Republika Hrvatska-a

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Ps-15/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po ĐM, dipl. pravniku, temeljem punomoći br. 298/2025, protiv tuženika HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, radi iseljenja i isplate najamnine, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 17. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, odlukom objavljenom 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, 10000 Zagreb, isplati iznos od 400,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe – 25.11.2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu iznad iznosa od 400,25 eura do iznosa od 1.234,21 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu, kao neosnovan.

lll. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. studenog 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi iseljenja i isplate Općinskom sudu u Đakovu. Općinski sud u Đakovu proglasio se mjesno nenadležnim te je predmet ustupio ovom Sudu. Iz tužbe u bitnom proizlazi da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 9.299,19 kn na ime najamnine prema Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom br. 9812-135-055 od 30. ožujka 1999. i Aneksa navedenog ugovora od 26. veljače 2013. koji je zaključio sa tuženikom. Prema navedenom ugovoru, tuženik se obvezao tužitelju plaćati najamninu za stan u vlasništvu tužitelja koji koristi tuženik, a koji se nalazi u [adresa], na 3. katu zgrade, ukupne površine 45,61 m2. Prvobitnim ugovorom ugovorena je najamnina u iznosu od 67,93 kn mjesečno, s tim da je Aneksom od 26.veljače 2013., koji se primjenjuje od 1. ožujka 2013. najamnina utvrđena u iznosu od 123,15 kn mjesečno. Tuženik nije redovno plaćao najamninu, slijedom čega je ranije tužitelj protiv istoga pred Općinskim sudom u Đakovu, Stalna služba u Našicama, pokretao postupak radi naplate najamnine za razdoblje od 16. studenog 2015. do 15. listopada 2018. te je presudom navedenog suda Povrv-60/2020 od 6. studenog 2020. tuženiku naloženo da tužitelju za to razdoblje na ime najamnine za korištenje predmetnog stana isplati iznos od 4.433,40 kn. Ovom tužbom tužitelj potražuje najamninu za nastavno razdoblje koje teče od 16. listopada 2018. do 2. studenog 2020. Ujedno naglašava da je u međuvremenu zbog neplaćanja otkazao tuženiku ugovor o najmu pa s tim u vezi uz isplatu naprijed navedenog iznosa traži da sud naloži tuženiku iseljenje iz predmetnog stana te predaju istog tužitelju, slobodnog od osoba i stvari.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istaknuo je da je predmetna nekretnina jedina nekretnina koju tuženik ima te da ista predstavlja njegov dom. Shodno tome, pozvao se na pravo na dom koje je zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te je mišljenja da sud u predmetnom postupku treba provesti test razmjernosti.

3. Tijekom postupka, na prijedlog tuženika, s kojim se prijedlogom usuglasio tužitelj, prekinut je ovaj postupak rješenjem broj Ps-1/2021 od 13. ožujka 2023. i to do okončanja izvansudskog postupka otkupa predmetnog stana od strane Ministarstva hrvatskih branitelja. Po završetku postupka otkupa postupak je nastavljen rješenjem ovog suda broj Ps-1/2021-11 od 22. travnja 2025..

4. S obzirom da je predmetni stan od strane tužitelja u međuvremenu prodan Ministarstvu hrvatskih branitelja, tužitelj je podneskom od 23. svibnja 2025. djelomično povukao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži tuženikovo iseljenje, s obzirom da više nije vlasnik predmetnog stana. Istim podneskom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži isplatu, u skladu s promjenom službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da sad umjesto iznosa od 9.299,19 kn potražuje isplatu iznosa od 1.234,21 eur. Na ročištu održanom 17. rujna 2025. tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je naglasio da je Ministarstvo hrvatskih branitelja prilikom kupnje stana od tužitelja na sebe preuzeo obvezu da podmiri sve dugove koji terete taj stan, pa tako i utuženu najamninu iz ovog predmeta. Za te svoje navode tuženik nije na spis dostavio nikakve konkretne dokaze. Tužitelj je na istom ročištu na sudski spis predao Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana iz kojeg proizlazi da je Ministarstvo hrvatskih branitelja od tužitelja kupilo predmetni stan za iznos od 30.000,00 eur, s tim da Ministarstvo hrvatskih branitelja kao kupac na sebe nije preuzelo nikakvu obvezu plaćanja dugova iz ranijih razdoblja koji terete predmetni stan.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja je priložena na sudski spis, i to kako slijedi: u izvadak iz zemljišne knjige str. 4, Ugovor o najmu stana na str. 5-8, Aneks Ugovora na str. 9, opomena pred otkaz Ugovora sa potvrdom o primitku na str. 10-11, Ugovor o otkazu Ugovora o najmu na str. 12, potvrda o primitku otkaza na str. 13, presudu Povrv-60/2020-4 od 6.studenog 2020. donesena povodom prigovora na platni nalog iz ovršnog postupka, knjigovodstvena kartica str. 17-22 spisa, rješenje str. 30-33 spisa, Ugovor o kupoprodaji stana koji je priložen na sudski spis na današnjem ročištu, zajedno s mišljenjem Državnog odvjetništva.

6. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, na koje povlačenje je tuženik pristao, je isplata iznosa od 1.234,21 eur na ime zaštićene najamnine za stan koji je tuženik koristio temeljem Ugovora o najmu, a koji je u utuženom razdoblju od 16. listopada 2018. do 2. studenog 2020. bio u vlasništvu tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da su iste sva bitna pitanja vezana za najam stana sporazumno dogovorili Ugovorom o najmu stana sa zaštićenom najamninom br. 9812-135-055, od 30. ožujka 1999., dalje u tekstu: Ugovor, koji je izmijenjen u pogledu opisa i kvadrature stana te visine iznosa najamnine Aneksom ugovora o najmu stana od 26. veljače 2013., dalje u tekstu: Aneks. Također nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik bio u obvezi za korištenje predmetnog stana plaćati zaštićenu najamninu u mjesečnom iznosu od 123,15 kn.

8. Među strankama je sporno je li u međuvremenu Ministarstvo hrvatskih branitelja s otkupom predmetnog stana na sebe preuzelo i obvezu plaćanja sporne najamnine za utuženo razdoblje, a samim tim je sporna i visina tužiteljevog potraživanja.

9. Iz Ugovora i Aneksa (str. 5-9 spisa), utvrđeno je da je mjesečna najamnina u spornom razdoblju iznosila 123,15 kn. Iz presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj Povr-60/2020-4 od 6. studenog 2020. proizlazi da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.433,40 kn, što odgovara iznosu od 36 mjesečnih najamnina pa sud zaključuje da je točan navod tužitelja iz tužbe da je tom presudom obuhvaćeno razdoblje od 16. studenog 2015. do 15. listopada 2018. (3 x12 mjeseci =36 mjeseci, 36x123,15 =4.433,40).

10. Iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, s tim da prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni sa ispunjenjem svoje obveze pored glavnice duguje i zatezne kamate. Nadalje, čl. 6. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/2020, dalje ZNS) propisano je da najmoprimac za korištenje stana plaća najamninu te da ta najamnina može biti zaštićena najamnina ili slobodno ugovorena najamnina. Ukoliko je najamnina zaštićena, tad se ista određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada RH (čl. 7. st.1. ZNS-a). Iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

12. Iz izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je u utuženom razdoblju od 16. listopada 2018. do 2. studenog 2020. mjesečna najamnina za predmetni stan iznosila 123,15 kn te da je ista ugovorena kao zaštićena najamnina, a što tuženik tijekom postupka nije niti osporavao. Slijedom navedenog, kako utuženo razdoblje obuhvaća 24,5 mjeseci (od 16. listopada 2018. do 2. studenog 2020.), proizlazi da tužitelj za utuženo razdoblje po osnovi najamnine od tuženika ima pravo potraživati iznos do 3.017,18 kn (24,5 x 123,15). Daljnjim preračunavanjem navedenog iznosa prema fiksnom tečaju konverzije od 1 EUR = 7,53450 HRK, dolazi se do iznosa od 400,45 eura. Prema tome, temeljem Ugovora i Aneksa tog Ugovora za utuženo razdoblje po osnovi zaštićene najamnine, tužitelj od tuženika može potraživati samo i isključivo iznos od 400,45 eura, koji je iznos tužitelju i dosuđen temeljem citirane odredbe čl. 9. ZOO-a, jer tuženik u smislu odredbe čl. 219. st. 1 ZPP-a, nije dokazao da bi sporni iznos uplatio tužitelju.

13. Zakonska zatezna kamata određena je sukladno čl. 29. ZOO-a. Budući je tužitelj zatražio zakonske zatezne kamate na cjelokupni iznos najamnine za utuženo razdoblje s tijekom od podnošenja tužbe pa do isplate, sud je istome predmetne kamate i dosudio. Pri tome treba naglasiti da bi tužitelj prema čl. 29. st. 1. ZOO-a imao pravo tražiti i zakonske zatezne kamate na svaki pojedini neplaćeni mjesečni iznos najamnine, koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a s obzirom da nije to zatražio, sud mu isto nije mogao niti dosuditi.

14. Tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom iznad dosuđenih 400,25 eura do zatraženih 1.234,21 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, jer je u tome dijelu zahtjev neosnovan. Naime, za utuženo razdoblje koje preračunato u mjesece iznosi 24,5 mjeseci i uz ugovorenu zaštićenu najamninu od 123,15 kn ili 16,34 eura, prema fiksnom tečaju konverzije, dobije se iznos najamnine koji je naznačen u točki 12. obrazloženja ove Presude. Stoga je nejasno na koji je način tužitelj računao najamninu kad je došao do iznosa od 1.234,21 eur. Moguće je da je isti uračunao i prethodna razdoblja za koja je već naloženo tuženiku plaćanje najamnine pravomoćnom presudom Povrv-60/2020-4 od 6. studenog 2020., koju je donio Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama te da su obuhvaćena i razdoblja prije toga, a sve sukladno kartici glavne knjige koja je dostavljena uz tužbu. Međutim, kako isti ne može tužbom tražiti isplatu najamnine koja je već ranije pravomoćnom presudom utvrđena te kako je najamninu tražio isključivo za razdoblje od 16. listopada 2018. do 2. studenog 2020., isti je odbijen s preostalim zahtjevom te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

15. Sud je zaključio da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja koje je isti istaknuo tek na ročištu 17. rujna 2025., da je prilikom otkupa stana Ministarstvo hrvatskih branitelja preuzelo na sebe plaćanje svih dugova, pa i sporne najamnine, jer to nije ugovoreno Ugovorom o kupoprodaji (str. 58-62 spisa). Nije životno da bi nekim drugim aktom na sebe Ministarstvo hrvatskih branitelja preuzelo takvu obvezu, a ukoliko jest, tužitelj i tuženik su o tome trebali biti obaviješteni, jer su sudionici spornog odnosa (tuženik i nakon prodaje stana Ministarstvu hrvatskih branitelja u istom stanuje). S obzirom da tužitelj tvrdi da Ministarstvo hrvatskih branitelja nije na sebe preuzelo tu obvezu te da tuženik nije dostavio nikakav dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode, iako je za to imao dovoljno vremena, jer je Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen još u ožujku 2024. te je ovaj postupak nastavljen u svibnju 2025., sud zaključuje da do preuzimanja obveza plaćanja dugova po osnovi najamnine od strane Ministarstva hrvatskih branitelja nikad nije ni došlo.

16. Iako je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku, sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a te je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Naime, prilikom ocjene uspjeha u ovoj parnici, sud je zaključio da je u pogledu pravne osnove, odnosno dokazivanja postojanja najamnog odnosa i obveze plaćanja najamnine tužitelj uspio u cijelosti, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio djelomično, dok je tuženik samo djelomično uspio osporiti visinu potraživanja pa kad se u razmjer uzme takav uspjeh stranaka, dolazi se do zaključka da su stranke podjednako uspjele u parnici.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 1. listopada 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke suda nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1.Tužitelju

2.Tuženiku po punomoćniku