REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3808/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1181/2024-2 od 9. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-178/2024-29 od 30. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1181/2024-2 od 9. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-178/2024-29 od 30. kolovoza 2024., postavljajući sedam pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, koja glase:
''1. Može li opstati ugovor o kreditu u kojem je odredba koja regulira kamatnu stopu u cijelosti ništetna odnosno je li takav ugovor o kreditu ništetan?
2. Ima li sud pravo samoinicijativnim uklanjanjem ništetnog dijela kamate promijeniti ugovor i kamatu iz promjenjive u fiksnu kakva je bila na dan sklapanja ugovora i na taj način mijenjati ugovorni odnos?
3. Ima li sud pravo samoinicijativnim uklanjanjem ništetnog dijela kamate promijeniti ugovor i kamatu iz promjenjive u fiksnu kakva je bila na dan sklapanja ugovora i na taj način mijenjati ugovorni odnos imajući u vidu nadređenost europskog prava domaćem pravu, pa tako i obveznost presuda Suda EU kako jasno stoji u odlukama naslovnog suda broj Rev 692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i Rev 1153/2023- 2 od 4. siječnja 2024. I je li isto u skladu s odlukama Suda EU broj C-269/19, posebno točka 16., C-125/18, posebno točka 63., C-321/20, C-472/20, C-655/20, posebno točka 52., C-6/22, C-618/10, odluka u spojenim predmetima C-70/17 i C-
179/17, C-118/17, C-453/10, C-117/23, te C-645/22?
4. Ima li sud pravo samoinicijativno mijenjati redovnu kamatnu stopu u fiksnu kamatnu stopu u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora iako su nepoznati parametri od kojih se sastoji ta kamatna stopa odnosno koji dio kamatne stope predstavlja maržu (zaradu) banke, a koji dio je EURIBOR – referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro? 5. Ima li sud pravo samoinicijativno mijenjati redovnu kamatnu stopu u fiksnu kamatnu stopu u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora iako su nepoznati parametri od kojih se sastoji ta kamatna stopa odnosno koji dio kamatne stope predstavlja maržu (zaradu) banke, a koji dio je EURIBOR – referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro imajući u vidu nadređenost europskog prava domaćem pravu, pa tako i obveznost presuda Suda EU kako jasno stoji u odlukama naslovnog suda broj Rev 692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i Rev 1153/2023-2 od 4. siječnja 2024. I je li isto u skladu s odlukama Suda EU broj C-269/19, posebno točka 16., C-125/18, posebno točka 63., C-321/20, C-472/20, C-655/20, posebno točka 52., C-6/22, C-618/10, odluka u spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17, C-118/17, C-453/10, C-117/23, te C-645/22?
6. Je li sud ovlašten odrediti činidbu koja nije određena ni odrediva, a da pritom stranke nisu odredile da treća strana odredi činidbu?
7. Je li sud ovlašten odrediti činidbu koja nije određena ni odrediva, a da pritom stranke nisu odredile da treća strana odredi činidbu imajući u vidu nadređenost europskog prava domaćem pravu, pa tako i obveznost primjene presuda Suda EU kako jasno stoji u odlukama naslovnog suda broj Rev 692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i Rev 1153/2023-2 od 4. siječnja 2024. i je li isto u skladu s odlukama Suda EU broj C-269/19, posebno točka 16., C-125/18, posebno točka 63., C-321/20, C-472/20, C-655/20, posebno točka 52., C-6/22, C-618/10, odluka u spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17, C-118/17, C-453/10, C-117/23, te C- 645/22?''.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odluci broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
5. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije također istaknuo da je postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
6. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, te su njihove presude detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
