Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-220/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, protiv tuženika KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, radi regresne isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 1. listopada 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 12.247,66 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku počev od 3. kolovoza 2019. godine pa nadalje do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, na IBAN [broj bankovnog računa], uz naznaku poziva na broj 198310820090.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.003,39 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2025. pa nadalje do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, na IBAN [broj bankovnog računa], uz naznaku poziva na broj 198310820090.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. srpnja 2022. godine podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi regresne isplate 92.280,00 kn/12.247,66 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

U tužbi navodi da je tuženik sin i nasljednik pok. ĐP temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-220/20 od 2. travnja 2020. godine, prema kojem je tuženik naslijedio cjelokupnu ostaviteljevu imovinu.

Dana 24. kolovoza 2018. godine oko 22:40 sati na Županijskoj cesti broj 44133 upravljajući osobnim vozilom marke „Opel Astra“ reg. oznake [registarska oznaka], prednik tuženika je prouzrokovao prometnu nesreću na način da je pri kretanju brzinom od oko 83 km/h, a koja je bila neprilagođena za noćne uvjete vožnje i domet kratkih svjetala, započeo s pretjecanjem nepoznatog vozila koje se kretalo ispred njega, a da se prethodno nije uvjerio da navedenu radnju opasnosti za druge sudionike u prometu lakomisleno smatrajući da će navedenu radnju obaviti na siguran način, no kako se u tom trenutku lijevim rubom kolnika u smjeru Vrbice kretao oštećenik IP, uslijed opisanih propusta je prednjim lijevim bočnim dijelom osobnog vozila udario u desni bočni dio tijela pješaka i odbacio ga u kanal, uslijed čega je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu djelomične amputacije desne nadlaktice, a koja povreda je osobito teške naravi.

Radi uzrokovanja prometne nesreće, prednik tuženika je u kaznenom postupku priznao svoju krivnju u cijelosti te je kazneno osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-97/2019-9 dana 27. ožujka 2019. godine.

Navodi, zatim, kako je nakon uzrokovanja predmetne prometne nesreće tuženiku izmjerena koncentracija alkohola te je u krvi izmjerena koncentracija od 0,35 g/kg, a u mokraći koncentracija od 0,71 g/kg te je utvrđeno kako je prednik tuženika u vrijeme nastanka prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola s izmjerenom koncentracijom u krvi od najmanje 0,51 g/kg.

Vozilo marke „Opel Astra“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao prednik tuženika imalo je kod tužitelja zaključenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068300702789, a oštećenik IP koji je zadobio osobito teške tjelesne ozljede kao pješak je podnio odštetni zahtjev za naknadu neimovinske štete temeljem kojeg je istome dana 2. kolovoza 2019. godine izvršena isplata naknade štete u iznosu od 250.000,00 kn, no oštećenik nezadovoljan navedenim iznosom je dana 8. kolovoza 2019. podnio i tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a koji postupak je vođen pod brojem Pn-2050/2019.

Tužitelj, zatim, ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u visini od 92.280,00 kn, a koji iznos predstavlja ukupan zbroj od 12 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u Republici Hrvatskoj u svibnju 2022. sukladno Izvješću Državnog zavoda za statistiku, a sve sukladno čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u vezi s čl. 24. st. 1. t. 4. istog Zakona, a temeljem čl. A.1.1. i A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, budući odgovornost za nastalu prometnu nesreću snosi prednik tuženika kao odgovorna osoba koja je upravljala vozilom s izmjerenom količinom alkohola iznad dopuštene granice i to s vozilom osiguranim policom od automobilske odgovornosti kod tužitelja.

Konačno, tužitelj navodi kako je pozivao i prednika tuženika i tuženika na ispunjenje regresnog duga, ali tuženik nije podmirio dug, a isto tako da je u predmetu radi naknade štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn- 2050/2019 zatražio od suda da se obavijesti prednika tuženika o postojanju parnice radi intervencijskog efekta.

Slijedom svega navedenog, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da je nesporno da je nasljednik iza pok. ĐP i da se dana 24. kolovoza 2018. godine dogodila prometna nesreća kako se to navodi pod točkom 2. tužbe te da je prednik tuženika u kaznenom postupku priznao svoju krivnju i kazneno osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku broj K- 97/2019-9 od 27. ožujka 2019., ali da je pok. otac tuženika odmah po nezgodi podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu te je utvrđena koncentracija od 0,49 g/kg, dakle da je koncentracija alkohola u organizmu bila u granicama dopuštene. Potom, navodi da je analiza krvi i mokraće na alkohol učinjena nakon nezgode pokazala koncentraciju alkohola u krvi i mokraći od 0,51 g/kg, a uzimajući uobičajenu toleranciju od 0,01%, koncentracija alkohola je bila opet u granicama dopuštene. Naveo je, zatim, kako je u spomenutom kaznenom postupku utvrđeno da je pok. otac tuženika svojim vozilom upravljao neprilagođenom brzinom pa je uslijed toga došlo do prometne nezgode, kao i da je utvrđeno da koncentracija alkohola u organizmu oca tuženika nije u uzročnoj vezi s nastankom ove prometne nezgode pa za to nije ni odgovarao. Istaknuo je kako je na tužitelju teret dokazivanja te uzročno-posljedične veze. Tuženik je naveo i kako opreza radi ističe prigovor presuđene stvari u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2050/2019. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da tužitelj nema pravo na regresni zahtjev pa se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti.

3. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to: rješenje o nasljeđivanju od 2. travnja 2020. (str. 7 i 8 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-97/2019-9 od 27. ožujka 2019. (str. 10 do 15 spisa), mišljenje i zapisnik o vještačenju Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenje Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (str. 16 i 17 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (str. 18 spisa), zapisnik o očevidu (str. 19 do 26 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještačenja (str. 27 do 33 spisa), kopiju police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068300702789 (str. 37 spisa), potvrdu o plaćanju od 2. kolovoza 2019. (str. 38 spisa), odštetni zahtjev (str. 39 do 41 spisa), rješenje za podnošenje odgovora na tužbu u predmetu Pn-2050/2019 od 28. kolovoza 2019. (str. 42 do 46 spisa), izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće (str. 47 i 48 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 49 do 81 spisa), podatke Državnog zavoda za statistiku od 20. srpnja 2020. o prosječnoj mjesečnoj neto i bruto plaći zaposlenih (str. 82 do 85 spisa), podnesak od 15. ožujka 2021. godine za obavijest treće osobe o parnici u predmetu broj Pn-2050/2019 (str. 86 do 89 spisa), regresne zahtjeve i opomene (str. 90 do 98 spisa), Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti od 10. siječnja 2014. (str. 99 do 117 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (str. 123 spisa) te spis Općinskog suda u Osijeku broj K-97/2019.

4. Sve dokaze sud je cijenio sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), te utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za regresnu isplatu, i to iznosa od 92.280,00 kn, što je zbroj 12 prosječnih mjesečnih neto plaća u Republici Hrvatskoj isplaćenih za svibanj 2022., a temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, osnovom koje je tužitelj naknadio štetu IP, oštećenom u štetnom događaju 24. kolovoza 2018. godine, a koji štetni događaj je prouzrokovao prednik tuženika, upravljajući vozilom osiguranim kod tužitelja. Tužba se, naime, temelji na tvrdnji da je prednik tuženika u predmetnom štetnom događaju upravljao vozilom s izmjerenom količinom alkohola iznad dopuštene granice, radi čega prema čl. 24. st. 1. t. 4. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i čl. A.1.1. i A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika.

6. Nesporno je kako je vozilo kojim je upravljao prednik tuženika imalo kod tužitelja zaključenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, isto kao i da je u štetnom događaju oštećen IP, kojemu je tužitelj do sada isplatio naknadu štete u iznosu od 250.000,00 kn, a da je oštećeni unatoč ovoj isplati podnio i tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu protiv tuženika, radi isplate daljnje štete. Navedeno proizlazi iz zapisnika o očevidu, police o osiguranju, potvrdi o plaćanju od 2. kolovoza 2019. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2050/2019-2 uz tužbu od 8. kolovoza 2019. godine.

7. Tuženik nije sporio opisanu isplatu tužitelja u iznosu od 250.000,00 kn oštećenom, a koja je prema priloženom nalogu o plaćanju izvršena dana 2. kolovoza 2019. godine (str. 38 spisa), niti je sporio visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da bi prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenome u Republici Hrvatskoj prije podnošenja tužbe (za svibanj 2022. godine) iznosila 7.690,00 kn, kako je to uostalom razvidno iz priopćenja Državnog zavoda za statistiku od 20. srpnja 2022. (str. 82. spisa).

8. Sporna je, međutim, osnovanost tužbenog zahtjeva, jer tuženik spori da je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu njegova oca koji je upravljao osiguranim vozilom u štetnom događaju, u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode.

9. Sukladno čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23, dalje ZOOP) društvo za osiguranje koje je naknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete zajedno s kamatama i troškovima.

10. Odredbom čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP-a između ostalog je propisano kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Nadalje, prema odredbi čl. 24. st. 3. istog Zakona, konkretan gubitak prava iz osiguranja nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

11. Sukladno čl. 24. st. 4. ZOOP-a društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točki 5. i 7. istog članka oštećenoj osobi isplatilo štetu, ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točki 1., 2., 3., 4. i 6. ovog članka, najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

12. Odredbom A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, propisano je da se prava iz osiguranja gube ukoliko se u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količina alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više).

13. Sud je izvršio uvid i pročitao kazneni predmet Općinskog suda u Osijeku broj K- 97/2019 te utvrdio da je u istom donesena pravomoćna presuda broj K-97/2019-9 od 27. ožujka 2019. kojom je ĐP proglašen krivim što je dana 24. kolovoza 2018. oko 22,40 na županijskoj cesti broj 4133 upravljajući osobnim automobilom Opel Astra reg. oznaka [registarska oznaka], kolnikom navedene ceste iz smjera Kešinaca u smjeru Vrbice brzinom 83 km/h koja je bila neprilagođena noćnim uvjetima vožnje i dometu kratkih svjetala, započeto pretjecati nepoznato vozilo koje se kretalo ispred njega, a da se prethodno nije uvjerio da time ne ugrožava druge sudionike u prometu, protivno odredbama čl. 51. st. 1. i čl. 66. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da će radnju pretjecanja obaviti na siguran način, no kako se u tom trenutku lijevim rubom kolnika u smjeru Vrbice kretao oštećenik IP, uslijed opisanih propusta je prednjim lijevim bočnim dijelom osobnog automobila udario desni bočni dio tijela pješaka i odbacio ga u kanal, uslijed čega je oštećenik zadobio djelomičnu amputaciju desne nadlaktice, koja povreda je osobito teške naravi, dakle, iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio drugoj osobi osobito tešku tjelesnu ozljedu, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu-opisano po čl. 227. st. 5. u svezi st. 1. i 2. istog članka, a kažnjivo po čl. 227. st. 5. Kaznenog zakona. Iz spisa predmeta također proizlazi da je optuženi ĐP priznao svoju krivnju, odnosno izjavio da se smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

14. Nadalje, u kaznenom predmetu sud nalazi podatke o provedenom toksikološkom vještačenju. Prema nalazu i mišljenju vještaka Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " OP", predniku tuženika, ĐP, nakon prometne nesreće izmjerena je koncentracija alkohola u krvi 0,35 g/kg, a u mokraći 0,71 g/kg, te je provedenim vještačenjem dano mišljenje da je imenovani u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 0,51 g/kg (str. 91 i 92 priklopljenog spisa). Ovo mišljenje je tužitelj priložio i uz predmetnu tužbu (str. 16. spisa), a tuženik ga tijekom ovog postupka ne spori, nego u odgovoru na tužbu tek pogrešno navodi izmjerenu koncentraciju alkohola, iako se i sam poziva na učinjenu analizu krvi i mokraće.

15. U postupku radi regresne isplate osiguratelju od osobe koja je odgovorna za štetu, a u smislu prethodno citiranih odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, kao posebnih propisa, proizlazi da je na tuženiku teret dokazivanja nepostojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti i nastale štete uzrokovane radnjama prednika tuženika, jer se ona predmnijeva.

16. Upravo je na ovu obvezu sud upozorio tuženika, ali je isti odustao od prijedloga da se provede toksikološko vještačenje na okolnost da utvrđena koncentracija alkohola pod kojom je bio prednik tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja, nije utjecala na njegove vozačke sposobnosti pri nastanku štetnog događaja, odnosno da alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom.

17. Iako je donesenom kaznenom presudom prednik tuženika osuđen za izazivanje prometne nezgode zbog vožnje neprilagođenom brzinom i pretjecanja, a ne i zbog vožnje pod utjecajem alkohola, nije točan navod tuženika iz odgovora na tužbu kako je u kaznenom postupku utvrđeno da koncentracija alkohola u organizmu oca tuženika nije bila u uzročnoj vezi s nastankom ove prometne nezgode, jer iz presude proizlazi da se ta uzročna veza uopće nije utvrđivala u tome postupku. Međutim, kako postoje podaci da se ĐP mjerila prisutnost alkohola te je utvrđeno da je u trenutku nezgode bio pod utjecajem alkohola jer je imao koncentraciju alkohola u organizmu najmanje 0,51 g/kg, isto dovodi do gubitka prava iz osiguranja po čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, radi čega slijedi i odgovornost tuženika za predmetnu regresnu isplatu tužitelju, jer tijekom postupka nije dokazao da ova utvrđena koncentracija alkohola nije imala učinak na sposobnost ĐP kod upravljanja vozilom, odnosno da ista nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom.

18. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, ista se temelji na podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj od 20. srpnja 2022. godine, dakle posljednjim podacima objavljenim prije podnošenja predmetne tužbe, te uzimajući u obzir da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome za svibanj 2022. godine iznosila 7.690,00 kn, to je temeljem čl. 24. st. 4. ZOOP-a, sud dosudio tužitelju utuženi iznos koji predstavlja zbroj 12 ovih mjesečnih neto plaća, a koji iznos je manji od iznosa štete koju je tužitelj isplatio oštećenom. Također, treba navesti kako je pogrešan i potpuno promašen prigovor tuženika „presuđene stvari u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2050/2019“, jer nema ni subjektivnog ni objektivnog identiteta spora sa predmetnim sporom.

19. Tuženik je po prvi puta na ročištu za glavnu raspravu iznio prigovor kako ne može odgovarati za dugove ostavitelja preko iznosa naslijeđene imovine, kao i da u spisu nema niti jednog dokaza o vrijednosti naslijeđene imovine. Tužitelj se ovom prigovoru protivio, ističući kako je tuženik istim prekludiran, obzirom da nije istaknut do zaključenja prethodnog postupka, a isto tako da za isti nije predložen bilo kakav dokaz, dok u spisu priloži rješenje o nasljeđivanju za tuženika iz kojeg je vidljivo da je ostavinska imovina značajno veća od visine tužbenog zahtjeva.

20. Prema čl. 288.a st. 6. ZPP-a, materijalnopravni prigovori se mogu isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi. Tuženik nije podnio niti jedan dokaz da bi njegova naslijeđena imovina prema rješenju o nasljeđivanju O-220/20, UPP-OS- 51/20 od 2. travnja 2020. godine, a prema kojemu je iza pok. ĐP naslijedio više novčanih potraživanja, zatim, osobni automobil, kao i nekretninu (str. 7 do 9 spisa) bila manje vrijednosti od utužene tražbine, a teret dokaza je isključivo na njemu.

21. Na dosuđeni iznos priznate su i zahtijevane kamate tekuće od prvog dana iza dana kada je tužitelj kao osiguratelj isplatio naknadu štete oštećenom, a od kada je imao pravo tražiti regresnu isplatu, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO).

22. Kako je u cijelosti izgubio parnicu, tuženik je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe i zastupanja na dva ročišta u visini od 200,00 eura za svaku radnju, što uvećano za PDV, te pristojbu na tužbu u iznosu od 84,46 eura i na presudu u iznosu od 168,93 eura, iznosi ukupno 1.003,39 eura, a kako je to odlučeno u izreci presude pod točkom II. U skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a, na odmjereni trošak priznate su i zahtijevane zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude.

U Đakovu 1. listopada 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku