Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: Povrv-23/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika- specijalist Željka Brozović, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. (OIB 02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Ivanić-Gradu protiv tuženice EĐ, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Irina Daskal, odvjetnica iz Karlovca, radi naplate novčane tražbine, izvan ročišta, 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz Duga Rese, Bana Josipa Jelačića 7 poslovni broj Ovrv-6607/2023 od 23. studenoga 2023. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici EĐ, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. (OIB 02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50 isplati iznos od 212,73 EUR ( dvjesto dvanaest eura i sedamdeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-iznos od 205,73 EUR od 13. listopada 2023.pa nadalje do isplate,

-iznos od 7,00 EUR od 25. listopada 2023.pa nadalje do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz Duga Rese, Bana Josipa Jelačića 7 poslovni broj Ovrv-6607/2023 od 23. studenoga 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici EĐ, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. (OIB 02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50 isplati troškove ovrhe u iznosu od 87,19 eura (osamdeset sedam eura i devetnaest centi) od dospijeća 23. studenoga 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i u tom dijelu se odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom.

III. Nalaže se tuženici EĐ, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. (OIB 02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50 isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 213,27 eura ( dvjesto trinaest eura i dvadeset sedam centi) od donošenja ove presude (1. listopada 2025.) pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženica EĐ, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se njegovo potraživanje odnosi na ugovor o obročnoj otplati duga, te da se iz samog naziva predmetnog ugovora proizlazi da se radi o obročnoj otplati duga, a takva volja stranaka potvrđena je i u članku 2. predmetnog ugovora gdje se u stavku 1. izričito navodi da se korisnica EĐ obvezuje vratiti „u 12 mjesečnih obroka“, a ne u 12 mjesečnih anuiteta kako je to uobičajen slučaj kod ugovora o kreditu, a ovdje se radi o ugovoru o obročnoj otplati. Također, u stavku 2. istog članka navodi se kako „Mjesečni obrok iznosi 17,72 eura“, dakle ponovno se ogleda volja stranaka da se ne ugovaraju anuiteti, već obroci. Ugovaranje otplate u anuitetima uobičajena je praksa kod ugovora o kreditu, dok se kod ugovora o obročnoj otplati duga po tekućem računu uobičajeno ugovaraju obroci baš iz razloga što dospijećem zadnjeg obroka počinje teći zastara. Prilaže ugovor o obročnoj otplati duga po tekućem računu od 20.travnja 2018. Nadalje, člankom 226. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima izrijekom je navedeno da za otplate u obrocima ne vrijedi odredba članka 226. stavka 1. istog zakona u kojoj je navedeno da povremene tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Iz navedene odredbe jasno je vidljiva namjera zakonodavca da se kod obročne otplate duga primjenjuje opći rok zastare od pet godina, a da dug kao takav u potpunosti dospijeva za naplatu tek istekom zadnjeg obroka, a što se onda uzima i kao dan početka tijeka zastare. Isti stav zauzima i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-723/2021-2 od 20.listopada 2021. godine kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 32 Povrv-543/2019-7 od 23.prosinca 2020. iz razloga što je prvostupanjski sud primijenio pogrešan pravni stav, te ukinuo platni nalog povodom prijedloga za ovrhu iz 2019. obrazlažući da je prvi obrok dospio na naplatu 15.srpnja 2012. pa je primjenom tadašnjeg članka 372. (koji je identičan današnjem 226.) Zakona o obveznim odnosima tražbina tužitelja zastarjela. U navedenoj presudi u odlomcima 10. do 12 Županijski sud u Splitu dao je naputak prvostupanjskom sudu da se zastara obročnih potraživanja računa od dana dospijeća posljednjeg obroka te da se primjenjuje opći rok zastare od pet godina. Također, i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž-533/2022 od 16. studenoga 2022. detaljno objašnjava u odlomcima 18. do 20. način na koji se kod obročne otplate dugovanja primjenjuje zastarni rok od pet godina. U odlomku 20. navedene presude izričito se navodi kako se zastarni rok kod obročne otplate uračunava od posljednjeg dospjelog obroka te da se podnošenjem prijedloga za ovrhu zastara prekida sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima, a što je i ovdje slučaj. Prilaže presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-723/2021-2 od 20.listopada 2021. i presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-533/2022 od 16. studenoga 2022. Slijedom navedenoga, a pogotovo uzevši u obzir da su stranke imale volju ugovoriti obročnu, a ne anuitetnu otplatu duga, te da se iz tog razloga primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, tekući od 21. travnja 2019. , i činjenicu da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 25. listopada 2023. dakle prije nastupanja zastare, predlaže se odbiti prigovor tužene kao neosnovan i potražuje troškove postupka.

2. Tuženica u prigovoru ne osporava postojanje ugovornog odnosa, te ističe kako i dalje ostaje kod prigovora zastare, te smatra kako se na potraživanje tužitelja primjenjuje odredba čl. 226. st. 2. Zakona o obveznim odnosima , odnosno da se radi o potraživanju tužitelja za koje nastupa zastara u roku od tri godine od dospjelosti svakog obroka, jer se radi o anuitetima kojima se u jednakim unaprijed određenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate. Naime, prema članku 2. ugovora o obročnoj otplati duga kojeg su stranke sklopile 20. travnja 2018., proizlazi da se tužena obvezala u dvanaest jednakih mjesečnih obroka otplatiti glavnicu u iznosu od 205,73 eura, uvećanu za kamatu, s time da je ugovoreno da se kamata obračunava mjesečno i to konformnom metodom, dekurzivno. Dakle, ovdje se ne radi o običnoj otplati dugovanja o obrocima, već o anuitetima koji se sastoje od glavnice i kamate, odnosno o jednoj vrsti ugovora o kreditu. Naime, radi tuženikove nemogućnosti da jednokratno otplati dugovanje prema tužitelju s osnove minusa po tekućem računu, tužitelj joj je radi svoje obveze iz članka 12. Zakona o potrošačkom kreditiranju bio dužan omogućiti obročnu otplatu dugovanja u 12 jednakih mjesečnih obroka, međutim, tužitelj je na to svoje potraživanje obračunavao i mjesečnu kamatu. To što se ugovor zove ugovor o obročnoj otplati, ne znači da se radi o otplati duga u obrocima u smislu odredbe članka 226. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, jer bi se u slučaju takvog tumačenja odnosa među strankama radilo o pretjeranom formalizmu. Tužena u prilogu ovog podneska dostavlja sentencu Županijskog suda u Varaždin broj Gž-53/16-2 od 12. siječnja 2017. iz koje proizlazi da ukoliko ugovorne strane ugovore vraćanje duga u mjesečnim obrocima, na koje se plaća kamata jedan puta godišnje, tada se ne radi o anuitetima, u kojem slučaju bi se primjenjivao rok zastare od tri godine. U konkretnom predmetu, upravo se radi o anuitetima, budući da je anuitet mjesečni obrok otplate koji se sastoji od glavnice i obračunate kamate. Sudska praksa koju je dostavio tužitelj uz podnesak, odnosi se na drugu vrstu obvezno pravnog odnosa, Rješenje Županijskog suda u Splitu odnosi se na Ugovor o prodaji stana s obročnom otplatom, dok se Rješenje Županijskog suda u Rijeci odnosi na Ugovor o prodaji pokretnina s obročnom otplatom, u jednakim mjesečnim iznosima na koje nije obračunata zatezna kamata, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga ( list br.10 i 50 spisa), ugovora o obročnoj otplati duga po tekućem računu ( list br.32 i 49 spisa) i sudske prakse ( list br.33-42 i 57-66 spisa).

4.Tuženica ne osporava postojanje ugovornog odnosa, već ističe prigovor zastare.

5. Odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stavkom 2. članka 214. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Člankom 215. ZOO-a određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Na temelju odredbe članka 226. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se primjenjuje opći rok zastare od pet godina za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Uvidom u ugovor o obročnoj otplati utvrđeno je da su tužitelj i tuženica sklopili isti 20.travnja 2018., te da se tuženica obvezala podmiriti tražbinu u dvanaest jednakih mjesečnih obroka što je i definirano člankom 2. citiranog ugovora. Uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je da je postupak pokrenut 25. listopada 2023., a zadnji obrok dospijeva na naplatu 20. travnja 2019., sud stoga nije prihvatio prigovor zastare tuženice kao osnovan.

5.1. Odredbom članka 221. A Zakona o parničnom postupku propisano je da ako sud ne može na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokaza. Dakle, strana koja tvrdi određenu činjenicu procesno je dužna u prilog svojih tvrdnji priložiti dokaze.

5.2.Tužitelj je priložio dokaze i to izvadak iz poslovnih knjiga, prijepise računa, te dokazao svoje potraživanje.

5.3. Kako tuženica nije dostavila sudu dokaze da je podmirila utuženo potraživanje ili da je osporavao račune, sud je stoga održao na snazi platni nalog u odnosu na glavnicu potraživanja u cijelosti.

6. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak.

7. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročište. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. U konkretnom slučaju stranke nisu podnijele prijedlog za održavanje ročišta.

8. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuje se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavak 6. do 12. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022. i 114/2022. – dalje ZPP). Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

9. Temeljem odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) sud je tužitelju na dosuđeni iznos glavnice dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

10. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Vrijednost predmeta spora je utvrđena u iznosu od 212,73 eura.

11. Tužitelju je priznat trošak ovršnog prijedloga u dijelu u kojem je on bio potreban za vođenje ovrhe na temelju vrijednosti predmeta spora u iznosu od 212,73 eura (javnobilježnička nagrada 10,00 eura uvećano za PDV od 25%, dok je za preostali dio sud zahtjev za naknadu troška odbio, budući isti nije nastupio uslijed prigovora tuženika (predvidivi troškovi).

12. Tužitelju je priznat na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednosti boda 25 trošak sastava prijedloga za ovrhu od 25. listopada 2023. ( Tbr. 11. toč.1.) u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV od 25%, trošak sastava podneska po punomoćniku od 24. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 8 toč.1) uvećano za PDV od 25%, trošak sastava podneska po punomoćniku od 5.rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV od 25% ( Tbr. 8 toč.1) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Ukupno su tužitelju priznati troškovi postupka u iznosu od 213,27 eura.

13. Slijedom provedenog dokaznog postupka odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 1. listopada 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Prijedlog odluke izradio

Viši sudski savjetnik-specijalist

Željko Brozović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda na nadležni županijski sud.

Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. Tomislav Štefanović, odvjetnik, Ivanić-Grad, Savska 18

2. Irina Daskal, odvjetnica, Karlovac, Sarajevska 2a/I kat