Poslovni broj: Usž-3702/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Slavko Baotić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 55, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-327/2024-12 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-327/2024-12 od 15. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: 141-02/20-03/01100377519, URBROJ: 341-99- 06/2-20-004964 od 30. rujna 2020. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 30. rujna 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/19-03/01100377519, URBROJ: 341-25-06/2-19- 12698 od 12. lipnja 2020. Tim je rješenjem tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO), priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 20. studenoga 2019., uzrokovanog ranjavanjem u ratu (20%) i bolestima izvan ratnih okolnosti (80%).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi osporava zaključke sudske vještakinje glede uzroka PTSP-a od kojega boluje. Smatra da je ta bolest posljedica rata i ratnih zbivanja. Ističe da je kao visoki časnik HVO-a, odnosno zapovjednik 106. brigade HVO-a, pred Sudom Bosne i Hercegovine optužen po zapovjednoj odgovornosti. Kazneni postupak, koji još nije okončan, znatno mu pogoršava zdravstveno stanje, odnosno umanjuje ionako smanjenu radnu sposobnost. Posebno upire na tvrdnju sudske vještakinje da bi postotak smanjenja radne sposobnosti bio 100% da se PTSP prizna u cijelosti. Polazeći od toga, kao i mišljenja dr. Astrid Periškić, sudske vještakinje psihijatrijske specijalnosti, predlagao je još jedno vještačenje, a što sud nije prihvatio. Smatra da nije imao pošteno suđenje. Poziva se na utvrđenja različitih javnopravnih tijela koja su mu priznavala invalidnost kao posljedicu rata (primjerice, Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 1998. mu je priznalo 50% invaliditeta trajno). Smatra da sve navedeno upućuje na zaključak da postupak nije vođen na pravičan način i u interesu pravde. Mišljenja je da sud nije dao jasan odgovor zašto je odbio njegov prijedlog za novo vještačenje. Prigovara što sud nije naložio vještakinji njegov neposredni pregled, već je samo otklonio procesni propust iz ranijeg spora (povreda načela usmenosti i neposrednosti dokaznog postupka jer nije saslušana vještakinja). Sve ostale „smjernice“ Ustavnog suda su zanemarene. Predlaže ukidanje osporene presude.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa proizlazi da je rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida VIII. grupe s 40% vojnog invaliditeta po osnovi ranjavanja i oboljenja u vezi sa službom u HVO-u.

8. Osporenim rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. lipnja 2020. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, čiji je djelomični uzrok (20%) ranjavanje u ratu u Bosni i Hercegovini, a djelomični (80%) bolesti izvan ratnih okolnosti.

9. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene tužiteljeve radne sposobnosti. Tijela vještačenja su ocijenila da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan ranjavanjem u ratu 20% i bolestima izvan ratnih okolnosti 80%. U upravnom je sporu provedeno vještačenje po sudskoj vještakinji, prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalistici medicine rada. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je uzrok tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti prvenstveno srčana bolest te teške dekompenzirane depresivne epizode bez psihotičnih simptoma kao i znakovi tzv. civilnog PTSP-a nakon akutnog stresnog događaja iz 2016. Nijedna od tih bolesti nije posljedica neposrednog sudjelovanja u ratu. Na potpuni gubitak radne sposobnosti u bitno manjem omjeru utječu i povremeno prisutni bolovi u vratu i trajno oštećenje senzornih nîti medijalnog živca lijevo blagog stupnja koji su posljedica ranjavanja u ratu te izraženi simptomi, uz civilni PTSP, i ratom uzrokovani PTSP zbog kojeg je tužitelj započeo liječenje 1996. Zaključno, sudska vještakinja navodi da je, s obzirom na dokumentaciju u spisu iz koje se može detaljno pratiti kontinuitet liječenja svih bolesti i stanje tužitelja, kako zbog posljedica sudjelovanja u ratu, tako i posljedica bolesti koje nisu neposredne posljedice sudjelovanja u ratu, pravilno utvrđen omjer nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja.

10. Osporena presuda prvostupanjskog suda donesena je nakon odluke Ustavnog suda, broj: U-III-7050/2022 od 19. prosinca 2023. kojom je usvojena ustavna tužba tužitelja, ukinute presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-964/22-3 od 6. rujna 2022. i Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2948/20-16 od 20. siječnja 2022. donesene u istoj upravnoj stvari i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U toj je odluci Ustavnog suda, između ostalog, navedeno da su upravni sudovi nekritički prihvatili pisani nalaz i mišljenje medicinske vještakinje (koji je izrađen na temelju medicinske dokumentacije bez pregleda tužitelja), kao glavni i odlučujući dokaz, bez omogućavanja medicinskoj vještakinji iznošenja nalaza i mišljenja usmeno na raspravi i bez dostavljanja prigovora podnositelja sudskoj vještakinji na očitovanje. Stoga je Ustavni sud utvrdio da je u upravnom sporu tužitelj bio lišen mogućnosti učinkovitog osporavanja nalaza i mišljenja medicinske vještakinje i dokazivanja svojih tvrdnji.

11. Postupajući po odluci Ustavnog suda od 19. prosinca 2023. prvostupanjski je sud otklonio postupovne propuste učinjene u ranijem sporu dostavivši sudskoj vještakinji tužiteljev podnesak od 29. studenoga 2021. kojim je prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje te saslušavši sudsku vještakinju na raspravi. Sudska se vještakinja pisanim putem očitovala o tužiteljevim prigovorima, a svoj je nalaz i mišljenje dodatno (usmeno) obrazložila na raspravi održanoj 16. lipnja 2025.

12. Sudska vještakinja u bitnom navodi da je uzela u obzir da je, uz parezu medijalnog živca, dio simptoma ratnog PTSP-a posljedica ranjavanja te ga uklopila u postotak udjela ranjavanja u potpunom gubitku radne sposobnosti tužitelja. Uzela je u obzir sve zdravstvene probleme tužitelja, kao i uzroke tih zdravstvenih problema koji su doveli do potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja. Vještakinja navodi da su teške optužbe protiv tužitelja, do kojih je došlo u poslijeratnom razdoblju, uzrok bitnog trajnog pogoršanja njegova psihičkog stanja i da ih je psihijatar okarakterizirao kao teške depresivne epizode, a posljedica akutne stresne reakcije na optužbe pogoršanje je PTSP-a tužitelja. Ističe da je u dokumentaciji u spisu bilo dovoljno elemenata za vještačenje i bez pregleda tužitelja, a na osnovi medicinske dokumentacije jasno se može zaključiti što je izazvalo bitno pogoršanje psihičkih tegoba tužitelja od 2016. nadalje. Dodatno se sudska vještakinja na raspravi očitovala na prigovore tužitelja. Iznijela je iscrpno obrazloženo mišljenje da se pogoršanje tužiteljevih psihičkih tegoba ne može povezati s ratnim događanjima, nego uz optužbu koja je podignuta protiv tužitelja 2016. Pored toga, iscrpno se očitovala o tužiteljevu pozivanju na mišljenje dr. Periškić Marković, kao i anamnestičke podatke iz nalaza psihologa koji su sukladni s nalazima psihijatra iz 2016. i govore o pogoršanju u smislu civilnog PTSP-a. Obrazložila je zbog čega ratni događaji, iako su očito bili jako teški, nisu utjecali na pogoršanje stanja kod tužitelja. Vještakinja je objasnila zbog čega nije obavila neposredni pregled tužitelja i zbog čega pregled ne bi imao utjecaja na njezino mišljenje. Iz medicinske dokumentacije, odnosno nalaza psihijatara koji su tužitelja pregledavali i liječili nakon podizanja optužnice, prema obrazloženju vještakinje, proizlazi da kod tužitelja dolazi do akutne stresne reakcije koja nikako ne može biti posljedica događanja od prije 20 godina, a anamnestički podaci govore o vrlo drastičnom pogoršanju psihičkog stanja nakon što je 2016. podignuta optužnica. Pored toga objasnila je vezu između oštećenja organizma odnosno invaliditeta i radne sposobnosti.

13. Prvostupanjski je sud prihvatio sudsko vještačenje, slijedom čega je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

14. Obrazlažući svoju ocjenu, sud je, među ostalim, istaknuo da nije odlučno što je optužba za ratni zločin protiv tužitelja podignuta 2016. s obzirom na to da mjerodavni propis (članak 142. u vezi s člankom 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rada i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, 121/17.) traži da je gubitak radne sposobnosti posljedica ranjavanja, bolesti, ozljede ili zatočeništva do kojeg je došlo tijekom sudjelovanja u ratu, odnosno da je pogoršanje vezano uz bolest koja je zadobivena tijekom sudjelovanja u ratu. U konkretnom je slučaju optužba protiv tužitelja podignuta 2016. odnosno znatno nakon tužiteljevog sudjelovanja u ratu, a sudska vještakinja je obrazložila iz kojih razloga se za psihičke tegobe, koje vezuje uz podizanje te optužbe, u stručno-medicinskom smislu ne može smatrati da su nastale, odnosno da su zadobivene tijekom tužiteljevog sudjelovanja u ratu.

15. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. U konkretnom je slučaju bitno naglasiti da su svi vještaci (vještaci u dva stupnja iz upravnog postupka i sudska vještakinja) suglasni o omjeru uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja. Pritom valja istaknuti da je sudska vještakinja svoj nalaz i mišljenje iznijela i dodatno pojasnila usmeno na raspravi i argumentirano se očitovala o primjedbama tužitelja na sudsko vještačenje. Iskazom sudske vještakinje pred prvostupanjskim sudom, u nazočnosti opunomoćenika obiju stranaka, otklonjene su sve sumnje u rezultate vještačenja jer je sudska vještakinja jasno, precizno i uvjerljivo otklonila primjedbe koje je tužitelj iznio na njezin nalaz i mišljenje. Time su, prema ocjeni ovoga Suda, ispravljeni postupovni propusti prvostupanjskog suda iz ranijeg spora na kojima je Ustavni sud temeljio svoju ocjenu o povredi tužiteljevih ustavnih prava.

16. U odnosu na tužiteljev prigovor zbog odbijanja njegova prijedloga za novo vještačenje u sporu prije svega valja istaknuti da prema članku 49. stavku 4. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Polazeći od toga, a imajući na umu okolnost da su svi vještaci u predmetnom postupku suglasni o uzroku potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, s jasnim i cjelovitim obrazloženjem ocjene, te da prema ocjeni suda ni dokumentacija u spisu, ali ni tužiteljevi navodi tijekom postupka ne dovode u sumnju ocjenu vještaka, ovaj Sud ne nalazi da je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenje još jednog vještačenja u sporu povrijeđeno bilo koje tužiteljevo pravo niti je ta okolnost dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić