Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-167/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćnicima odvjetniku Matteu Manarinu i drugi iz Rijeke, Vatroslava Lisinskog 6, protiv 1. tužene EA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužene IA iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) te obje zastupane po odvjetnicima Krešimiru Pugel i drugi iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, Supilova 6/III, radi isplate, vrijednost predmeta spora 125.000,00 EUR, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tužiteljice LA, punomoćnika tužiteljice LA, 1. tužene EA, 2. tužene IA i punomoćnika 1. tužene EA i 2. tužene IA, dana 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se 1. tuženoj EA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici LA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 67.500,00 EUR (slovima: šezdeset i sedam tisuća i petsto eura) s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom:
- na iznos od 35.000,00 EUR od 16. prosinca 2024. pa do isplate,
- na iznos od 12.500,00 EUR od 16. prosinca 2024. pa do isplate,
- na iznos od 20.000,00 EUR od 21. prosinca 2024. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjo ovrhe
II. Nalaže se 2. tuženoj IA iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici LA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 67.500,00 EUR (slovima: šezdeset i sedam tisuća i petsto eura) s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom:
- na iznos od 35.000,00 EUR od 16. prosinca 2024. pa do isplate,
- na iznos od 12.500,00 EUR od 16. prosinca 2024. pa do isplate,
- na iznos od 20.000,00 EUR od 21. prosinca 2024. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjo ovrhe
III. Odbija se tužiteljica LA sa svojim zahtjevom u dijelu u kojem traži da sud obaveže 1. tuženu EA i 2. tuženu IA da joj solidarno plate ukupan iznos od 135.000, EUR kao i dijelu zatraženih zakonskih kamata na iznose od 35.000,00 EUR od 5. travnja 2024.pa do 15. prosinca 2024. i na iznose od 12.500,00 EUR od 28. rujna 2024 pa do 15. prosinca 2024.
IV. Nalaže se 1. tuženoj EA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tuženoj IA iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici LA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 16.748,13 EUR (slovima: šesnaest tisuća sedamsto četrdeset i i osam eura te trinaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 1. listopada 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužiteljica LA odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Dana 30. siječnja 2025. zaprimljena je tužba tužiteljice LA koja tvrdi da dana 23. listopada 2008. je sa pok. ČA (koja je majka 1. tužene EA i 2. tužene IA) sklopila sporazum prema kojem će pok. ČA, u slučaju prodaje nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupoprodajnu cijenu podijeliti s njom, odnosno da se dobit ostvarena kupoprodajom dijeli na pola. Pritom se napominje kako je prilikom sastavljanja sporazuma došlo do pogreške u pisanju tako da se, u članku III. sporazuma, umjesto zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], navodi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] budući pok. UA nikada nije bila vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nakon ostavinskog postupka iza pok. UA, pok. ČA upisala se kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje se navodi da 1. tužena EA i 2. tužena IA su, na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl. br. O- 1157/22, UPP/SS-Opatija-50/22 od 22. travnja 2022., proglašene zakonskim nasljednicama pok. ČA s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrle **.**.2022. U dokaz navedenih tvrdnji tužiteljica LA predlaže: a) uvid u sporazum od 23. listopada 2008., koji se prilaže; b) uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČA, koje se prilaže; c) pribava i uvid u spis OS u Rijeci, posl. br. O-1445/08, zatražiti službenim putem i d) pribava i uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, posl. br. O-1157/22, kojeg treba zatražiti službenim putem. Ističe se da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl. br. O-1157/22, UPP/SS-Opatija-50/22 od 22. travnja 2022. donesenog iza pok. ČA, majke tuženica, proizlazi kako su iste naslijedile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica]. Prema tvrdnjama tužiteljice LA do danas, 1. tužena EA i 2. tužena IA su prodale dio nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] bez da su njoj, sukladno sporazumu od 23. listopada 2008., predale polovicu iznosa ostvarene kupoprodajne cijene. Da su 1. tužena EA i 2. tužena IA znale za postojanje sporazuma od 23. listopada 2008. govori i činjenica da 2. tužena IA, dva puta godišnje, na ime zakupnine za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljici LA predaje 150,00 EUR, odnosno 300,00 EUR godišnje, a to nije učinila u prosincu 2024. kada je zaprimila dopis punomoćnika tužiteljice LA za isplatom polovice iznosa ostvarene kupoprodajne cijene. Na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim s kupcem FA ovjerenim kod javnog bilježnika Srđana Markiša 4. travnja 2024., 1. tužena EA i 2. tužena IA su primile isplatu kupoprodajne cijene u iznosu 140.000,00 EUR; na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenim s BA ovjerenim kod javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić 27. rujna 2024., 1. tužena EA i 2. tužena IA su primile isplatu kupoprodajne cijene u iznosu 50.000,00 EUR, a na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim s kupcima PA, ĆA, ZA, L E i GA ovjerenim kod javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić 20. prosinca 2024., 1. tužena EA i 2. tužena IA su primile isplatu kupoprodajne cijene u iznosu 80.000,00 EUR. Dakle, 1. tužena EA i 2. tužena IA su, na ime kupoprodajne cijene, postigle kupoprodajnu cijenu u iznosu 270.000,00 EUR, a udio tužiteljice LA iznosi 135.000,00 EUR koji 1. tužena EA joj nisu isplatile. Zateznu kamatu tužiteljica LA potražuje na polovicu iznosa kupoprodajne cijene ostvarene svakom od kupoprodaja i to od sljedećeg dana od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tužiteljica LA predlaže: a) izvršiti uvid u ugovore o kupoprodaji, koji se prilažu; b) saslušanje tužiteljice LA, c) saslušanje svjedoka: VA, CA, SA, HA, ĐA, KA, ŠA, TA, MA i ŽA, čije će se adrese dostaviti naknadno; d) pribava podataka od Općine Viškovo o zakupniku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i potom njegovo saslušanje u svojstvu svjedoka. Nadalje tužiteljica LA ističe da odredbom čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je kako ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane dok je st. 2. propisano kako ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora. Iz navedene je odredbe razvidno kako se pravni učinci sklopljenog sporazuma od 23. listopada 2008. između tužiteljice LA i pok. ČA protežu i na univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, odnosno 1. tuženu EA i 2. tuženu IA. Tužiteljica LA naglašava da se je ona prije podnošenja tužbe, mirnim putem obratila 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA sa zahtjevom za isplatu, a na koji su se iste oglušile slijedom čega je prisiljena svoja prava i pravne interese ostvarivati sudskim putem. U dokaz navedene tvrdnje tužiteljica LA predlaže izvršiti uvid u njezine zahtjeve za isplatu s povratnicama, koji se prilažu. Slijedom navedenog, tužiteljica LA predlaže da naslovni sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese sljedeću presudu: „I. Nalaže se tuženicama da tužiteljici solidarno isplate 135.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na 70.000,00 EUR od 5.4.2024. pa do isplate, na 25.000,00 EUR od 28.9.2024. pa do isplate, a na 40.000,00 EUR od 21.12.2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II. Nalaže se tuženicama da tužiteljici solidarno naknade prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ Također, tužiteljica LA - predlagateljica osiguranja predlaže da naslovni sud donese i rješenje radi osiguranja kojim se određuje privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja. Odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) propisano je kako se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. 2. tužena IA - protivnica osiguranja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (su)vlasnica je nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označene kao: 1) k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao stambeni neboder P+15, Branka Blečića 2 površine 390 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) i to dvosobni stan broj 5 na prvom katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i loggie, u ukupnoj površini od 74,56 m2 s pripadajućom drvarnicom u ½ suvlasničkog dijela (6.4. suvlasnički dio etaže: ½), 2) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Žustovo“ površine 363 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (2. suvlasnički dio: ½), 3) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma „Stajina“ površina 5120 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Stajina“ površine 266 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma „Štivrica“ površine 165 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Jesenovica“ površine 543 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma „Jesenovica“ površine 5391 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (4. suvlasnički dio: ½), 4) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 7040 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¼ suvlasnička dijela (5. suvlasnički dio: ¼), 5) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao livada površine 32 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica površine 30 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/12 suvlasnička dijela (10. suvlasnički dio: 1/12), 6) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 813 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (4. suvlasnički dio: 1/2), 7) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1852 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 428 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1046 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 2273 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 12623 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 742 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 855 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1018 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 385 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 3260 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 719 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¼ suvlasnička dijela (5. suvlasnički dio: ¼), 8) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao kuća i dvorište „ [adresa] površine 282 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 suvlasnička dijela (2. suvlasnički dio: 1/1), 9) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1770 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 406 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 16/64 suvlasnička dijela (6. suvlasnički dio: 16/64), 10) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 527 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 4765 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 230 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1571 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 445 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (4. suvlasnički dio: ½), 11) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao livada površine 691 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 543 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao livada površine 159 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 410 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao livada površine 734 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 701 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 288 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 263 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica površine 575 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1798 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 388 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica površine 669 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica površine 129 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 2978 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 2449 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 13469 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 16/64 suvlasnička dijela (7. suvlasnički dio: 16/64), 12) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica „Njivina“ površine 251 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 suvlasnička dijela (1. suvlasnički dio: 1/1), 13) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao vinograd „Vrtić“ površine 147 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Njivina“ površine 264 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 suvlasnička dijela (1. suvlasnički dio: 1/1) i 14) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao Trtni površine 548 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 6. suvlasnički dio: 30/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) – stan 3 na 1. katu, koji se sastoji od verande, dva hodnika, izbe, WC-a, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, kupaonice, tri sobe i dva balkona ukupne površine 110,32 m2 kojem pripada kao sporedni dio vanjsko stubište površine 5,60 m2, sveukupne površine stana i pripadka 115,92 m2 u ½ suvlasnička dijela (6.5. suvlasnički dio: 1/2) dok je 1. tužena EA - protivnica osiguranja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (su)vlasnica nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označene kao: 1) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica površine 666 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 suvlasnička dijela (1. suvlasnički dio: 1/1), 2) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 527 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 4765 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 230 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1571 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 445 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (3. suvlasnički dio: ½), 3) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 813 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (3. suvlasnički dio: 1/2), 4) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1770 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 406 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 16/64 suvlasnička dijela (5. suvlasnički dio: 16/64), 5) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao livada površine 32 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao oranica površine 30 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/12 suvlasnička dijela (9. suvlasnički dio: 1/12), 6) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1852 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 428 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1046 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 2273 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 12623 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 742 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 855 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 1018 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 385 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 3260 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 719 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¼ suvlasnička dijela (4. suvlasnički dio: ¼), 7) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma površine 7040 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¼ suvlasnička dijela (4. suvlasnički dio: ¼), 8) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma „Stajina“ površina 5120 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Stajina“ površine 266 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma „Štivrica“ površine 165 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Jesenovica“ površine 543 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao šuma „Jesenovica“ površine 5391 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (3. suvlasnički dio: ½), 9) k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak „Žustovo“ površine 363 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasnička dijela (1. suvlasnički dio: ½) i 10) k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao stambeni neboder P+15, Branka Blečića 2 površine 390 m2 i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) i to dvosobni stan broj 5 na prvom katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i loggie, u ukupnoj površini od 74,56 m2 s pripadajućom drvarnicom u ½ suvlasničkog dijela (6.3. suvlasnički dio etaže: ½). U dokaz prethodno navedenog tužiteljica LA predaže uvid u zk izvatke, koji se prilažu. Tužiteljica LA - predlagateljica osiguranja smatra kako iz sporazuma od 23. listopada 2008. proizlazi njezina tražbina, odnosno kako je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl. br. O- 1157/22, UPP/SS-Opatija-50/22 od 22. travnja 2022. proizlazi kako su 1. tužena EA i 2. tužena IA nasljednice pok. ČA dok je odredbom čl. 322. st. 2. ZOO propisano kako ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike. Opasnost da će bez određivanja privremene mjere tuženice – protivnice osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati proizlazi iz ponašanja 1. tužene EA i 2. tužene IA - protivnica osiguranja koje od smrti pok. ČA rasprodaju nekretnine koje su obuhvaćene sporazumom od 23. listopada 2008. bez da su tužiteljici LA isplatile polovicu iznosa ostvarene kupoprodajne cijene unatoč znanju za postojanje sporazuma te su na zahtjev za isplatu tužiteljice oglušile te joj do danas nisu isplatile polovicu ostvarene kupoprodajne cijene. Tužiteljica LA - predlagateljica osiguranja naglašava da je ona protiv 1. tužene EA i 2. tužene IA - protivnica osiguranja podnijela je i kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu radi počinjenja kaznenog djela prijevare (kvalificirani oblik). Bez određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina postoji opasnost da će 1. tužena EA i 2. tužena IA - protivnice osiguranja, za vrijeme trajanja postupka, otuđiti vrijednije nekretnine pa, u slučaju uspjeha u postupku, tužiteljica LA neće biti u mogućnosti naplatiti svoju tražbinu velike vrijednosti. Slijedom navedenog, tužiteljica LA - predlagateljica osiguranja predlaže da naslovni sud donese sljedeće rješenje o osiguranju: Radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja prema protivnicama osiguranja u iznosu 135.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na 70.000,00 EUR od 5.4.2024. pa do isplate, na 25.000,00 EUR od 28.9.2024. pa do isplate, a na 40.000,00 EUR od 21.12.2024. pa do isplate kao i radi osiguranja troškova ovog parničnog postupka i postupka osiguranja određuje se privremena mjera 1. zabranom protivnici osiguranja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da otuđe ili opterete nekretnine koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označene kako je to prethodno navedeno u odnosu na 1. tuženu EA i 2. tuženu IA uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi (članak 345. stavak 1. točka 3. OZ). 2. Zabilježbu privremene mjere iz točke 1. ovog rješenja zabranom protivnicama osiguranja da otuđe i opterete nekretnine iz točke 1. ovog rješenja provesti će Zemljišnoknjižni odjel Rijeka te se zabrana smatra provedenom dostavom ovog rješenja navedenom zemljišnoknjižnom odjelu (članak 345. stavak 3. OZ). 3. Ova privremena mjera traje 15 (slovima: petnaest) dana od dana pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi isplate koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, posl. br. P-___/2025 (članak 351. OZ). 4. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.“
2. U svom odgovoru na tužbu od 14. veljače 2025. 1. tužena EA i 2. tužena IA konstatiraju da tužiteljica LA ustala je tužbom u ovoj pravnoj stvari tražeći da sud naloži 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA da solidarno isplate tužiteljici LA iznos od 135.000,00 EUR uz obrazloženje u bitnom: a) da su oporukom UA (preminule **.**.2008.) tužiteljica LA i ČA imenovane nasljednicom iste u pogledu nekretnina ostaviteljice (UA) koje su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] (751) k. o. [katastarska općina], b) da je u ostavinskom postupku iza pok. UA ovdje tužiteljica LA svoj oporučni nasljedni dio u cijelosti ustupila ČA (slijedom čega je ČA postala vlasnicom svih u oporuci UA navedenih nekretnina), c) da je naknadno, nakon provedenog ostavinskog postupka (23. listopada 2008. godine) tužiteljica LA s ČA sklopila sporazum (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je u bitnom određeno da je taj Sporazum „rezultat objektivnih okolnosti, ali još i više osobnih odnosa strana sporazuma te autonomnih procjena njihovih želja i potreba“ (čl. 2. Sporazuma). te da: „Ako dođe do prodaje ČA se u potpunosti složila da ukoliko se bilo što proda iz ostavštine (u tom Sporazumu navedenih nekretnina, u prethodnom vlasništvu UA) da ona dijeli dobit sa LA“. (članak 4. Sporazuma) U slučaju da ČA kuću adaptira o svom trošku, a poslije je (ona) iz nekog razloga proda, LA u dobiti ne učestvuje. (članak 4. Sporazuma) U slučaju da bi ČA nekretnine prodavala nakon smrti LA, tada je (ona) polovicu dobiti dužna isplatiti na jednake dijelove I i DA iz [adresa], bratu i nećaku LA. (članak 4. Sporazuma) Ovaj sporazum napisan je u dva istovjetna primjera, pa budući da potpuno i istinito iskazuje slobodnu volju stranaka, one ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potpisuju. (članak 5. Sporazuma), d) da je ČA preminula **.**.2022. te da su istu naslijedile upravo ovdje 1. tužena EA i 2. tužena IA i e) da su 1. tužena EA i 2. tužena IA tijekom 2024. godine sklopile ugovore o kupoprodaji za svega tri nekretnine (od ukupno 28) koje su naslijedile iza pok. ČA (kao i da u razdoblju od više od 15 godina prije, ali i nakon 2024. godine, nisu prodale niti jednu drugu nekretninu). Naprijed navedene činjenice bi i proizlazile iz uz tužbu dostavljene dokumentacije. Međutim iz tih je činjenica prema tvrdnjama 1. tužene EA i 2. tužene IA jasno je vidljivo da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Naime, a kako je to također jasno vidljivo iz predmetne uz tužbu dostavljene dokumentacije te po prosudbi 1. tužene EA i 2. tužene IA ne bi trebalo biti sporno: a) 1. tužena EA i 2. tužena IA nisu ni na koji način sudjelovale u sklapanju Sporazuma, b) 1. tužena EA i 2. tužena IA nisu niti jednu jedinu nekretninu ili bilo što drugo stekle temeljem Sporazuma (već su sve svoje nekretnine stekle isključivo po drugim osnovama, nasljeđivanjem, kupoprodajom i dr.), c) 1. tužena EA i 2. tužena IA su sve svoje nekretnine koje su stekle, stekle neopterećene bilo kakvim pravom trećih osoba a svakako neopterećene bilo kakvim pravom tužiteljice LA, d) Sporazumom je, kao rezultat osobnih odnosa, isključivo ČA osobno preuzela obvezu da ukoliko ona proda nešto što je naslijedila iza pok. UA (a to nešto nije kuća ukoliko ju je prethodno adaptirala) da će upravo ona, ČA, ostvarenu dobit (pod pretpostavkom da dobiti ima) podijeliti popola sa tužiteljicom LA ili u slučaju smrti tužiteljice LA isključivo sa I i DA, e) da je ČA sve svoje obveze koje je preuzela Sporazumom uredno ispunila, f) da u trenutku svoje smrti ČA nije imala nikakvu neispunjenu obvezu prema tužiteljici LA i g) da tužiteljica LA u ostavinskom postupku iza ČA nije tražila odvajanje ostavine radi namirenja nekakvog duga ili sl. Imajući dakle u vidu predmetne, nesporne činjenice te sam sadržaj dokumentacije koje je tužiteljica LA priložila uz tužbu (prije svega sadržaj Sporazuma i rješenja o nasljeđivanju iza ČA), 1. tužena EA i 2. tužena IA, suprotno navodima tužiteljice LA, ističu kako slijedi. Tužiteljica LA, iako sukladno odredbama procesnih propisa nije dužna navesti pravnu osnovu (očito iz razloga jer ni sama nije sigurna koja bi to bila), navodi dvije – odredbu članka 336. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (iako se te dvije osnove u konkretnom slučaju čak i međusobno isključuju). U odnosu na odredbu članka 336. st. 2. Zakona o obveznim odnosima naglašava se da predmetnom je odredbom izričito propisano kako ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora. Iz samog teksta Sporazuma je po prosudbi 1. tužene EA i 2. tužene IA jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o obvezama koje bi prelazile na nasljednike ČA niti o pravu koje bi prelazilo na nasljednike LA ili nasljednike I i DA već se radi upravo o strogo osobnoj obvezi ČA prema isključivo LA te podredno I i DA kao rezultatu upravo osobnih odnosa same ČA i tužiteljice LA. ČA je dakle sve svoje obveze koje je preuzela Sporazumom uredno ispunila LA te u trenutku svoje smrti ČA nije imala nikakvu neispunjenu obvezu prema tužiteljici LA. Sporazumom ČA nije preuzela nikakvu obvezu za svoje nasljednike niti je istim nastalo bilo kakvo pravo tužiteljice LA (podredno I i DA) prema nasljednicima ČA. Da je upravo to bila stvarna namjera stranaka, osim što je vidljivo iz samog teksta Sporazuma, vidljivo je i iz činjenice da prava koja bi temeljem Sporazuma tužiteljica LA imala prema ČA također ne prelaze na njezine nasljednike već isključivo na konkretno imenovane osobe - I i DA (a koji su u međuvremenu također preminuli). U dokaz prethodno navedenih tvrdnji 1. tužena EA i 2. tužena IA predlažu: a) uvid u sporazum od 23. listopada 2008. godine, b) uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČA, posl. br. O-1157/22, od 22. travnja 2022. godine i c) saslušanje 1. tužene EA i 2. tužene IA. U odnosu na navode tužiteljice LA o navodnoj isplate dijela zakupnine s osnova zakupa k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (osim što tužiteljica LA na te okolnosti nije dostavila nikakve dokaze, poput primjerice ugovora o zakupu, potvrde o plaćanju, potvrde o preuzimanju novaca ili sl.) 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA je potpuno nejasno kakve to veze ima sa Sporazumom ili sa saznanjem 1. tužene EA i 2. tužene IA o postojanju tog Sporazuma. Naime, Sporazumom je izričito određeno da će isključivo ČA isplatiti pola dobiti i to isključivo u slučaju prodaje nekretnina koje su navedene u tom Sporazumu (te i to samo ako se ne radi o prodaji adaptirane kuće).
1. tužena EA i 2. tužena IA naglašavaju da one do zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari nisu imale stvarnih saznanja o postojanju Sporazuma niti je tužiteljica LA postojanje tog Sporazuma 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA ikada spomenula. Posebno se pritom ističe da su tuženice, a osobito 2. tužena IA, cijeli svoj život u kontaktu sa tužiteljicom LA. Naime tužiteljica LA je bila najprije prijateljica sa bakom 1. tužene EA i 2. tužene IA, zatim sa njihovom majkom te potom i sa njima – najprije je čuvala 2. tuženu IA kao malo dijete, zatim su bile susjede, da bi ju 2. tužena IA kao odrasla osoba sukladno potrebama tužiteljice LA povremeno potpomagala i brinula se za nju, vodila je u bolnicu, nakon što je smještena u dom, posjećivala u domu i dr. Međutim, predmetna činjenica znanja/neznanja 1. tužene EA i 2. tužene IA o postojanju Sporazuma kako je to već prethodno navedeno uopće nije relevantna za postojanje/nepostojanje obveze 1. tužene EA i 2. tužene IA prema tužiteljici LA čije utvrđenje tužiteljica LA u ovoj pravnoj stvari traži budući da dakle isti ni na koji način 1. tuženu EA i 2. tuženu IA ne obvezuje. U dokaz navedenog 1. tužena EA i
2. tužena IA predlažu da se njih sasluša u svojstvu stranaka kao i svjedoka čiji će se podaci dostaviti naknadno. Opreza radi, ovdje se dodatno ističe da čak i kada bi teoretski tužiteljica LA imala potraživanje prema 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA (a što nema) da ista to potraživanje ne bi imala u iznosu kojeg navodi u tužbi niti bi za taj teoretski dug 1. tužena EA i 2. tužena IA odgovarale solidarno. Naime, prema Sporazumu, tužiteljica LA bi imala pravo na pola dobiti. Dakle, na pola iznosa dobivenog kupoprodajom umanjenog za troškove (primjerice troškove sastava ugovora, javnobilježničke troškove, troškove privođenja nekretnine stanju podobnom za kupoprodaju i sl.) i to ukoliko predmet kupoprodaje nije kuća koju je ČA prethodno adaptirala. U konkretnom slučaju međutim niti je utvrđeno da li je bilo i koji su to troškovi povezani sa predmetnim kupoprodajama kao niti da li neka od prodanih nekretnina predstavlja kuću koje je iz podjele dobiti isključena (pritom je opće poznato da stanje nekretnina kako je to opisano u zemljišnim knjigama često ne odražava stvarno stanje) kao što nije utvrđeno (niti je štoviše na tu okolnost predložen bilo kakav dokaz) da je kupoprodajna cijena doista i isplaćena. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji 1. tužena EA i 2. tužena IA predlažu da se njih sasluša u svojstvu stranaka, zatim izvrši uvid u potvrde o izvršenim plaćanjima koje će se dostaviti naknadno, zatim izvrši uvid u fotografije lica mjesta i izvršenih radova te po potrebi provede građevinsko i mjerničko vještačenje po vještacima građevinske i mjerničke struke. Konačno, prema tvrdnjama 1. tužene EA i 2. tužene IA nesporno je da u konkretnom slučaju Sporazum ne predstavlja trgovački ugovor. Sukladno navedenom jasno je da se solidarnost 1. tužene EA i 2. tužene IA ne predmijeva niti je ista bilo zakonom bilo Sporazumom ili na neki drugi način ugovorena (niti je trebala biti budući da se radilo isključivo o obvezi ČA). Kako je dakle: a) Sporazum rezultat upravo osobnih odnosa ČA i LA, b) isključivo ČA preuzela obvezu da ukoliko ona proda nešto što je naslijedila od UA (a to nešto nije kuća ukoliko ju je prethodno eventualno adaptirala) da će upravo ona, ČA, ostvarenu dobit (pod pretpostavkom da dobiti ima) podijeliti popola sa LA ili u slučaju njezine smrti isključivo sa I i DA, c) ČA sve svoje obveze koje je preuzela Sporazumom uredno ispunila LA (ni sama tužiteljica ne tvrdi drugačije), d) u trenutku svoje smrti ČA nije imala nikakvu neispunjenu obvezu prema tužiteljici LA, e) 1. tužena EA i 2. tužena IA niti jednu jedinu nekretninu nisu stekle na temelju Sporazuma (pa tako niti one navedene u tom Sporazumu) već po sasvim drugim osnovama – nasljeđivanjem, kupoprodajom sa trećim osobama i dr. i f) kako su 1. tužena EA i 2. tužena IA sve nekretnine koje su stekle, stekle neopterećene bilo kakvim pravom trećih osoba a svakako neopterećene bilo kakvim pravom tužiteljice LA to je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o obvezama koje bi prelazile na nasljednike ČA niti o pravu koje bi prelazilo na nasljednike LA ili nasljednike I i DA već se radi upravo o strogo osobnoj obvezi ČA prema isključivo LA te podredno I i DA odnosno da, s osnova raspolaganja svojim nekretninama, 1. tužena EA i 2. tužena IA nisu ni u kakvoj obvezi prema tužiteljici LA. U odnosu na odredbu članka 139. Zakona o nasljeđivanju prema tvrdnjama 1. tužene EA i 2. tužene IA točno je da je predmetom odredbom uređena odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja. Međutim, kako dakle u trenutku smrti ČA ista nije imala nikakav dug prema nikome, a osobito ne prema LA (niti je LA primjerice u ostavinskom postupku iza ČA tražila odvajanje ostavine radi namirenja nekakvog duga ili sl.), a sve kako je to prethodno obrazloženo, to je jasno da niti po toj osnovi nema niti takve odgovornosti 1. tužene EA i 2. tužene IA prema tužiteljici LA. Podredno, čak i kada bi tužiteljica LA prema predmetnoj osnovi imala tražbinu 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA (a što nema), svakako je ne bi imala u iznosu koji se navodi u pobijanom rješenju budući da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja isključivo do visine vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u trenutku smrti ostavitelja, i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela (tako i Županijski sud u Rijeci, posl. br. Gž-2292/99, Gž-1333/99 od 17. siječnja 2001. godine, Županijski sud u Varaždinu, Gž-748/03, od 02. lipnja 2003. godine i dr.). Slijedom svega naprijed navedenoga, predlaže se da naslovni sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice LA i obveže istu da naknadi 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA prouzročeni parnični trošak.
3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke priložile u sudski spis te u svojstvu stranka saslušani su: tužiteljica LA (list sudskog spisa broj 226 i 227), 1. tužena EA (list sudskog spisa broj 227 i 228) i 2. tužena IA (list sudskog spisa broj 228).
4. Saslušana na ročištu dana 23. kolovoza 2025. tužiteljica LA je iskazala da ona i pok. ČA su bile jako dobre prijateljice kao i njihova rodbina. Naglašava da je ona godinama pomagala UA koja je sestrična majci pokojne ČA. Majka pok. ČA se zvala AA. Naglašava da pok. UA koja je bila vlasnica nekretnina koje su bile predmet ove parnice je htjela oporukom, kako te tako i sve druge nekretnine, ostaviti njoj u nasljedstvo budući su bile u jako dobrim odnosima. Međutim, ona ju je od toga odgovorila budući ona ima rodbinu. Iz navedenih razloga ona i ČA su se dogovorile da ona neće dobiti u vlasništvo te nekretnine temeljem oporuke nego jedino u slučaju ukoliko se te nekretnine budu prodavale da će onda dobiti polovicu kupoprodajne cijene uz odbitak poreza. Iz navedenih razloga ona i ČA su otišle kod javnog bilježnika u [adresa] te su dana 23.10.2018. napravile sporazum (list sudskog spisa broj 13). Tužiteljica LA napominje da ČA je naslijedila NA, a 1. tužena EA i 2. tužena IA su kćerke od pok. ČA. Prema tvrdnjama tužiteljice LA ona vjeruje da 1. tužena EA i 2. tužena IA su od svoje majke ČA upoznate s tim sporazumom tako da je ona iznenađena njihovom tvrdnjom da su one to tek naknadno navodno saznale. Sve te nekretnine u naravi su livade i pašnjaci. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u vlasništvu Općine Viškovo i tu se nalazi dućan, a odmah pored te čestice je čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja služi za potrebe tog dućana, a u naravi se radi o parkiralištu. Negdje od 2010. godine pa sve do negdje lipnja 2024. godine od strane 1. tužene EA i 2. tužene IA ona je dobivala polovicu zakupnine koju je plaćao taj zakupnik. Otprilike dobivala je na ime zakupnine oko 300,00 eura godišnje. Tužiteljica LA tvrdi da joj nije poznato da na nekretninama koje su 1. tužena EA i 2. tužena IA prodale i koje su predmet ove parnice su se izvodili bilo kakvi građevinski radovi, kao npr. neke građevine, zidovi i tome slično. Tužiteljica LA tvrdi da ona sa 1. tuženom EA i 2. tuženom IA misli da nije pričala o sporazumu ali očito su one za taj sporazum znale budući su joj donosile zakupninu za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema tvrdnjama tužiteljice LA prošle godine 1. tužena EA i 2. tužena IA su njoj samo rekle da one uglavnom sređuju svoje naslijeđene terene, a nisu joj rekle da su bilo što prodale. Na upit suda u kom smislu se odnosi to sređivanje terena tužiteljica LA je iskazala da ona 1. tuženu EA i 2. tuženu IA o tome nije pitala. Ističe se da su njoj na ruke 1. tužena EA i 2. tužena IA donosile zakupninu za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dva puta godišnje, a sljedeću zakupninu je trebala dobiti krajem 2024. ali ju nije dobila. Nadalje tužiteljica LA je iskazala da ona i pok. ČA su bile kao sestre, a 1. tuženu EA i 2. tuženu IA zna otkako su se rodile budući ih je i čuvala, tako da s njima je bila u izuzetno dobrim odnosima sve do ovoga spora. Ona nije tražila da njezino pravo na eventualnu isplatu kupoprodajne cijene prilikom prodaje tih nekretnina se upiše u zemljišnoj knjizi. Prilikom smrti ČA ona 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA nije ukazivala na sporazum od 23.10.2018. budući je vjerovala da one to znaju. Također u ostavinskom postupku iza pok. ČA nije se prijavila kao neki sudionik u smislu da potražuje bilo šta iz ostavinske imovine pok. ČA. Također tužiteljica LA tvrdi da ona nije pitala ČA da li je ona rekla svojim kćerkama da postoji njihov sporazum od 23.10.2018. koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Gdje se nalaze utužene nekretnine tužiteljica LA tvrdi da bi ih mogla pokazati i na licu mjesta ali se ne bi mogla očitovati u svezi katastarskih brojeva.
5. Saslušana na ročištu dana 23. kolovoza 2025. 1. tužena EA je iskazala da ona, a niti njezina sestra 2. tužena IA nisu znali za postojanje sporazuma od 23.10.2018. koji je sastavljen kod javnog bilježnika u [adresa] nego su za njega saznali tek u tijeku ove parnice. Sam sporazum kao takav one mogu učiniti nespornim u smislu vjerodostojnosti. Također 1. tužena EA je učinila nespornim da tužiteljica LA je bila u izuzetno dobrim odnosima sa njihovom pok. majkom ČA kao i s njima. Što se tiče zakupnine za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poznato joj je samo to da polovica zakupnine se davalo tužiteljici LA. Naime, to je bio dogovor njihove pok. majke ČA i LA pa se to nastavilo i nakon smrti njihove majke. Međutim 1. tužena EA napominje da ona osobno nije nosila te novce na ime zakupnine već je iste nosila njezina sestra 2. tužena IA pa se na te okolnosti ona može očitovati. Prije nego su se prodali tereni koji su u naravi bili livade sa stablima sve te terene su one uredile na način da su posjekli stabla i poravnali terene. Naime, svi ti tereni se nalaze u građevinskom području. U svezi terena katastarska čestica [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] one su čak napravili betonske zidove a uz samu cestu je žičana ograda. Te radove je vodio njezine suprug RA. On je angažirao druge majstore koje je plaćao pa se na te okolnosti može on očitovati. Nadalje 1. tužena EA je iskazala da ona i njezina sestra 2. tužena IA su zaprimile podnesak punomoćnika tužiteljice LA od 12.11.2024. i nakon što su zaprimile taj dopis one su prodale neke nekretnine, odnosno radi se samo o jednom nekretnini tj. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da li su već tada dobili sporazum između LA i ČA od 23.10.2008. 1. tužena EA tvrdi da se više ne sjeća. 1. tužena EA je potom iskazala da ne zna zbog čega tužiteljici LA nije plaćena polovica zakupnine i krajem 2024. Naime, kako je prije objasnila te novčane iznose je tužiteljici LA nosila njezina sestra 2. tužena IA. Njihova majka pok. ČA njima nikad nije govorila o sporazumu sa LA od 23.10.2008., a njega su prvi put vidjele neposredno prije pokretanja ove parnice. O tome ih nikada nije obavijestila niti sama tužiteljica LA, a niti je ona s tog osnova tražila bilo kakve novčane iznose. Također one nikada nisu pitali svoju majku ČA zbog čega ona dio zakupnine od svojih nekretnina daje tužiteljici LA. Na kraju je 1. tužena EA iskazala da koliko je njoj poznato nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više nije u zakupu iako se ne može očitovati od kada više ta nekretnina nije u zakupu.
6. Saslušana na ročištu dana 23. kolovoza 2025. 2. tužena IA je iskazala da je slušala iskazivanje svoje sestre 1. tužena EA te može u potpunosti potvrditi istinitost njezinog iskazivanja. Što se tiče zakupa u svezi nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] točno je da još njihova pok. majka ČA dogovorila sa tužiteljicom LA da će polovica zakupa te nekretnine se njoj davati i to se redovito činilo negdje od 2019. pa nadalje. Točno je da zadnjih četiri godine ona je tužiteljici LA redovito doznačavala polovicu iznosa zakupa za tu nekretninu. Zakupac te nekretnine se zove Č ali se ne sjeća njegovog prezimena ali ga inače svi zovu U. Naime ta nekretnina služi mu kao parkiralište za trgovinu koja još uvijek radi. Međutim, još u drugoj polovici 2024. U je njoj rekao da mu se to ne isplati tako da on njoj nije niti platio zakupninu za drugu polovicu 2024. godine. Naime, trebao joj je platiti zakupninu najkasnije do 01.01.2025. za period od lipnja do prosinca 2024., ali to nije učinio. Nadalje 2. tužena IA ističe da da njihovi bivši odvjetnici Marko Rogić i Gjerg Lekaj su njoj pokazali sporazum od 23.10.2018. između tužiteljice LA i njihove majke ČA, ali se ne sjeća više točno kada je to bilo. 2. tužena IA tvrdi da se ona više ne sjeća da li su ona i njezina sestra 1. tužena EA imali nekakvih administrativnih troškova, kao npr. troškovi odvjetnika i bilježnika kod sastava kupoprodajnih ugovora koji su predmet ove parnice. Prema tvrdnjama 2. tužene IA na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] se nalazi paketomat i to tvrtke, a čini joj se da se zove F i to negdje od lipnja 2025, Mjesečno ugovorena najamnina je 80 eura tako da je ona do sada zaprimila dvije i pol zakupnine budući je paketomat postavljen negdje oko polovice lipnja 2025. Međutim ona polovicu tog novčanog iznosa nije predala tužiteljici LA budući sve takve aktivnosti je ona stopirala dok traje ovaj parnični postupak. Na kraju 2. tužena IA je iskazala da ona osobno kao ni njezina sestra 1. tužena EA nikada nisu čule za postojanje nekakvog sporazuma od 23.10.2008. nego su za istoga saznale neposredno prije pokretanja ove parnice.
7. Na ročištu dana 28. kolovoza 2025. stranke iz ove parnice radi ekonomičnosti postupka odustale su od svih dokaznih prijedloga. U smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio punomoćnike stranaka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 28. kolovoza 2025. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnik tužiteljice LA je predložio usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Također se prigovara iskazu 1. tužene EA i 2. tužene IA u dijelu kojem je isti suprotan iskazu tužiteljice LA i dokumentacije u spisu. U svojoj završnoj riječi punomoćnik 1. tužene EA i 2. tužene IA je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice LA u cijelosti kao neosnovan. Nadalje iznosi se primjedba na iskaz tužiteljice LA u dijelu koji je suprotan sadržaju samog sporazuma iz 2008. a iz kojeg je jasno vidljivo da je ostaviteljica UA oporukom svu svoju imovinu ostavila tužiteljici LA i pok. ČA svakoj u 1/2 dijela, a da se potom tužiteljica LA odrekla svog dijela nasljedstva. Dodatno se pritom ističe kako u trenutku smrti ČA nije postojala nikakva njezina obveza na isplatu bilo kojeg iznosa niti tužiteljica LA u ovom postupku traži isplatu bilo kakve obveze ČA slijedom čega 1. tužena EA i 2. tužena IA pored činjenice da sporazum iz 2008. predstavlja strogo osobni odnos tužiteljice LA i pok. ČA pa sve i da nije tako 1. tužena EA i 2. tužena IA nasljedstvom iza svoje pok. majke nisu naslijedili nikakvu obvezu koju bi njihova majka eventualno imala prema tužiteljici LA. Konačno ističe se da u predmetnom sporazumu nema niti riječi o bilo kakvim najamnim ili zakupnim odnosima ili obveze dijeljenja najamnine odnosno zakupnine slijedom čega 1. tužena EA i 2. tužena IA smatraju da je to pitanje u cijelosti irelevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Punomoćnik tužiteljice LA je osporio prethodno iznesene navode 1. tužene EA i 2. tužene IA te navodi kako iz sporazuma iz 2008. ne proizlazi da bi se radilo o strogo osobnom pravu tužiteljice LA na isplatu, odnosno strogo osobnoj obvezi pok. ČA na isplatu polovice dobiti te se po mišljenju tužiteljice LA radi o nasljedivoj obvezi, odnosno obvezi 1. tužene EA i 2. tužene IA koju su iste stekle nasljeđivanjem pok. ČA. Također neosnovano 1. tužena EA i 2. tužena IA osporavaju postojanje svoje obveze smatrajući kako ju tužiteljica LA nije prijavila u ostavinskom postupku iza pok. ČA,a što tužiteljica LA niti u tom trenutku nije mogla učiniti budući su nekretnine za koje se traži isplata tj. polovica kupoprodajne cijene prodane nakon smrti pok. ČA a uzimajući u obzir da se radi o nasljedivom pravu, odnosno obvezi.
8. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužiteljice LA je osnovan u cijelosti osim u onom dijelu gdje se traži solidarna odgovornost 1. tužene EA i 2. tužene IA kao i u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.
9. Između stranka nije sporna vjerodostojnost Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. već je jedino sporno kada su 1. tužena EA i 2. tužena IA za njega saznale te su sporna pravna tumačenja stranka iz ove parnice toga sporazuma. Iz čl. I. toga Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. razvidno je da oporukom pokojne UA koja je preminula **.**.2008. obje stranke su imenovane nasljednicima ostavinske imovine iza pokojne UA. Nadalje se konstatira da LA se je odrekla nasljedstva slijednom čega je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ČA proglašena jedinom nasljednicom pokojne UA. U članku II. Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. se navodi da još i prije ostavinske rasprave stranke su se dogovorile da će ostavinom pokojne UA raspolagati onako kako će najbolje odgovarati interesu svake od njih. Konačni svoj dogovor o tome zapisuju u ovoj sporazum, s time da taj dogovor je rezultat objektivnih okolnosti, ali još i više osobnih odnosa stranaka sporazuma te autonomnih procjena njihovih želja i potreba. U točki III. Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. navodi se da imovina JA sastoji se iz nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (što je omaška u pisanju budući se radi o zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Navodi se da radi se u naravi o staroj obiteljskoj kući s dvorištem, o zapuštenim livadama i pašnjacima te šumama. Nadalje se navodi da nekoliko naslijeđenih nekretnina nalazi se u području na kojem je dopuštena izgradnja, a ostale su izvan građevinskog područja. U točki IV. Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. se navodi da onako kako je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju, jedina nasljednica imovine pokojne UA je OA. ČA i LA dogovorile su slijedeće: a) ako dođe do prodaje ČA se je u potpunosti složila da ukoliko se bilo što proda iz ostavštine dijeli dobit sa LA, b) ukoliko se kuća proda u stanju u kakvom je danas dobit će se dijeliti na pola kao i sve ostalo. U slučaju da ČA kuću adaptira o svom trošku, a poslije iz nekog razloga proda tu kuća tad u tom slučaju LĐ u dobiti ne učestvuje i c) U slučaju da ČA nekretnine prodavala nakon smrti LA, tada je polovicu dobiti dužna isplatiti na jednake dijelove I i EĐ iz [adresa] tj. bratu i nećaku LA (list sudskog spisa broj 13).
10. Između stranka nije sporno da 1. tužena EA i 2. tužena IA su kćerke i jedine zakonske nasljednice iza smrti njihove pokojne majke ČA rođene AA koja je preminula **.**.2022. kako je to razvidno iz priloženog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Radmile Mandić iz Lovrana poslovni broj O- 1157/22 te UPP/SS-Opatija-50/22 od 22. travnja 2022. (list sudskog spisa od broja 14 do 18)
11. Također između stranka nije sporno da nekretnine koje je pokojna ČA naslijedila od pokojne UA su kasnije njezine kćerke 1. tužena EA i 2. tužena IA prodale i to: a) ugovorom o kupoprodaji od 4. travnja 2024. prodane su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 140.000,00 € (list sudskog spisa od broja 19 do 22), b) ugovorom o kupoprodaji od 27. rujna 2024. prodana je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 1250 m[2] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 € (list sudskog spisa od broja 23 do 26) i c) ugovorom o kupoprodaji od 16. prosinca 2024. prodana je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak "Mavrovo" od 2529 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 € (list sudskog spisa od broja 30 do 33). Nijedna od tih nekretnina nije kuća s okućnicom već se u naravi radi o pašnjacima, livadi i šumi. Također nije sporno da prema svim tim navedenim kupoprodajnim ugovorima su 1. tužena EA i 2. tužena IA primile ugovorenu kupoprodajnu cijenu na dan zaključenja tih ugovora te da od toga one ništa nisu isplatile tužiteljici LA.
12. Iz priloženih preslika dopisa punomoćnika tužiteljice LA od 12. studenog 2024. upućenih 1. tuženoj EA i 2. tuženoj IA razvidno je da se njih poziva da temeljem zaključenog Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. isplate tužiteljici LA polovicu kupoprodajne cijena za nekretnine koje su u međuvremenu one prodale iza smrti svoje pokojne majke ČA, a koje je ona naslijedila iza pok. UA. Navedene dopise su 1. tužena EA i 2. tužena IA zaprimile dana 25. studenog 2024. (list sudskog spisa od broja 34 do 39).
13. Moguće je da 1. tužena EA i 2. tužena IA nisu bile obaviještene od svoje pokojne majke ČA o postojanju Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. Međutim tužiteljica LA nije dokazala do stupnja izvjesnosti da su 1. tužena EA i 2. tužena IA bile upoznate sa sadržajem Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. i prije nego su prodale nekretnine koje su naslijedile od svoje pokojne majke ČA, a ona od pokojne UA. Prema utvrđenju ovoga suda 2. tužena IA za postojanje predmetnog Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. je nedvojbeno saznala dana 15. prosinca 2024. kada su njezini tadašnji punomoćnici odvjetnici Gjegej Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke zaprimili navedeni Sporazum između LA i ČA od 23. listopada 2008. (list sudskog spisa od broja 147 do 151). Budući su o tome pričale 1. tužena EA i 2. tužena IA koje su sestre te prije toga su dana 25. studenog 2024. zaprimile i dopise punomoćnika tužiteljice LA kojim ih se temeljem navedenog Sporazuma između LA i ČA od 23. listopada 2008. poziva da tužiteljici LA isplate polovicu ostvarene kupoprodajne cijene za prodane nekretnine to po prosudbi ovoga suda 1. tužena EA i 2. tužena IA su nesavjesne od dana 15. prosinca 2024. godine pa nadalje.
14. 1. tužena EA i 2. tužena IA se više ne sjećaju da li su imale nekih administrativnih troškova kod sastava kupoprodajnih ugovora kao na primjer troškovi odvjetnika, javnog bilježnika ili da su one snosile promet na porez za prodaju nekretnina koje inače uobičajeno snosi kupac ako stranke ne ugovore drugačije. Također 1. tužena EA i 2. tužena IA ničim nisu dokazale da su one imale nekih troškova oko uređenja terena prije nego su ih prodale u smislu sječe stabla, poravnanje terena pravljenje betonskih zidova itd. Dokumentaciju koje su 1. tužena EA i 2. tužena IA dostavile uz svoj podnesak od 24. srpnja 2025. tj. isplate izdane od strane trgovačkog društva VR TRANS j.d.o.o. i koje bi trebala dokazati njihove troškove oko uređenja prodanih terena valja naglasiti da je tužiteljica LA odmah svojim podneskom od 17. srpnja 2025. osporila vjerodostojnost priložene dokumentacije. Naime, tužiteljica LA je dostavila dokumentaciju iz koje je razvidno da rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. St-442/2022-8 od 12. travnja 2023., nad trgovačkim društvom VR TRANS j.d.o.o., otvoren je i zatvoren stečajni postupak (list sudskog spisa broj 217 i 218) Nadalje rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. Tt-23/3365-2 od 22. svibnja 2025. trgovačko društvo VR TRANS j.d.o.o. brisano je iz sudskog registra (list sudskog spisa broj 215 i 216). Tužiteljica LA primjećuje da sve potvrde o isplate izdane su za radove učinjene nakon otvaranja i zatvaranja stečajnog postupka, a neke su izdane i nakon što je trgovačko društvo VR TRANS j.d.o.o. brisano iz sudskog registra?!? Tužiteljica LA postavlja pitanje kako je direktor trgovačkog društva VR TRANS j.d.o.o. mogao, u ime i za račun trgovačkog društva VR TRANS j.d.o.o., „na ruke” primati novčane iznose u trenutku kada je nad tim društvom otvoren i zatvoren stečajni postupak pa čak i kada je društvo brisano iz sudskog registra??? Evidentirani dug trgovačko društva VR TRANS j.d.o.o., prije otvaranja stečajnog postupka, iznosio je 29.960,00 kn, a prema dostavljenim potvrdama o isplati, društvu je na račun trebalo biti isplaćeno 30.000,00 EUR. Također se sudu skreće pozornosti da sukladno odredbi čl. 18. Zakona o trgovačkim društvima prema kojoj se tvrtki trgovačkog društva koje je u stečaju dodaje oznaka „u stečaju” te se tako upisuje u sudski registar pa i pečat trgovačkog društva mora sadržavati oznaku „u stečaju”, a što, u konkretnom slučaju, nedostaje. Ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedene primjedbe tužiteljice LA tako da tu priloženu dokumentaciju nije smatrao vjerodostojnom. Nekih drugih dokaza da su 1. tužena EA i 2. tužena IA imale nekih troškova oko uređenja spornih prodanih nekretnina one sudu nisu pružile. Njihov iskaz u navedenom smislu ovaj sud također nije mogao prihvatiti kao istinit budući je to osporila tužiteljica LA, a svako da same 1. tužena EA i 2. tužena IA su i zainteresirane za ishod ove parnice u kojem one učestvuju u svojstvu tužene stranke.
15. Prema čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 te u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane dok je st. 2. propisano kako ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana, osim ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora. Nadalje odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 160. st. 1. ZOOa propisano je kako obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznopravnom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Nadalje je odredbom čl. 213. ZOO propisano je kako smrću dužnika ili vjerovnik prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika. Ovaj sud ne prihvaća pravna tumačenja 1. tužene EA i 2. tužene IA koje tvrde da kod Sporazuma između LA i ČA **.**.2008. se navodno radi o strogo osobnoj obvezi koju bi mogla ispuniti samo pokojna ČA i koja kao takva ne prelazi na nasljednike. Naime, nesporno je da se radi isključivo o novčanoj obvezi, a ne o nekoj strogo osobnoj obvezi vezanu uz znanje, sposobnosti i mogućnosti ČA koja je preuzela tu obvezu i što obvezuje i njezine nasljednice tj. 1. tuženu EA i 2. tuženu IA. Ovaj sud prihvaća pravni stav 1. tužene EA i 2. tužene IA da one nisu dužne solidarno podmiriti potraživanja tužiteljice LA iz ove parnice budući Sporazum između LA i ČA od 23. listopada 2008. nema u smislu čl. 42. ZOO-a karakter nekog trgovačkog ugovora, a niti se u smislu čl. 64. st. 1. ZOO-a radi o nedjeljivoj obvezi. Prema utvrđenju ovoga suda 1. tužena EA i 2. tužena IA su postale nesavjesne zasigurno dana 15. prosinca 2024., a niti nakon toga nisu bile voljne isplatiti tužiteljici LA jednu polovicu primljene kupoprodajne cijene te iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude u točkama I., II. i III.
16. Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga tužiteljici LA je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: 1) za sastav tužbe tužiteljice LA od 10.1.2025. po Tbr. 7. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.034,00 EUR, 2) za sastav prijedloga tužiteljice LA za određivanjem privremene mjere od 10.1.2025. po Tbr. 11. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.034,00 EUR, 3) za sastave podnesaka tužiteljice LA od 20.6.20205. i 28.7.2025. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.034,00 EUR za svaki od tih podnesaka i 4) za pristupe ročištima punomoćnika tužiteljice LA dana 26.6.2025. i 28.8.2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 2.034,00 EUR za svako od tih ročišta odnosno ukupno 12.204,00 EUR. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 3.051,00 EUR tako da ukupni odvjetnički troškovi zastupanja tužiteljice LA iznose 15.255,00 EUR. Pored navedenog tužiteljici LA su priznati i troškovi sudskih pristojbi i to: a) na njezinu tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere od 30.1.2025. u iznosu od 497,71 EUR, b) na rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-167/025-2 od 31. siječnja 2025. kojim je određena privremena mjera u iznosu od 331,81 EUR i c) na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-167/025-18 od 1. listopada 2025. u iznosu od 663,61 EUR odnosno ukupno troškovi sudskih pristojbi iznese 1.493,13 EUR. Kada se tome pribroje dosuđeni odvjetnički troškovi zastupanja tužiteljice LA u iznosu od 15.255,00 EUR to proizlazi da ukupno priznati parnični troškovi tužiteljice LA iznose 16.748,13 EUR.
16.1. Točno je da po Tbr. 9. točki 3. sada važeće tarife odvjetniku pripada i 50% naknade iz Tbr. 7. točka 1. i 2. tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda, ali ne više od 50 bodova. U svom troškovniku predanom prije zaključenja glavne rasprave dana 28. kolovoza 2025. punomoćnik tužiteljice LA je zatražio i trošak njegovog pristupa ročištu za objavu presude. U smislu čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Točno je da u smislu čl. 164. st. 6. ZPP-a u slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troškova odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama. Međutim, u ovoj konkretnoj parnici sud je odmah odlučio kako o glavnoj stvari tako i o troškovima postupka, a prilikom predavanja troškovnika punomoćnika tužiteljice LA na ročištu dana 28. kolovoza 2025. po prosudbi ovoga suda ne može se s sigurnošću znati da li će punomoćnici tužiteljice LA ili neki njihovi zamjenici i biti nazočan na ročištu za objavu presude, a niti ovaj sud može priznavati unaprijed i taj trošak. Osim toga u parničnom postupku se nadoknađuju samo oni troškovi koji su neophodni, a po mišljenju ovoga suda pristup punomoćnika stranaka ročištu za objavu presude uopće nije obavezan, a niti za bilo koju stranku mogu nastati bilo kakve štetne posljedice ukoliko ne pristupe na navedeno ročište. Analogno ovakvom razmišljanju ovoga suda može se navesti da svi županijski sudovi u Republici Hrvatskoj nikada ne priznaju trošak odgovora na žalbu stranci koja je napisala takav obrazloženi podnesak iako je žalba protivne strane odbijena kao neosnovana uz obrazloženje da taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice. Identični pravni stav ima i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji nikada ne priznaje trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju pa po prosudbi ovoga suda takav pravni stav se tim prije treba primijeniti kod zatraženog troška u svezi pristupa punomoćnika radi usmene objave presude prvostupanjskog suda. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom IV.
U Rijeci 1. listopada 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice LA zajedno s rješenjem o dužnosti plaćanja sudskih pristojbi i to: a) na rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-167/025-2 od 31. siječnja 2025. kojim je određena privremena mjera u iznosu od 331,81 EUR i b) na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-167/025-18 od 1. listopada 2025. u iznosu od 663,61 EUR odnosno ukupno 995,42 EUR i
- pun. 1. tužene EA i 2. tužene IA.
