Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1000/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv prvotuženice JR iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku DRM, odvjetniku u [adresa] i drugotuženika DRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1143/2024-17 od 1. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1143/2024-17 od 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1143/2024-17 od 1. srpnja 2025.

II. Odbija se žalba prvotuženice JR izjavljena protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1143/2024-17 od 1. srpnja 2025. u dijelu kojim joj nije dosuđena daljnja naknada troškova postupka od 562,50 EUR i u dijelu kojim tuženicima nije naloženo da troškove postupka naknade prvotuženici solidarno.

III. Odbija se prvotuženica JR sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, odbijen zahtjev kojim su tužitelji zahtijevali utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od 8. srpnja 2024. koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, pod brojem OV-6341/2024. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi prvotuženoj JR troškove postupka od 812,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatma od

1. srpnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Dopunom žalbe trećetužitelj ZR koji je i punomoćnik tužitelja DR i RR traži od drugostupanjskog suda da bude prisutan sjednici vijeća kako bi mogao dodatno obrazložiti žalbene navode.

3. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci II. izreke prvostupanjske presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija prvotuženica JR tvrdeći u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a kad joj je za troškove sastavljanje podnesaka od 25. siječnja, 4. ožujka i 4. travnja 2025. dosudio naknadu uz primjenu Tbr. 8. stavka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) umjesto u iznosima zatraženim u skladu s Tbr. 8. stavkom 1. OT-a te kada tužiteljima nije naložio da joj dosuđene troškove postupka naknade solidarno. Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da joj se naknade troškovi tih podneska u (daljnjem) iznosu od 562,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2025. do isplate te da se tužiteljima naloži da sve troškove postupka naknade prvotuženoj solidarno. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe od 156,25 EUR te sudske pristojbe na žalbu od 26,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na ukupni iznos troškova žalbenog postupka (182,79 EUR) teku od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. U skladu s člankom 362. ZPP-a drugostupanjski sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća (stavak 1.). Prema stavku 2. kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno, može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća. Imajući na umu, s jedne strane, ocjenu ovog vijeća da za donošenje odluke o žalbi tužitelja to nije potrebno, s obzirom na to da je žalba jasno obrazložena te se iz u njoj iznesenih razloga jasno razabire na koje se žalbene osnove odnose i, s druge strane, da je prisutnost tužitelja u ovom postupku bila osigurana pred sudom prvog stupnja čime je ostvaren autonoman konvencijski zahtjev da stranka u postupku o kojem se odlučuje o pravima i obvezama građanske prirode bude prisutna pred barem jednom razinom sudske nadležnosti, trećetužitelj koji je ujedno punomoćnik ostalih tužitelja, nije pozvan na sjednicu vijeća iako je to tražio.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 40.000,00 EUR drugotuženika DRM kao vjerovnika i založnog vjerovnika zasnivanjem založnog prava na 4228/10000 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] od ukupno 470 čhv koja je u tom omjeru u trenutku sklapanja tog sporazuma bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo prvotužene JR kao dužnika i založnog dužnika. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnjama tužitelja da sporazum nije potpisala založna dužnica JR, da je taj sporazum prividan, da nije sklopljen u zakonitom obliku, da ga je ovjerio javni bilježnik koji za to nije bio (mjesno) nadležan, da je riječ o zelenaškom ugovoru, nemoralnom ugovoru i ugovoru s nedopuštenim činidbama.

8. Na temelju isprava koje su u spisu sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su drugotuženik RRM kao vjerovnik i založni vjerovnik i prvotuženica JR kao dužnik i založni dužnik sklopili 8. srpnja 2024. sporazum o osnivanju založnog prava na 4228/10000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kao suvlasništvo prvotuženice radi osiguranja novčane tražbine drugotuženika od 40.000,00 EUR (dalje: založni ugovor)

- da je drugotuženik RRM, koji je odvjetnik, zastupao prvotuženicu JR kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem Ovr-7908/2015 i u kojem je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-7908/2015-284 od 10. svibnja 2024. 4228/10000 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosuđeno prvotuženoj JR kao ovrhovoditelju-kupcu

[katastarska općina]

- da tužitelji imaju pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti tog sporazuma

- da je založni ugovor sklopljen u Zagrebu u pisanom obliku te da je potvrđen (solemniziran) u Zagrebu po javnom bilježniku sa sjedištem u [adresa]

- da taj sporazum nije zelenaški (lihvarski) te da nije protivan javnom moralu

- da činidbe iz tog sporazuma nisu nedopuštene, s time da ako i jesu nedopuštene za drugotuženika nisu za prvotuženicu

- da je među istim strankama u istim procesnim ulogama pred prvostupanjskim sudom (pod poslovnim brojem P-810/2024) u tijeku parnica radi utvrđenja da sporni sporazum o osnivanju založnog prava nije nastao

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari dostavljena prvotuženoj KR koja je za zastupanje u ovoj parnici ovlastila drugotuženog odvjetnika DRM.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornog založnog ugovora.

U odnosu na žalbu tužitelja

10. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

12.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelji kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i pravno shvaćanje tog suda o primjeni materijalnog prava. Navodi kojima žalitelji osporavaju ili problematiziraju utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelji iznose svoju ocjenu odlučnih činjenica koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka i tvrde da je u postupku trebalo barem saslušati stranke i utvrditi one činjenice koji oni drže odlučnim za odluku o predmetu spora. Istovremeno, riječ je i o prigovorima o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja pravilne primjene materijalnog prava.

13. Imajući na umu da pobijana odluka sadrži razloge o svoj činjeničnoj i pravnoj argumentaciji koju su iznijeli tužitelji, neosnovani su žalbeni navodi u kojima tvrde da im je zbog toga što nije izveden dokaz njihovim saslušanjem povrijeđeno pravo na pristup sudu koje mora biti djelotvorno te da im je time uskraćena jasna i stvarna mogućnost raspravljanja čime sadržajno upućuju na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

13.1. Najprije, razlozi zbog kojih sud nije saslušao stranke, navedeni su u točci 22. obrazloženja pobijane odluke. Osim toga, treba imati na umu da sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelji odabirom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni i smatraju da je već iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih su predložili (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njihovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu. Isto tako, to što je već na temelju činjenične osnove spora koju su iznijeli tužitelji (bez provjeravanja dokazivanjem) zaključeno da je zahtjev tužitelja neosnovan ne može imati značaj neke postupovne povrede. Tužitelji pogrešno smatraju da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njihov prijedlog za provođenje dokaza saslušanjem stranaka, a da je time što je taj prijedlog odbio počinio bitnu postupovnu povredu. Imajući na umu da odredba članka 219. ZPP-a propisuje dužnosti stranaka na predlaganje dokaza, a ne suda na njihove izvođenje, promašeni su žalbeni navodi o tome da je zbog toga što nije saslušao stranke sud prvog stupnja povrijedio taj propis i time počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

13.2. U odnosu na tvrdnje žalitelja o nepoštenosti prvostupanjskog postupka zbog nesaslušanja stranaka i povrede načela kontradiktornosti postupka za odgovoriti je sljedeće. Ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje ne jamči pravo na osobno prisustvo pred građanskim sudom, nego općenitije pravo da se vlastiti predmet na učinkovit način iznese pred sudom. Imajući na umu:

- da je tužiteljima omogućeno da u postupku pod barem jednakim uvjetima kao i parnični protivnici iznesu svoje tvrdnje i prijedloge

- da su bili obaviješteni (dostavom podneska parničnih protivnika) o svim tvrdnjama, prigovorima i prijedlozima parničnih protivnika

- da im je omogućeno da te tvrdnje komentiraju (osporavaju)

- da su pozvani na pripremno ročište i glavnu raspravu

- da je pitanje valjanosti pravnog posla iz razloga koje su naveli tužitelji pravno (ne činjenično) pitanje

- da je prvostupanjski sud održao pripremno ročište i glavnu raspravu na kojoj je osobno prisustvovao trećetužitelj ZR te je tom prilikom kao njihov izabrani punomoćnik zastupao i ostale tužitelje i

- da je tom prilikom tužiteljima omogućeno raspravljanje što su i iskoristili drugostupanjski sud ne nalazi ništa nepošteno u tome što sud prvog stupnja nije saslušao stranke. Drugim riječima, u okolnostima ovog predmeta u kojem je osnovanost tužbenog zahtjeva čisto pravno pitanje zbog kojeg iznesene činjenične navode tužbe ne treba provjeravati dokazivanjem, činjenica da stranke nisu saslušane nema značaj toga da tužiteljima nije bilo onemogućeno da svoj predmet učinikovito iznesu pred prvostupanjski sud. To stoga što se navedeno pravno pitanje može adekvatno riješiti na temelju spisa predmeta i pisanih tvrdnji i prigovora stranaka. Isto tako, imajući na umu činjenicu da su svi podnesci tuženika dostavljeni tužiteljima koji su pozvani na održano ročište pa im je bilo omogućeno da se izjasne o svim navodima i dokaznim prijedlozima tuženika, neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da prvostupanjski postupak nije bio kontradiktoran.

14. Imajući na umu da je tuženica primila predmetnu tužbu, da je ovlastila punomoćnika koji je odvjetnik da je u ovoj parnici zastupa te da je odgovorila na tužbu i upustila se u raspravljanje o predmetu spora, neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da prvotuženica nije primila tužbu te da parnica u odnosu na tu stranku nije niti počela teći. Bespredmetni su stoga žalbeni navodi tužitelja o navodnoj povredi zakonskih odredbi o načinu dostave (članak 133. ZPP-a), utvrđivanju adrese (članak 148. ZPP- a) i postojanju parnice (članak 194. ZPP-a). Osim toga, tužitelji u žalbi tvrde da su postupovne odredbe o dostavi povrijeđene na štetu prvotuženice pa nisu niti ovlašteni podnositi žalbu iz tih razloga jer oni nisu stranke kojih bi se ti nedostaci (da postoje) ticali.

15. Prema odredbi članka 285. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., i 155/2023.) posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe članka 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

15.1. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora, dakle, nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

15.2. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (u članku 285. stavku. 1. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. (i tamo navedenoj sudskoj praksi i pravnim shvaćanjima tog Suda) na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud jer je riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

15.3. Zbog toga nije ostvaren u žalbi istaknuti razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 285. ZOO-a.

16. U skladu s člankom 270. stavkom 1. ZOO-a, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Prema članku 307. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., ZV) ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Imajući na umu navedeni propis, neosnovani su žalbeni navodi o tome da bi činidba prvotuženice kojom je u zemljišnim knjigama dopustila uknjižbu hipoteke kao teret svog suvlasničkog dijela 4228/10000 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila pravno ili stvarno nemoguća. Činjenica da je nakon uknjižbe založnog prava prvotuženica navedenu nekretninu otuđila (darovala) majci ZRM, suprotno žalbenim navodima nema značaj nemogućnost činidbi stranaka iz založnog ugovora. To stoga što je predmetni ugovor potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik i sadrži (u članku 6.) clausulu exequendi pa je riječ o javnobilježničkoj ispravi koja je ovršna prema posebnim pravilima iz članka 54. stavka 1. u vezi sa stavkom 6. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/1007., 75/2009., 120/2016., 57/2022.) odnosno ovršnoj ispravi iz članka 23. točka 5. u vezi s člankom 28. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ). U skladu s člankom 83. OZ-a, ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je založni vjerovnik na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo, ima pravo na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kada je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

16.1. Zbog toga što su činidbe obiju stranaka moguće nije ostvaren u žalbi istaknuti razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 271. stavka 1. ZOO-a.

17. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je predmetnim založnim ugovorom osigurana tražbina iz ugovora o zajmu. U skladu s člankom 499. stavkom 1. ZOO-a, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Imajući na umu odredbe članka 1. i 4. spornog založnog ugovora, jasno je da je drugotuženik predao prvotuženoj iznos od 40.000,00 EUR koji mu se ona obvezala vratiti najkasnije do 31. prosinca 2024. Zbog toga sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio taj propis kao niti članak 270. ZOO-a kada je ocijenio da je spornim založnim ugovorom osigurana tražbina drugotuženika na povrat zajma neovisno o tome što stranke nisu imenovale taj ugovor. Neosnovani su i žalbeni navodi o tome da na valjanost sklopljenog ugovora o zajmu utječe činjenica što je zajam sklopljen beskamatno jer članak 500. stavak 1. ZOO-a propisuje da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamatu. Imajući na umu taj propis kao i ranije citirani propis iz članka 499. stavak 1. ZOO-a, jasno je da je ugovor o beskamatnom zajmu nije ništetan pravni posao jer nije protivan prisilnim propisima.

18. Pravilno je sud prvog stupnja pravilno primijenio i članak 322. ZOO-a kada je ocijenio da ugovor o zajmu iz kojeg potječe novčana tražbina osigurana spornim založnim ugovorom nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, iako ne posve iz razloga na koja se pozvao prvostupanjski sud. U skladu s člankom 55. stavkom 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine" br. 108/2017., 39/2019. i 151/2022., dalje: Zakon o sprečavanju pranja novca), pravna ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u Republici Hrvatskoj ne smije primiti naplatu ili obaviti plaćanje u gotovini u vrijednosti od 10.000,00 EUR i većoj.

18.1. Imajući na umu da iz sadržaja založnog ugovora koji sadrži odredbe o sklopljenom ugovoru o zajmu ne proizlazi da ga je kao vjerovnik i založni vjerovnik sklopio odvjetnik u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti, nego RRM kao fizička osoba, niti iz ugovora proizlazi da je u obavljanju svoje profesionalne odvjetničke djelatnosti odvjetnik Bošković-Slivonja obavio gotovinsko plaćanje od 40.000,00 EUR, nego da je taj iznos kao fizička osoba, izvan obavljanja svoje profesionalne djelatnosti, pozajmio prvotuženici, neosnovani su žalbeni navodi da je činidba drugotuženika protivna članku 55. Zakona o sprečavanju pranja novca. Pozajmljivanje novčanog iznosa od 40.000,00 EUR uz osiguranje povrata tog zajma uknjižbom založnog prava na dijelu nekretnine nije protivno javnom moralu niti svrsi kojoj osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava služi.

19. Sud prvog stupnja je u granicama činjeničnih navoda tužbe koje su do zaključenja prethodnog postupka iznijeli tužitelji ispitao valjanost spornog pravnog posla pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti pa mu tužitelji neosnovano u žalbi predbacuju da je propustio svoju dužnost da u skladu s člankom 327. stavkom 1. ZOO-a pazi na ništetnost po službenoj dužnosti.

20. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izvan primjene tog prava koja se pobija u žalbi), ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 290. stavak 1. ZOO-a kada je zaključio da sporni založni ugovor koji je zaključen u pisanom obliku nije ništetan zbog nedostatka oblika jer je člankom 307. stavkom 6. ZV-a propisano da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku. S obzirom na to da potvrda (solemnizacija) nije uvjet valjanosti ugovora, bespredmetne su (inače netočne) tvrdnje tužitelja iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o tome da javni bilježnik sa sjedištem u [adresa] nije bio ovlašten u tom gradu solemnizirati spornu ispravu. Naposljetku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o tome da i pod pretpostavkom da su točne tvrdnje tužitelja da prvotuženica kao dužnik i založni dužnik nije potpisala sporni založni ugovor, ni tada se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da je taj ugovor ništetan. Naime, i ovaj sud smatra da je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda o nužnosti razlikovanja ništetnih ugovora od onih nepostojećih. To stoga što su kod ništetnih ugovora ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora jer ugovorne strane postoje i postoji njihova izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze ugovorne činidbe, osnova i propisani oblik ugovora, te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, no unatoč tome ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku. Kod nepostojećih pak ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za njihovo sklapanje. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji tada se i ne može utvrđivati njegova ništetnost. U konkretnom slučaju, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi kako predmetni sporazum ne proizvodi pravne učinke, ali ne kao nepostojeći pravni posao, već kao onaj ništetan. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 2425/2019-4 od 9. lipnja 2021. na koje se pravilno pozvao prvostupanjski sud. Iz stanja spisa proizlazi da je pred prvostupanjski sudom (pod poslovnim brojem P-810/2024) u tijeku spor radi utvrđenja da predmetni založni ugovor nije nastao koji je utemeljen upravo na tvrdnjama tužitelja da ga nije potpisala prvotuženica JR kao dužnik i založni dužnik.

21. Imajući na umu da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti uz primjenu odredbi članka 368. stavka 1. i 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

22. Bespredmetni su žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju odluku o troškovima postupka tvrdeći da je drugotuženika koji je sam odvjetnik zastupao odvjetnik. To stoga što su odlukom o troškovima postupka ti troškovi dosuđeni samo prvotuženici JR koja nije odvjetnica.

23. Pravilno je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu u skladu s člankom 40. stavkom 3. ZPP-a u povodu prigovora prvotuženice na vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi tu vrijednost naznačio u iznosu od 6.000,00 EUR. U skladu s tim propisom, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Iz navedenog je jasno da je riječ o propisu koji propisuje određivanje vrijednosti predmeta spora kod nenovčanih tužbenih zahtjeva u situaciji kada se to pitanje odnosi na pravo na naknadu troškova postupka, a što je upravo situacija u ovom predmetu. Vrijednost predmeta spora iz članka 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2023. i 51/2023., dalje: ZSP) na koju se u žalbi pozivaju tužitelji mjerodavna je za utvrđivanje vrijednosti radi naplate pristojbe (a ne odlučivanja o naknadi troškova postupka) u parničnom postupku pa su neosnovani žalbeni navodi da je odluka o troškovima postupka koji su dosuđeni prvotuženoj JR nezakonita jer sud prvog stupnja nije vrijednost predmeta spora o kojoj ovisi visina naknade tih troškova utvrdio uz primjenu ZSP-a.

24. Imajući na umu da su tužitelji u cijelosti izgubili spor, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je naložio tuženicima naknaditi prvotuženici troškove postupka. Pritom se tužitelji neosnovano pozivaju na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetima Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske te Bursać i drugi protiv Hrvatske o povredi prava na mirno uživanje vlasništva zbog odluke o troškovima postupka jer je riječ o odlukama koje, s obzirom na pravna shvaćanja ESLJP-a izraženim u tim predmetima, nisu primjenjive u ovom postupku. Tužitelji u žalbi propuštaju navesti da je u tim odlukama ESLJP naglasio da članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju ne stvara nikakva legitimna očekivanja za pokretanje i vođenje parnice bez troškova, čak i u situaciji u kojoj su tužitelj u financijski nesigurnoj situaciji. Pravilo da „gubitnik plaća”, sadržano u članku 154. stavku 1. ZPP-a, samo po sebi ne može smatrati protivnim članku 1. Protokola br. 1. jer slijedi legitimni javni (opći) cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja i sprečavanje nerazumno visokih troškova. U parnicama poput ove koje se vodi između privatnih osoba, za ispitivanje može li odluka o troškovima postupka utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a tužiteljima nametnuti prekomjerni teret nespojiv s njihovim pravom na mirno uživanje imovine, odlučan je kriterij je li tužba s obzirom na sadržaj bila očito nerazumna i lišena izgleda za uspjeh. Imajući na umu da se zahtjev za utvrđenje ništetnosti u bitnome temeljio na tvrdnjama tužitelja da prvotuženica nije potpisala sporni ugovor (o čemu su tražeći utvrđenje da nepotpisani ugovor pravno ne postoji tužitelji već ranije pokrenuli odvojeni postupak koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem P- 810/2024) te da je riječ o simuliranom pravnom poslu, iako je ustaljena sudska praksa da ti ugovori nisu ništetni (jer nisu niti nastali), tužba nije imala izgleda za uspjeh. Zbog toga se ne može uzeti da nalog tužiteljima da prvotuženici plate troškove zastupanja predstavlja nerazmjerno miješanje u njihovo pravo vlasništva. S obzirom na to da u toj odluci nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na žalbu prvotuženice JR

25. U skladu s člankom 161. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove (stavak 1.). Ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara (stavak 2.). Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani (stavak 3.). Za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju.

25.1. Imajući na umu navedene propise, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je nije naložio tužiteljima naknaditi prvotuženici troškove postupka solidarno jer odredba članka 161. stavka 2. ZPP-a očito nije primjenjiva. S obzirom na to da je obveza tužitelja na naknadu troškova novčana obveza s više dužnika koja je djeljiva u skladu s člankom 161. stavkom 1. na jednake dijelove, svaki tužitelj odgovora prvotuženici za 1/3 dosuđenih troškova. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba prvotuženice kojim je pobijala odluku o troškovima postupka zbog toga što joj nisu dosuđeni solidarno.

26. Podneskom od 25. siječnja 2025. prvotuženica je dostavila dokaz kojim predlaže dokazati navode odgovora na tužbu od 14. siječnja 2025. koji je propustila dostaviti uz taj odgovor te ponavlja prigovor naznačenoj vrijednosti predmeta spora koji je istaknut i u odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2025. i u podnesku od 16. siječnja 2025. Zbog toga je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je riječ o podnesku iz Tbr. 8. stavka 4. OT-a. U podnescima od 4. ožujka 2025. prvotuženica (opet) ponavlja prigovor označene vrijednosti predmeta spora te se očituje na navode parničnih protivnika o navodnim nedostacima u svom zastupanju te dostavlja ispravu o tome. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno i za te podneske zaključio da su podnesci iz Tbr. 8 stavka 4. OZ-a. S obzirom na to da je za sporne podneske prvotuženoj dosuđena naknada troškova uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 2. ZPP-a neosnovano prvotuženica tvrdi da je taj propis povrijeđen kada joj za te podneske nije dosuđena daljnja naknada troškova postupka od 562,50 EUR. Zbog toga je i u tom dijelu uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijana žalba prvotuženice.

27. Prvotužena JR koja sa žalbom nije uspjela odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec