Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1778/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja HF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja VF, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u [adresa] i zz tuženice NF, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. kat. broj 1043, Zagradak, pašnjak, površine 10171 m[2] , za cijelo, koji dio nekretnine je prikazan na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod., od 29. svibnja 2025. godine, i označen žutom bojom te slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 6891 m[2] .

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude i parcelacijskog elaborata koji će biti izrađen na temelju ove Presude te skice sudskog očevida izrađene od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. od 29. svibnja 2025. godine, izvrši ispravak upisa prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dijelu nekretnine označene kao čest. kat. broj 1043, Zagradak, pašnjak, površine 10171 m[2] , koji dio nekretnine je prikazan na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod., od 29. svibnja 2025. godine, i označen žutom bojom te slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 6891 m[2] , na način da briše upis prava vlasništva tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.353,09 EUR (dvijetisućetristopedesettri eura i devet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. kolovoza 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], Krčevina, Zagradak, pašnjak, površine 10171 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, a na kojoj je kao vlasnik upisana tuženica Republika Hrvatska, za cijelo. U odnosu na navedenu nekretninu podnesen je prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, zaprimljen kod naslovljenog suda 17. listopada 2019., pod posl. br. Z-24247/2024 (ranije 24313/2019) koji je odbijen rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, dana 22. srpnja 2024. pod posl. br. Z-24247/2024 (ranije 24313/2019). Tužitelj da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nasljeđivanjem iza pok. oca IF, te diobom sa bratom ŽF. Pok. IF da je predmetnu nekretninu stekao je nasljeđivanjem od pok. oca EF, te je ista u posjedu i vlasništvu obitelji EF više od 100 godina. Nadalje navodi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja poljoprivrednu oranicu, sada maslinik, koju je oduvijek koristila i obrađivala obitelj EF. Naime, predmetnu nekretninu obrađivao je još djed tužitelja, pok. EF, zajedno sa IF, ocem tužitelja, a sam tužitelj istu trenutno koristi kao maslinik te redovito održava na način da osobno i putem trećih osoba po njegovom nalogu na istoj kosi travu i raslinje, te održava masline i koristi za vlastite potrebe. Tužitelj da je u nesmetanom i samostalnom posjedu cijele predmetne nekretnine, a koja se oduvijek koristila i obrađivala istog oblika i površine, jasnih i jednakih međa kao što su snimljene u novoj katastarskoj izmjeri za k. o. [katastarska općina]. Naime, do pokretanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužitelj je već tada osobno i po prednicima bio u samostalnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine za cijelo, preko 100 godina, čime su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Glede predmetne nekretnine nikada nije bilo sporova, a tužitelj i njegovi prednici su istu posjedovali kao savjesni, zakoniti i istiniti posjednici, naočigled svima, te ih nitko u tom posjedu nije smetao niti im posjed osporavao. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno podnosi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 26. kolovoza 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te da sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio samo preslik izvoda iz katastarskog plana i zk izvadak. Imajući u vidu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću u vlasništvu Republike Hrvatske lako se može zaključiti da do stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine temeljem dosjelosti nije došlo odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Po mišljenju tuženice riječ je uzurpaciji velike površine (10171 m[2] ) državnog zemljišta. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici. Tuženica se usprotivila i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje prava vlasništva te je istaknula prigovor iz čl.186.a Zakona o parničnom postupku.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvod iz katastarskog plana (list spisa 4), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] povodom prigovora pod poslovnim brojem Z- 24247/2024 (Z-24313/2019) (list spisa 6-7), popisni list broj 749 k. o. [katastarska općina] (list spisa 33), zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 34-45), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-133/06, UPP/OS-174/06 od 23. travnja 2007. (list spisa 46-48), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-181/09 od 28. siječnja 2010. (list spisa 50-52), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 61-62), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 56-58), saslušao je svjedoke: UF (list spisa 72-73), ŽF (list spisa 75-76), PF (lis spisa 76-77), JF (list spisa 79-80) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 77). Izvršen je uvid u predmet ovog suda, broj: Z-24313/19 (Z-24247/2024) i u povijest zk. upisa za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice za pribavom povijesti posjedovanja predmetne nekretnine budući da je riječ o javnoj ispravi, stoga po stavu ovog suda nije bilo zapreke da istu pribavi sama tuženica i dostavi sudu kao dokaz.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za realni dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod. od 29. svibnja 2025. označen žutom bojom te slovima A-B-C-D-E-F-A površine 6891 m[2] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetnog realnog dijela nekretnine upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog realnog dijela nekretnine.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 493/793 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1274 od 19. srpnja 2017. razvidno je da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 673222 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo kao Općenarodna imovina, organ upravljanja MNO Raštane za cijelo, a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja HF podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-24247/2024, Z-24313/2019 (list spisa 6-7), razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja.

10. Uvidom u popisni list broj 749 k. o. [katastarska općina] (list spisa 33) razvidno je da je HF, ovdje tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine s površinom od 2. 10171 m

11. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovnog broja: O-133/06 UPP/OS-174/06 od 23. travnja 2007. (list spisa 46-48) proizlazi da su kao nasljednici pok. IF rođenog 1928., a umrlog 2006. proglašeni zakonski nasljednici: H FF, HF i ŽF. Uvidom u predmetno rješenje razvidno je da u ostavinsku imovinu pok. ostavitelja nije uvrštena predmetna nekretnina.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-181/09 od 28. siječnja 2010. (list spisa 50-52) razvidno je da usvojen prigovor ŽF te je djelomično ukinuto prednje rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika od 23. travnja 2007., međutim u odnosu na nekretnine koje ne predstavlja predmet spora, dok je iz istog razvidno da je u preostalom dijelu prednje citirano rješenje o nasljeđivanju održano na snazi.

13. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao dio nekretnine oznake 1043 k. o. [katastarska općina] i to sjeverni dio predmetne nekretnine koji je većim dijelom ograđen plotom, a manjim dijelom suhozidom. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da su u istočnom dijelu predmeta spora vidljivi ostaci nekadašnjih maslina za koje zamjenica punomoćnice tužitelja navodi da su bile zapaljene, a da sada iz istih rastu nove masline, a vidljiva je i jedna stara maslina. Ostatak nekretnine u naravi predstavlja pašnjak obrastao travom.

14. Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 61) na kojoj je žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-A označio predmetnu nekretninu.

14.1. Stranke nisu imale primjedbi na sačinjenu skicu sudskog očevida.

15. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 1. srpnja 2025. koji je dostavljen tuženici 2. srpnja 2025., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka na način da je zatražio ispravak pogrešnog upisa na realnom dijelu predmetne nekretnine.

16. Svjedok UF je u iskazu (list spisa 72-73) naveo da predmetnu parcelu u mjestu nazivaju "Zagradak", otprilike površine od 6000 do 7000 kvadrata. Istaknuo je da mu je ova parcela dobro poznata jer je tu još kao dijete gonio blago pa tako zna da su i kao djeca na ovoj parceli čuvali blago ovdje tužitelj HF i njegov brat ŽF. Poznato mu je iz priče da je ova parcela ranije pripadala njihovom pradjedu V. "Ćipula" koji je imao četvoricu sinova i to pokojnog IF koji je Gojkov otac, N, I i Ž. Oni su mu susjedi tako da mu je poznato da su se oni podijelili i da je HF pripala ova parcela, dok je ŽF dobio neke druge parcele. Nije čuo da bi između braće bilo spora vezano za ovu parcelu. Istaknuo je da je osobno poznavao N, I i Ž (sinove pokojnoga " E") i zna da je ova parcela pripala pokojnome IF, a potom HF u podjeli s bratom ŽF. Zna da je ova parcela ograđena dijelom suhozidom, dijelom plotom, a u naravi predstavlja dijelom pašnjak gdje je pokojni IF držao blago, a dijelom na ovoj parceli se sijalo žito i pšenica. Na poseban upit je naveo kako pamti da su na ovoj parceli postojala stabla maslina, ne zna kada su masline točno posađene, ali po sjećanju navodi da su posađene iza Domovinskog rata. Nije čuo da bi nitko treći osporavao obitelji HF pravo posjeda i vlasništva ove nekretnine o kojoj je iskazivao, te je zaključno naveo da nakon podjele unutar obitelji, na ovoj parceli nije viđao nikog osim IF.

17. Svjedok ŽF je u iskazu (list spisa 75-76) naveo da predmetna parcela pripada bratu HF. Ona da se nalazi u Donjim Raštanima, riječ je o parceli naziva "Zagredak", a od njihove kuće je udaljena možda nekih jedan kilometar. Ranije da je to bila jedna veća parcela po njegovoj procjeni od nekih 10 000-11 000 m[2] koja je pripadala njihovom pokojnom ocu IF. Brat i on da su tu veću parcelu podijelili otprilike tako da ovaj sporni dio te veće parcele pripada danas HF. Taj dio u naravi, po njegovoj procjeni negdje 80% predstavlja oranicu na kojoj se ranije sijala pšenica, žito, kukuruz i sl., a ostatak čini pašnjak gdje su se ranije gonile ovce. Zajedno s bratom je još kao dijete na ovoj parceli da je gonio ovce i istu su obrađivali zajedno sa pok. ocem IF. Otac je rođen 1928., a umro 2006. i nije čuo da bi netko ocu ili poslije njima, a sada HF branio posjedovanje i korištenje ove parcele. Na poseban upit je naveo da se pokojnog djeda EF. "Ćipula" dobro sjeća, da je umro 1965./1966. godine, ovo da je ranije bila njegova parcela. Po priči svoga oca zna da je pokojni djed to naslijedio od svoga oca pok. TF. Zaključno je naveo da nikada nikakvih sporova nije bilo vezano za ovu parcelu niti im je netko treći osporavao pravo vlasništva kao ni danas bratu HF.

18. Svjedok PF je u iskazu (list spisa 76-77) naveo da mu je poznata predmetna parcela "Zagredak" i zna da je ona pripadala ranije pok. ujaku IF koji je gotovo svakodnevno dolazio jer je tu parcelu dijelom obrađivao, sadio je kukuruz, grah, žito i slično, a tu je držao ovce i koze. Napominje da je kao dijete dogonio svoje koze na ovu Rokovu parcelu. ŽF i HF da su mu u priči rekli da su se podijelili i da ova parcela o kojoj danas govori je pripala HF. ŽF i HF su imali i sestru U, ali misli da se ona odrekla cijele imovine u korist svoje braće. Nije čuo da bi bilo ikakvih sporova vezano za ovu parcelu. Naveo je da je ova parcela dijelom ograđena suhozidom, a dijelom da se prije ograđivalo dračom, plotom. Nadalje svjedok je iskazao da cijeli ovaj predio je pripadao P, djedu pokojnom EF. "Ćipula" tako da ova parcela graniči sa ostalim rođacima također P.

19. Svjedok JF je u iskazu (list spisa 79-80) naveo da predmetna parcela nosi naziv "Zagredak" i da je još od davnina u posjedu obitelji JF kao i dan danas. Ranije da su na parceli bili pašnjaci i oranica, sijalo se žito, raž, pšenica za blago. Sijali su njegov otac kao i tužiteljev otac IF, još djed V kojeg su zvali " E", a iz priča zna da je zemlja pripadala ranije još i pradjedu pokojnom TF nadimka " J". Pokojni djed V je imao sinove njegovog oca pok. N rođenog 1907., pokojnog I pravog imena F rođenog 1925., pokojnog Ž rođenog 1922. i kćer T, udana PF koja je rođena 1919. Unutar obitelji nikad nije bilo spora vezano za ovu zemlju kao i vezano za sve ostale zemlje koje su stekli iza pokojnoga dida V. Misli da je zemlja razdijeljena još za života pok. V, međutim siguran je danas nema sporova. Na poseban upit je naveo i pokazao na predočenoj skici sudskog očevida položaj suhozida koji da je sagrađen od davnina tj. od kad sebe pamti i služio je kao prepreka za prolazak blaga. Na ovom dijelu koji danas pripada HF su postojale masline koje su uništene u požaru, a drugi dio parcele je služio kao pašnjak. Naveo je da je parcela ograđena dijelom plotom, dijelom suhozidom koje je i pokazao na skici sudskog očevida. Zaključno je iskazao da je to sve ranije bila zajednička zemlja, i ona je ograđena sada samo plotom, a između njih nikada međe nisu bile sporne.

20. Tužitelj HF je u stranačkom iskazu (list spisa 77) naveo da je ovu parcelu lokalnog naziva "Zagredak" stekao nasljeđivanjem svoga oca pokojnoga IF, a on od svoga oca V " E", a V je naslijedio od svoga oca pok. TF. Tako da se najmanje otprilike 200 godina ova parcela nalazi u posjedu obitelji TF. Njegov djed V je umro negdje 1965. godine, sjeća ga se kao dijete, ali još od tada pamti da je ta parcela u njihovom posjedu, točnije od kad sebe pamti te nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva ove parcele. Pokojni djed i otac su koristili ovu parcelu za obrađivanje na način da su sijali kukuruz i slično, a on da je još kao dijete pomagao u obrađivanju ove parcele. Dijelom se ova parcela koristila kao pašnjak za čuvanje blaga. Zatim je naveo da se podijelio s bratom ŽF te da je sam posadio masline na ovom predmetnom dijelu. Naveo je da je parcela omeđena dijelom plotom, a dijelom kamenim suhozidom kojeg su gradili još stariji. Zaključno je naveo da odkad se obitelj TF među sobom podijelila nije bilo nikada nikakvih sporova niti im je ikada itko treći osporavao vlasništvo.

21. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.

22. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

23. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

24. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnog realnog dijela nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

28. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: UF (rođen 1962.), ŽF (rođen 1959.), PF ( rođen 1955.) i JF (rođen 1962.), koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično ( svjedok JF ima vlastitu parcelu u neposrednoj blizini predmeta spora), ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako svjedoci suglasno iskazali da je predmetna parcela lokalnog naziva „Zagredak“ od davnina u obitelji JF, da su poznavali oca tužitelja pok. IF koji je predmetnu parcelu koristio za dijelom za obrađivanje sijanjem žita i pšenice, a dijelom za čuvanje blaga. Naveli su da je nekretnina ranije pripadala pok. EF, koji je bio i djed saslušanim svjedocima PF i JF. Identično su iskazivali navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek ograđena dijelom suhozidom, a dijelom plotom. Nadalje, svi svjedoci su zaključno naveli da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji JF nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine, a niti bi ih netko treći u tome ometao. Ujedno svjedok JF je istaknuo da mu je iz priča poznato da je predmetnu nekretninu ( zajedno s okolnim nekretninama) posjedovao još pradjed pok. TF kojeg da su u selu zvali „ Mesonja“, a koje da je potom pok. EF podijelio među svojom djecom detaljno navodeći njihova imena i godine rođenja.

29. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je najranije koristio djed tužitelja pok. V

„ EF, na način da je istu dijelom koristio za obrađivanje, a dijelom za ispašu blaga, a zatim na isti način otac tužitelja pok. IF, pok. V koji je rođen 1928., a umro 2006. , a potom tužitelj HF kojeg je nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornog dijela nekretnine, jasno omeđenog od susjednih nekretnina koji je u cijelosti uživan po prednicima tužitelja još počevši od uživanja njegovog pradjeda TF, nastavno na uživanje djeda pok. EF, a zatim oca pok. IF ( koji je rođen 1928. godine), pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja. Ovaj rok je protekao prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj mogao dosjedati i u vremenu kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

30. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao su vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije suvlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. izreke ove presude.

32. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

33. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

33.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2025., 29. svibnja 2025., 2. srpnja 2025., 19. kolovoza 2025. i 16. rujna 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), za sastav podneska od 1. srpnja 2025. - 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR, uvećano za iznos PDV od 25 % iznosi 1.750,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 2.353,09 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR budući da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženice. Slijedom čega je u tom dijelu (odnosno za iznos od 26,55 EUR) odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

33.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.353,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (1. listopada 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 1. listopada 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u [adresa]

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-187/2024).