Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž R-109/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu, broj Pr-1864/2022-22 od 4. srpnja 2025., dana 1. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu, broj Pr-1864/2022-22 od 4. srpnja 2025. pod stavkom II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„ I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću za razdoblje od 01.travnja 2017.g. do 31. prosinca 2019.g. u ukupnom iznosu od 70,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od po:
− zakonskom kamatom koja na iznos od 9,42 EUR teče od 15. svibanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,14 EUR teče od 15. lipanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 1,21 EUR teče od 15. kolovoz2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 EUR teče od 15. rujan 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. studeni 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. prosinac 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 16,68 EUR teče od 15. siječanj 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 2,99 EUR teče od 15. travanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,41 EUR teče od 15. svibanj 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 4,76 EUR teče od 15. srpanj 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 3,98 EUR teče od 15. kolovoz 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,89 EUR teče od 15.rujan 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,75 EUR teče od 15. listopad 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,20 EUR teče od 15. studeni 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR teče od 15. prosinac 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,43 EUR teče od 15. siječanj 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 1,02 EUR teče od 15. veljača 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,27 EUR teče od 15. ožujak 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,08 EUR teče od 15. svibanj 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 1,48 EUR teče od 15. listopad 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. studeni 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 10,43 EUR teče od 15. prosinac 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 3,26 EUR teče od 15. siječanj 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena; bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak”,
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 1.321,34 EUR, a do zatraženog iznosa od 1.392,00 EUR.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 265,45 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“
2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, pravovremenu žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ocijenio u omjeru od 52,5% (100% osnov-manje isplaćena plaća i naknada plaće + 5% visina = 105 : 2 = 52,5%), a uspjeh tuženika u omjeru od 47,5%. Kako su stranke uspjele djelomično, u približno jednakim dijelovima, prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 154. st. 3. i 4. ZPP odlučio da tuženik naknadi tužiteljici samo trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura.
7. Tuženik opširnim žalbenim navodima problematizira pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tvrdeći da je tuženik uspio sporu 95% jer da je tužitelju dosuđen iznos od 70,66 EUR, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.392,00 EUR.
8. Na žalbene navode tuženika treba reći da prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomični uspjeh“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-727/2022 od 19. listopada 2022.). Iz spisa proizlazi da je tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, osporavao tvrdnje tužiteljice o manje isplaćenim naknadama bruto plaće od one koju je kao poslodavac trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću odnosno osporavao je osim visine i osnovu potraživanja, zbog čega su nastali sporni troškovi vještačenja. Stoga je suprotno žalbenim navodima, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 2., 3. i 4. ZPP.
9. Nadalje, pregledom spisa prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Odredba čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, prvostupanjski sud je ocijenio da je punomoćnica tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlaštena primiti parnični trošak pa je odlučio kao pod stavkom II. izreke pobijane presude, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužiteljici na račun njene punomoćnice.
10. U žalbi tuženik navodi da se isplatom na račun punomoćnice tužiteljice otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljičinih vjerovnika, s obzirom da se sve isplate moraju vršiti na račune primatelja koje u slučaju postojanja rješenja o ovrsi blokira Financijska agencija, sve iz razloga da se ne bi "zaobišlo" eventualne vjerovnike s ranije dospjelim potraživanjima. Nastavno opisuje kako nema saznanja da li tužiteljica ikome duguje bilo što te je li njezin račun blokiran, ali da se sudovi "ne bi smjeli dovesti u situaciju da teoretski sudjeluju u zaobilaženju vjerovnika", da tužiteljica de facto želi provesti ustup tražbine (cesiju) koju ima prema tuženiku na treću osobu (odvjetnika), te smatra da je određivanjem zahtjeva da se trošak isplati na račun odvjetnice preinačena tužba i da je sud bio dužan odlučiti o dopustivosti preinake.
11. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći prema čl. 191. st. 1. ZPP, pa kako određivanjem zahtjeva za isplatu naknade troškova postupka na račun odvjetnice nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, niti povećanja postojećeg, a niti isticanja drugog zahtjeva, to se ne radi o preinaci tužbe niti obvezi prvostupanjskog suda da odluči o njezinoj dopustivosti.
12. Polazeći od čl. 94. st. 1. ZPP koji propisuje da opseg punomoći određuje stranka, te čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP koji propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, kao i od čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koji propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a da je tužiteljica u punomoći koju je izdala 19. travnja 2022. izričito ovlastila svoju odvjetnicu Martinu Radić Šunjić primiti novac i novčane vrijednosti, čime je ovlastila odvjetnicu primiti ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u korist tužiteljice, to nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.
13. Slijedom toga, kako ne postoje žalbeni razlozi na koje upućuje tuženik, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka je potvrđeno, kao u izreci.
14. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe je odbijen, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).
15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen jer to nije radnja koja je bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Varaždinu 1. listopada 2025.
Sutkinja
Lana Putrić