Poslovni broj: Usž-2561/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RN iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi troškova upravnog spora u predmetu šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-770/23-7 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-770/23-7 od 22. svibnja 2023. te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 621,88 eura (slovima: šesto dvadeset jedan euro i osamdeset osam centi) u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbija.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor koji je tužiteljica pokrenula jer tuženik u zakonom propisanom roku nije donio odluku o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1150, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenoga 2022. Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.243,76 eura / 9.371,11 kuna u roku od petnaest dana od pravomoćnosti rješenja.
2. Tuženik osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda. Trošak sastava tužbe smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) dok trošak sastava obrazloženog podneska od 17. svibnja 2023. ne smatra jer prema navedenoj zakonskoj odredbi isti ne predstavlja opravdani izdatak. Podneskom od 17. svibnja 2023. tužiteljica nije doprinijela ishodu spora jer je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu što je, u smislu članka 43. stavka 1. ZUS-a, dovelo do obustave spora neovisno o tom podnesku. Ukazuje na shvaćanje Upravnog suda u Zagrebu zauzetom u rješenju poslovni broj: UsI-777/23 od 2. svibnja 2023., s obzirom na koje je razvidno da ne postoji ujednačena sudska praksa po tom pitanju. Smatra da je rok za plaćanje troška pogrešno određen. Predlaže poništiti točku II. izreke osporenog rješenja u dijelu koji prelazi iznos od 621,88 eura / 4.685,55 kuna i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da se na poziv prvostupanjskog suda očitovala na podnesak kojim je tuženik dao odgovor na tužbu. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio njezin tužbeni zahtjev te predložio njegovo odbijanje. Tuženik je inzistirao na odbijanju tužbe, a ne obustavi spora, pa se na takve navode morala očitovati. Omogućavanje očitovanja na navode suprotne strane predstavlja jedan od osnovnih zahtjeva pravičnog suđenja. Navodi da je u spornom podnesku specificirala tužbeni zahtjev, odnosno predložila obustavu spora pokrenutom radi šutnje uprave (nakon donošenja rješenja tuženika) te specificirala i trošak spora, što dodatno govori u prilog nužnosti takvog podneska za rješavanje spora. Iako nije predmet osporenog dijela rješenja, navodi da je tuženik načinom rješavanja prigovora doprinio tome da meritum upravne stvari još uvijek nije riješen. Tuženik promovira pravno shvaćanje o trošku spora koje je suprotno odredbama ZUS-a i shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz brojnih odluka, primjerice U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. U odnosu na prijeporno pravno pitanje upućuje na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske, sadržano u odluci U-III-4751/2020 od 12. srpnja 2022. prema kojem propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Poziva se i na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž-2012/22-2, u kojoj je izraženo shvaćanje da uz trošak tužbe podnesene radi šutnje uprave treba priznati i trošak podneska. Tuženik se poziva samo na jednu nepravomoćnu odluku UsI-777/23, dok je u brojnim drugim pravomoćnim odlukama istog suda zauzeto stajalište da je podnesak kojim je tužitelj odredio i specificirao tužbeni zahtjev nužan za mogućnost rješavanja spora. Tužiteljica navodi da se u sporu ponašala ekonomično jer se jednim podneskom očitovala o tuženikovom odgovoru na tužbu (u kojem je tuženik tražio odbijanje tužbenog zahtjeva), izvršila preinaku tužbenog zahtjeva tako da više ne traži donošenje odluke o prigovoru, već obustavu spora, te specificirala zahtjev u pogledu troškova spora. Slijedom navedenog, pripada joj pravo na trošak spora. Predlaže odbiti žalbu. Potražuje trošak sastava odgovora na tuženikovu žalbu jer je navedeni podnesak bio razmjeran, nužan i legitiman te utemeljen na članku 6. ZUS-a.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS-a), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.
6. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
7. Prvostupanjski sud nije valjano obrazložio opravdanost dosuđenog troška u konkretnom upravnom sporu. Naime, utvrdio je obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to za sastav tužbe i za sastav podneska od 12. svibnja 2023. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, 142/12., 103/14., 118/14. , 107/15., 37/22. i 126/22. – Tarifa).
8. Tužiteljici pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 1. Tarife) što uz vrijednost boda od 1,99 €/15 kn i pripadajući PDV (Tbr. 42) iznosi 621,88 eura.
9. Međutim, zahtjev za naknadu troška za sastav podneska kojim tužiteljica nije doprinijela uspjehu u sporu valjalo je odbiti. Naime, ovaj Sud je stajališta da se radi o podnesku koji ne sadrži relevantne pravne razloge, te se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.
10. U odnosu na navode tuženika u vezi roka za izvršenje rješenja o trošku ukazuje se da je člankom 82. stavkom 2. ZUS-a propisano da se na izvršenje pravomoćnih rješenja odgovarajuće primjenjuju odredbe ZUS-a o izvršenju pravomoćnih presuda, dok je stavkom 3. istog članka ZUS-a propisano da se izvršenje novčanih obveza određenih rješenjem provodi u skladu s propisima kojima je uređeno sudsko izvršenje. Stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke, jer rok od 15 dana za izvršenje rješenja o trošku nije određen izvan roka za izvršenje sudskih odluka propisanog člankom 81. stavkom 2. ZUS-a.
11. Stoga je primjenom odredbe članka 74. stavka 2. u vezi članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
12. Odluka o trošku iz točke II. izreke ovog rješenja utemeljena je na članku 79. stavku 4. ZUS-a.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
