Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
Krk 51500
Poslovni broj: Psp-24/2020.-22.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji toga suda Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja 1. DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Đuri Maurmanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik iz Krka, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., javno objavivši odluku 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužena ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelje EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem, mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine oznake u Z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u listu B kao etaža broj E-1, stan "1" u prizemlju od 73,36 m2 koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, sobe, sobe, kupaonice, na način da je točno neutvrđenog dana, ali svakako iza 1. prosinca 2020. godine odspojila električni vod koji vodi od glavnog električnog brojila potrošnje struje za cijelu kuću do kontrolnog sata potrošnje struje u stanu tužitelja i tako onemogućila tužitelje u korištenju stana, što su tužitelji saznali početkom lipnja 2020. godine, kada su došli u stan, pa je dužna uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da stan tužitelja u prizemlju zgrade, opisan u Z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Etaža broj "1" E-1 ponovno priključi na glavni dovod električne energije u kuću sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], spajanjem električnih instalacija koje vode od kontrolnog brojila stana tužitelja s glavnim električnim brojilom potrošnje električne energije za cijelu kuću odnosno na glavni dovod električne energije za cijelu kuću, kako je to bilo prije izvršenog smetanja, kao i da se klone svakog takvog ili sličnog smetanja, sve u roku od 8 dana, a što će u protivnom učiniti tužitelji o trošku tužene, kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljima da naknade tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 750,00 EUR-a, zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
III Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere od 10. lipnja 2020. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 10. lipnja 2020. podnijeli pred ovim sudom tužbu protiv tuženice radi smetanja posjeda s tužbenim zahtjevom sadržaja kao u točki I izreke ove presude, navodeći da je tuženica neutvrđenog dana, ali svakako iza 1. prosinca 2020., smetala tužitelje tako što je odspojila električni vod koji vodi električnu energiju do stana tužitelja s glavnog dovoda struje za cijelu kuću i na taj način onemogućila tužitelje u korištenju stana "1", površine 73,36 m2, koji se nalazi u prizemlju kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Za navedeno smetanje tužitelji da su saznali početkom lipnja 2020., kada su došli u predmetni stan iz Njemačke. Zbog navedenog, predložili su donošenje rješenja kojim će se usvojiti njihov tužbeni zahtjev iz tužbe, a također su predložili i da sud donose rješenje o određivanju privremene mjere kojom će se naložiti tuženici da u roku od 24 sata spoji električni vod koji vodi iz kontrolnog brojila potrošnje električne energije u stanu tužitelja na glavni dovod električne energije za cijelu kuću, pod prijetnjom novčane kazne.
2. U odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2022. tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, ističući prije svega prigovor prekluzije, a potom i prigovor koji se odnosi na činjenični supstrat tužbe, navodeći da nije točna tvrdnja tužitelja da isti ne bi imali struje, jer da stan kojeg koriste tužitelji ima struju, a osim toga, da nije točna tvrdnja tužitelja da bi tuženica odspojila električni vod koji vodi do njihovog stana, jer da je tuženica u vrijeme kada je tužba podnesena živjela u [adresa], i to sve do 15. veljače 2021., kada se iz [adresa] preselila u [adresa], slijedom čega da nije imala nikakvih saznanja o predmetnom smetanju posjeda sve do primitka tužbe. Zbog navedenog, predložila je da sud odbije tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa prijedlogom za određivanje privremene mjere, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženici.
3. Tijekom postupka, točnije u podnesku od 15. svibnja 2022., tužitelji su izjavili da su stranke telefonskim putem dogovorile povlačenje tužbe ukoliko tuženica ne bude potraživala troškove postupka, međutim, kako je punomoćnica tuženice u svojem podnesku od 16. svibnja 2022. izjavila da potražuje troškove postupka od tužitelja, to je ovaj sud dopisom od 8. travnja 2025. zatražio od punomoćnika tužitelja očitovanje vezano uz sadržaj njegovog podneska od 15. svibnja 2022. Naime, kako iz sadržaja citiranog podneska nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi je su li tužitelji povukli tužbu, i to pogotovo u situaciji kada je tuženica zatražila troškove postupka od tužitelja, to je ovaj sud zatražio od punomoćnika tužitelja da se prije svega očituje je li citiranim podneskom povučena tužba u ovoj pravnoj stvari, i to bez obzira na zatražene troškove, budući da parnični postupak ne poznaje institut "uvjetnog povlačenja tužbe" koji bi ovisio o tome hoće li druga strana potraživati troškove postupka ili ne, te da nastavno, ukoliko je tužba povučena, da se očituje je li do povlačenja tužbe došlo zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženice ili zbog drugih razloga. Citirani podnesak punomoćnik tužitelja je zaprimio 24. travnja 2025., međutim kako se isti na taj dopis nije očitovao, to je ovaj sud zaključio da tužba nije povučena, te je zakazao pripremno ročište dana 9. lipnja 2025., na koje nisu pristupili niti tužitelji, a niti njihov punomoćnik, niti su opravdali sudu svoj nedolazak. Naime, na navedeno ročište pristupio je samo punomoćnik tuženice koji se unatoč nedolasku tužitelja na ročište upustio u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, inzistirajući na tome da se postupak nastavi i da se u ovoj pravnoj stvari donese meritorna sudska odluka. Na tom ročištu, a na okolnost navoda iz odgovora na tužbu, tuženica je dostavila u sudski spis ugovor o najmu od 16. prosinca 2018., koji je zaključen između nje kao najmoprimca i BP kao najmodavatelja za stan u [adresa], na adresi [adresa] (3 kat), i to za razdoblje od 15. siječnja 2019. do 15. veljače 2021. godine, te je predložila da se u nastavku postupka sasluša njezina majka u svojstvu svjedokinje RP i tuženica kao stranka.
4. U okviru dokaznog postupka ovaj sud je izveo sve dokaze predložene po strankama, tj. po tuženici, budući da tužitelji nisu aktivno sudjelovali u postupku, odnosno, nakon podnošenja tužbe, više nisu predlagali i/ili ustrajali na izvođenju svojih dokaznih prijedloga, pa je stoga zaključeno da su isti sadržajno odustali od njihova izvođenja.
5. Slijedom navedenog, ovaj sud je nakon uvida u sadržaj ugovora o najmu od 16. prosinca 2018., kao i nakon saslušanja tuženice i njezine majke RP kao svjedokinje, zaključio da tužitelji nisu uspjeli dokazati osnovanost svoje tužbe i tužbenog zahtjeva, jer u situaciji kada je tuženica osporila ne samo svoju pasivnu legitimaciju, tj. tvrdnju tužitelja da bi ona izvršila smetanje posjeda, već i sam čin smetanja koji je opisan u tužbi, to je na tužiteljima bio teret dokaza da dokažu da je predmetno smetanje učinjeno i da je upravo tuženica ta koja je to smetanje počinila.
6. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok u st. 2. tog članka stoji da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
7. Kako je u parnici radi smetanja posjeda raspravljanje ograničeno na dvije odlučne činjenice, a to je da je izvršen čin smetanja posjeda i da su tužitelji u posljednjem mirnom posjedu stvari na kojoj je smetanje izvršeno, to je ovaj sud, imajući u vidu navode tuženice koja je u postupku tvrdila da u vrijeme navodnog smetanja posjeda uopće nije bila u predmetnoj kući na adresi [adresa], a što je i potkrijepila dostavom Ugovora o najmu od 16. prosinca 2018., te da opisani čin smetanja, osim što za isti nije znala sve do primitka tužbe, nije niti počinjen, jer da tužitelji imaju struju u svojem stanu, a koje tvrdnje tužitelji nisu nastavno osporili i/ili dokazali drugačije, zaključio da tužitelji nisu dokazali niti jednu od navedenih odlučnih činjenica od kojih ovisi osnovanost njihovog tužbenog zahtjeva, tj. niti svoj posljednji mirni posjed, a niti čin smetanja posjeda, pa je u takvoj situaciji valjalo odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje Tarifa), koja se primjenjuje u ovom postupku temeljem Tbr. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025), slijedom čega je tuženici koja je uspjela u predmetnom postupku valjalo dosuditi jednokratnu nagradu za cijeli postupak sa PDV-om u ukupnom iznosu od 500,00 EUR-a, a ne u zatraženom iznosu od 750,00 EUR-a, kako to proizlazi iz dostavljenog troškovnika. Zbog navedenog, valjalo je točkom II izreke ovog rješenja obvezati tužitelje da naknade tuženici trošak postupka u visini od 500,00 EUR-a (djeljiva obveza), a preko tog iznosa pa do zatraženih 750,00 EUR-a odbiti zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka kao neosnovan.
9. S obzirom da tužitelji nisu dokazali da imaju pravo na posjedovnu zaštitu, tj. postojanje svoje nenovčane tražbine, a koja pretpostavka sukladno odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 12/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) mora biti kumulativno ispunjena sa ostalim pretpostavkama iz točke 1. i 2. toga članka, to je valjalo odbiti i njihov prijedlog za određivanjem privremene mjere kao neosnovan, te odlučiti kao u točki III izreke ovog rješenja.
U Krku 2. listopada 2025.
Sutkinja
Natalija Denona
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana pisanog otpravka tog rješenja stranci. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.