravi od dana 08. rujna 2023. godine stranke nisu pristupile iako su
uredno pozvane. Opunomoćenik tužitelja je dana 07. rujna 2023. godine dostavio
podnesak u kojem je naveo da nije u mogućnosti pristupiti na raspravu te da je
suglasan da se rasprava održi bez njegove nazočnosti, a da u cijelosti ostaje kod
tužbe i tužbenog zahtjeva. Kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez
stranaka te je rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 13.
siječnja 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis
upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Tužitelj nije popisao trošak.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u
obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno
da li je tužitelju poreznim rješenjem zakonito za 2019. godinu utvrđena obveza
poreza na dobit.

7. Među strankama je sporno da li je porezno tijelo osnovano tužitelju osporilo
iskazane troškove poslovanja i uvećalo poreznu osnovicu i da li je porezno tijelo
imalo zakonskog osnova da korištenjem metode procijene utvrdi poreznu osnovicu i
da li su kod procijene korišteni relevantni usporedni podaci od sličnih društava sa
istog područja koji obavljaju istu djelatnost (eksploatacija arhitektonsko-građevnog
kamena).

8. Tužitelj u tužbi navodi da je jedno vrijeme bio bez stručnog pomagača i
opunomoćenika te da u postupku nije sudjelovao u utvrđivanju bitnih činjenica za
oporezivanje. U vezi sa time navesti je da navedeno nije od utjecaja. Tužitelju
sukladno članku 120. OPZ-a pravovremeno dostavljena Obavijest o poreznom
nadzoru.

Člankom 69. OPZ-a propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom
poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i
istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.
Člankom 122. stavak 1. OPZ-a propisano je da je porezni obveznik dužan
sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje
obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge
isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti
porezno tijelo najkasnije do datuma početka poreznog nadzora utvrđenog u
obavijesti iz članka 120. ovog Zakona.

-4- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

9.Prema stanju spis proizlazi da je porezno tijelo kod tužitelja provelo porezni
nadzor o čemu je sačinjen zapisnik od dana 20. siječnja 2022. godine u kojem su
utvrđene nepravilnosti. Protiv zapisnika o nadzoru tužitelj je podnio prigovor kojeg
porezno tijelo nije prihvatilo.

10.Nadzorom je tužitelju osporen trošak goriva za bager, utovarivač i agregat
po ulaznim računima dobavljača Uslužni obrt A., vlasnika I. Š. u iznosu
od 60.620,48 kn, u privitku kojih računa su priloženi računi od P. d.o.o. Vlasnik
navedenog obrta je u postupku dao izjavu da je gorivo nabavio od P. d.o.o, za
tužitelja i da je nakon nabave goriva isto prefakturirao tužitelju, jer isti u razdoblju od

01. siječnja do 31. ožujka 2019. godine nije mogao sam nabaviti gorivo. Utvrđeno je
da vlasnik obrta nema dozvolu za trgovinu naftnim derivatima.

11.Porezno tijelo je u smislu članka 66. Općeg poreznog zakon ("Narodne
novine", broj: 115/16 do 114/22, dalje: OPZ-a), od tužitelja zatražilo dokaze da je
primio predmetno gorivo i da je predmetno gorivo utrošio u poslovne svrhe, tj. da
dostavi dokaze da je primio gorivo i da je gorivo utrošio u obavljanju djelatnosti, kao
npr. zapisnik o preuzimanju goriva, putni radni list kamiona, teretni list kamiona,
dnevnik rada bagera, utovarivača ili neku drugu ispravu. Tužitelj se je očitovao da
navedenu dokumentaciju ne posjeduje.

12.Na zaključnom razgovoru tužitelj je dostavio podnesak pod nazivom
„Opravdanje“ u kojem je naveo sa su evidentirani troškovi goriva stvaran rashod koji
se dogodio za vrijeme izvanrednog i dubinskog servisiranja vozila i strojeva u
razdoblju od 01. 01. 2019. do 31. 03. 2019. godine, te je dostavio Potvrdu kojom
dobavljač goriva I. Š. (koji je član društva tužitelja) navodi da je u navedenom
razdoblju obavljao izvanredno dubinsko održavanje i popravak teretnih vozila,
strojeva i opreme kod tužitelja i da je bio primoran radi žurnosti obavljanja istog posla
i sprječavanja nastanka štete na vozilima i strojevima nabaviti gorivo sa svojom
servisnom opremom.

13.Na navedene okolnosti tužitelj nije dostavio nikakav drugi dokaz o
obavljenim uslugama (račun dobavljača A., vlasnika I. Š., za izvršenu
uslugu, tako da bi na računu (ili specifikaciji uz račun) bili iskazani utrošeni sati rada
za svaku uslugu, evidenciju sa satima rada strojeva ili prijeđenim kilometrima vozila
prilikom servisa, tj. dokaze koji bi opravdali utrošak goriva.

Slijedom navedenog iskazani rashodi (gorivo i drugi iskazani rashodi) u iznosu
od 60.620,48 kn nisu priznati jer nije dokazano da su u izravnoj vezi sa poslovanjem
tužitelja, te je za isti iznos uvećana osnovica poreza na dobit za 2019. godinu.

14. Nadzorom je u smislu članka 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit
("Narodne novine", broj: 177/04 do 106/18), utvrđeno da su povezane osobe
sa tužiteljem i to: A. d.o.o.- članom društva; H. H. c.,
L., iz K. – članom društva; N. C. M. S., I. – član društva; K.
S. d.o.o. BiH (društvo tužitelja je vlasnik 80% poslovnih udjela u tom društvu);
K. J. S. C., l., K. C. B. N. . J. R .., X. D.,
nerezident, kupac tužitelja. čija je povezanost sa tužiteljem utvrđena je temeljem
obrasca PD-IPO za 2019. godinu; G. W. I. C. L., nerezident,
dobavljač tužitelja, čija je povezanost utvrđena temeljem obrasca PD-IPO za 2019.
godinu.

-5- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

Tužitelj je prema članku 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit povezan i
preko upravljačkih prava i to: 1. I. Š. – član društva/ član uprave-direktor sa
društvima N. d.o.o J. D. d.o.o. i A.-g. k.
d.o.o., 2. Y. X., predsjednik uprave/direktor koji je povezan sa društvom
N. d.o.o.

15.Člankom 49. OPZ-a propisano je da su povezane osobe, u smislu ovoga
Zakona, osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od slijedećih uvjeta: 1. dvije ili
više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog
odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima izravno ili neizravno, kontrolu
nad drugom ili drugima, 2. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje
obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima,
izravno i neizravno značajan utjecaj na drugu ili druge, 3. dvije ili više fizičkih ili
pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole iz točke 1. ovoga stavka ili
značajan utjecaj iz točke 2. ovoga stavka, ali koje predstavljaju jedan rizik na
izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa jer su međusobno povezane tako
da postoji velika vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i
financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja
gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih
provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje.

16.Tijekom nadzora je od tužitelja s obzirom na činjenicu da da je povezan
poslom sa navedenim društvima zatraženo da dostavi Elaborat o transfernim
cijenama za 2019. godinu na što se je tužitelj očitovao da ga nema, a potom ga je 14.
rujna 2021. godine dostavio poreznom tijelu. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj

2015. godine donio Odluku o članovima komisije za kolaudaciju kamena te je dana

15. travnja 2018. godine donio Odluku o prestanku rada navedene komisije. Nakon
prestanka navedene Odluke o član donio novu Odluku kojom je određena nova
komisija za kolaudaciju kamena, što znači da u nadziranoj 2019. godini tužitelj nije
imao Komisiju za kolaudaciju kamenih blokova tj. kategorizaciju kamenih blokova
koji se vade iz kamenoloma.

17.Tužitelj je u lipnju 2012. godine donio Pravilnik o kategorizaciji blokova
arhitektonsko-građevnog kamena pojedini kameni blokovi proizvedeni od primarnog
bloka razvrstavaju se u kategorije: I Klasa, II klasa, III klasa i tomboloni I. II. i III.
Kategorizacija kamenih blokova se određuje na temelju kvalitativnih
karakteristika svakog pojedinog bloka (dužina, širina, visina, način rezanja, boja,
vene/pukotine) što je sve uz skice blokova detaljno navedeno u Pravilniku.

18.Provedenim nadzorom (temeljem izjava svjedoka utvrđeno je da je u
postupku eksploatacije kamena i stavljanja istog u prodaju, uloga komisije za
kolaudaciju da vrednuje i odredi kvalitetu izvađene stjenke mase i odredi kategoriju
kamenog bloka tj. u koju od tri kategorije neki kameni blok se razvrstava, te da nakon
ocijene svakog kamenog bloka o tome sastavlja Zapisnik o kolaudaciji
(kategorizaciji), koji kao isprava se smatra knjigovodstvenom ispravom kojom se
dokazuje u koju je kategoriju komisija razvrstala neki kameni blok. Zapisnik su trebali
potpisati članovi komisije, nakon čega je kameni blok trebalo obilježiti brojem,
godinom proizvodnje, dimenzijama i kategorijom, te se trebao upisati u knjigu
proizvodnje.

-6- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

19.Nepostojanje komisije za kolaudaciju (kategorizaciju kamenih blokova
potvrdio je ovlaštena osoba tužitelja tijekom nadzora (u izjavi od 08. rujna 2021.
godine tužitelj je dao izjavu da u razdoblju od 16. travnja 2018. do 09. prosinca 2020.
godine nije postojala pisano imenovana komisija za kolaudaciju eksploatirane stjenke
mase iz kamenoloma "I.", već da je kolaudaciju kamenih blokova proizvedenih u

2019. godini obavljao C. W. temeljem naputka Hrvatske gospodarske komore.

20.Nadzorom je utvrđeno da tužitelj za proizvodnju arhitektonsko-građevnog
kamena u 2019. godini ne posjeduje knjigovodstvene isprave (radni nalog, zapisnik o
kolaudaciji ili drugi interni dokument) odnosno dokaz temeljem kojeg se može utvrditi
temeljem kojih karakteristika i svojstava su u postupku kolaudacije (kategorizacije),
pojedini kameni blokovi koji su prodani kroz izlazne račune s navedenom
kategorijom, razvrstani u određene kategorije (klasu). Tužitelj je umjesto navedene
knjigovodstvenih isprava vezano za kolaudaciji kamenih blokova uz 31. izlazni račun
priložio izjavu gospodina C. W. u kojem je naveo da je on osobno vršio
kolaudaciju kamenih blokova u skladu sa napucima HGK, ali bez opisa svakog
kamenog bloka koji bi upućivao na kategoriju/klasu u koju je isti blok razvrstan tj. nije
bilo vidljivo zašto je taj kameni blok razvrstan u neku kategoriju/klasu.

21.Zbog neposjedovanja knjigovodstvenih isprava vezano za kolaudaciju
kamenih blokova, porezno tijelo bilo onemogućeno da provjeri poslovne događaje
kod tužitelja, odnosno da provjeri ispravnost razvrstavanja kamenih blokova i zašto je
pojedini blok razvrstan u neku kategoriju. Tužitelj je navedenim načinom
razvrstavanja blokova postupao suprotno članku 7. stavak 3. Zakona o
računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15 do 116/18).

22. Nije od utjecaja tužbeni navod da porezno tijelo nije bilo nadležno
provjeravati pravilnost kolaudacije (kategorizacije) kamenih blokova. Porezno tijelo
kod provođenja poreznog nadzora je ovlašteno utvrđivati sve činjenice bitne za
oporezivanje (utvrđivanje prihoda i dobiti poreznog obveznika, a kako je kolaudacija-
kategorizacija kamenih blokova direktno povezana sa ostvarivanjem prihoda (dobiti),
jer ukoliko se kameni blokovi razvrstavaju i niže klase/kategorije, prihodi poslovanja
će biti manji. Kolaudaciju je trebalo provesti na način da porezno tijelo kao nadzorno
tijelu u tijeku nadzora ima mogućnost da provjeri pravilnost kolaudacije. Tužitelj je
kod kolaudacije (kategorizacije svakog kamenog bloka trebao o istome sastaviti
Zapisnik o kolaudaciji (kategorizaciji), koji kao isprava se smatra knjigovodstvenom
ispravom kojom se dokazuje u koju je kategoriju komisija razvrstala neki kameni blok
i zašto je razvrstan u tu kategoriju. Tužitelj nije postupao na navedeni način već je
prema priloženoj Izjavi kolaudaciju blokova vršila jedna osoba gospodina C.
W., koji je na određeni način povezana osoba, iako je kolaudaciju trebala
provoditi za to formirana komisija.

23. Slijedom navedenog ostvareni su uvjeti da porezno tijelo temeljem članka

92. stavak 1. i stavak 2. točka 3. i 4. te stavak 3. točka 4. i 5. i stavka 5. Općeg
poreznog zakona procjenom utvrdi poreznu osnovicu, tako što su korišteni usporedni
podaci od dva društva koja obavljaju istu djelatnost tj. djelatnost eksploatacije
arhitektonsko-građevnog kamena i na istom području, kako je prikazano u Zapisniku
o nadzoru i poreznom rješenju.

-7- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

24. Člankom 92. Općeg poreznog zakona propisano je Ako porezno tijelo ne
može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je
procijeniti (st.1). Prema stavku 2. točka 3. istog članka porezno tijelo procijenit će
poreznu osnovicu: ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati
vjerodostojnom dokumentacijom, prema točki 4. ako porezni obveznik onemogućava
provedbu poreznog postupka. Stavkom 3 točka 4. propisano je daće pri utvrđivanju
porezne osnovice porezno tijelo polaziti od usporedbe iskazanih primitaka s
primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj
lokaciji, te prema točki 5. će polaziti od podataka o mogućnostima isporuka dobara ili
obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim
nadzorom. Prema stavku 5. istog članka porezno tijelo po slobodnoj ocijeni odlučuje
koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. ovoga članka koristiti za procjenu porezne
osnovice.

25.Kako je zbog neposjedovanja knjigovodstvenih isprava vezano za
kolaudaciju kamenih blokova, porezno tijelo bilo onemogućeno da provjeri ispravnost
razvrstavanja kamenih blokova, sukladno članku 92. stavak 1.OPZ-a pa je moralo
procijeniti poreznu osnovicu, u svim slučajevima iz stavka 2. (svakako ako poreznu
osnovicu ne može utvrditi na temelju poslovnih knjiga i evidencija poreznog
obveznika), a na način iz stavka 3. Zakona, pri čemu je slobodno u izboru metode i
mjerila glede procjene, kako slijedi iz stavka 5. istog članka.

26. U vezi sa navedenim istaći je da metoda procijene koju je porezno tijelo
ovlašteno koristiti sukladno članku 92. OPZ-a, nije egzaktna metoda, ali je zakonom
dozvoljena i u konkretnoj situaciji prihvatljiva, budući da tužitelj sam nije raspolagao
knjigovodstvenim ispravama o kolaudaciji kamenih blokova, kaje je kao porezni
obveznik u konkretnoj situaciji trebao voditi, kako bi porezno tijelo kao nadzorno tijelo
koje je provodilo porezni nadzor imalo mogućnost da provjeri pravilnost
kategorizacije kamenih blokova, obzirom da se prema kategorizaciji blokova
ispostavljaju računi tj. isto je vezano visinu prihoda tužitelja. Kod procijene porezno
tijelo samostalno određuje metodu i način-mjerila za procjenu.

27.Slijedom navedenog osporeno rješenje nije zakonito. Stoga, valjalo je, na
temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj:
20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21; dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno
odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu,18.rujna 2023.godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa
izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

-8- Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, J. R. Z., U. C. k. br…,

I. R., Z., U. D. I. P. .,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.