Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1980/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari i tužitelja AV iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika RV glavni urednik Novog lista, Zvonimirova 20a, zastupan po punomoćnici dr.sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, radi ispravka objavljene informacije, nakon zaključene glavne rasprave 29. rujna 2025. i izvršene objave 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da na elektroničkoj publikaciji "Novi list" nalazećoj se na poveznici www.novilist.hr, kao i u tiskanoj verziji istoimenog medija, u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti presude, na istom ili istovrijednom mjestu na kojem je publiciran članak, istom veličinom i vrstom slova, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnoj formi, publicira ispravak sljedećeg sadržaja:

„Dana 13. srpnja 2023. nakladnik Novi list d.d. je na internet portalu novilist.hr nalazećem na internet adresi www.novilist.hr, kao i u tiskanom izdanju istoimenog medija dan kasnije 14. srpnja 2023. godine na stranici 22, publicirao članke pod naslovima GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO, PONAŠANJE INTENDANTA AV ZGROZILO ŠEFICU ODBORA ZA KULTURU,

uz podnaslov

NJEGOVO PONAŠANJE I RETORIKA BILE SU NA GRANICI INCIDENTA, INTENDANT JE I NADALJE NASTAVIO DIVLJATI PA JE RASPRAVA

PREKINUTA,IZVJESTILA JE UV (portal)

odnosno

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ ZAJCA OPET NIJE PROŠAO (tiskovina)

U navedenim su člancima navedene brojne netočne informacije i neistine o našoj stranci i njegovom ponašanju koje ispravljamo kako slijedi:

- u odnosu na navod kako je uvod u glasanje bio je izvještaj UV, predsjednice Odbora za kulturu, sa sjednice odbora dan uoči glasanja, koja je u jednom trenutku, kako je istaknula UV, morala biti prekinuta zbog divljanja intendanta AV:

Naš klijent ne samo da nije “divljao” kako se potpuno neistinito i senzacionalistički navodi u člancima, nego je vrlo razložno i staloženo odgovorio na sva postavljena pitanja vijećnice UV, a sjednica Odbora kojem je ona na čelu uopće nije prekinuta, a ponajmanje to nije uslijed ponašanja našeg klijenta koji je nakon točke dnevnog reda na kojoj je trebao biti prisutan sjednicu mirno i pristojno napustio, nota bene uz vrlo nepristojan i nipodaštavajući komentar UV upućen njemu osobno.

- u odnosu na navod kako Predsjednik kazališnog vijeća gospodin BV nije uspio doći do riječi, a intendant nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje:

UV vlastitom je odlukom skinula sa dnevnog reda točku na kojoj je Predsjednik Kazališnog vijeća BV trebao obrazložiti izmjene Statuta HNK IVAN PL ZAJC pa je notorna neistina kako on nije mogao doći do riječi zbog istupa naše stranke, a koji je, kako je već navedeno, obrazloženo odgovorio na sva postavljena pitanja.

- u odnosu na navod kako su njegovo ponašanje i retorika bili na granici incidenta, uz komentar da ga Odbor terorizira svojim pitanjima i prijedlozima:

Ponašanje naše stranke bilo je smireno i argumentirano, za razliku od retorike UV, netočno je da je rekao kako ga Odbor terorizira, već je taj izraz upotrijebio isključivo i samo u odnosu na Predsjednicu Odbora koja je pitanja jedina i postavljala.

- u odnosu na navod kako je intendant i dalje nastavljao divljati pa je rasprava prekinuta:

Niti je naša stranka “nastavila divljati” niti je divljala u bilo kojem trenutku dijela sjednice kojoj je nazočio niti je sjednica uopće prekinuta zbog bilo kojeg razloga, a posebice ne zbog ponašanja naše stranke.

Sjednici Odbora o kojoj je riječ nazočili su, osim UV i našeg klijenta, još i dva člana Odbora, više službenika Odjela za kulturu i financije Grada Rijeke i više Ravnatelja Ustanova u kulturi kojima je osnivač Grad Rijeka, a koji će lako moći potvrditi navode iz ovog ispravka i neistinitost u člancima iznijetih tvrdnji, a Naslovu je prema saznanjima našeg klijenta učinjen dostupnim i audio snimak dijela sjednice Odbora na koji se članak referira iz kojeg je posve jasno kako navodi UV, blago rečeno, nisu istiniti, a istovremeno od strane novinara autora članaka nisu ni na koji način provjereni.

Navedenim objavljenim člancima koji sadrže naprijed iznijete i ovim demantijem ispravljene neistine, dezinformacije, difamacije, klevete i insinuacije povrijedili ste pravo osobnosti intendanta AV, poglavito njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo, te pravo na dobar glas, sve u smislu odredaba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, čl. 7. i 16. i Zakona o medijima i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, pričinivši mu na taj način neimovinsku štetu.”

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.692,90 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi ispravka objavljene informacije prvotno protiv u vrijeme utuženja v.d. glavnog urednika Novi list d.d. KV. U činjeničnom opisu tužbe naveo je da je 13. srpnja 2023. na internet portalu novilist.hr. te slijedećeg dana 14. srpnja 2023. u tiskanom dnevniku Novi list objavio članke pod naslovom

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO, PONAŠANJE ŠV ZGROZILO ŠEFICU ODBORA ZA KULTURU, uz podnaslov NJEGOVO PONAŠANJE I RETORIKA BILE SU NA GRANICI INCIDENTA,

INTENDANT JE I NADALJE NASTAVIO DIVLJATI PA JE RASPRAVA

REKINUTA,IZVJESTILA JE UV (portal), odnosno GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO (tiskovina).

2. U predmetnim tekstovima navedenih članaka istakao je da su publicirane sporne informacije i to kako slijedi:

PORTAL

- uvod u glasanje bio je izvještaj UV, predsjednice Odbora za kulturu, sa sjednice odbora dan uoči glasanja, koja je u jednom trenutku, kako je istaknula UV, morala biti prekinuta zbog divljanja intendanta ŠV.

- Predsjednik kazališnog vijeća gospodin BV nije uspio doći do riječi, a intendant nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje.

- njegovo ponašanje i retorika bili su na granici incidenta, uz komentar da ga Odbor terorizira svojim pitanjima i prijedlozima,

- intendant je i dalje nastavljao divljati pa je rasprava prekinuta.

Istakao je da je u članku objavljenom u tiskanom izdanju u cijelosti ponovljen sadržaj ranije naveden na portalu.

3. Smatrao je da su predmetni navodi u člancima neistiniti, a da je tome tako moglo se zaključiti i iz demantija koji je tuženiku upućen od strane nadležnih službi Grada Rijeke kojeg također tuženik do podnošenja tužbe sudu nikada nije objavio.

4. U činjeničnom supstratu tužbe, tužitelj je detaljno obrazloži neistinitost iznijetih navoda u predmetnim člancima. Istakao je da u komunikaciji nije sklon "divljanju" kako se potpuno neistinito i senzacionalistički navodilo u člancima, već je kritične zgode vrlo staloženo i smireno odgovarao na postavljena pitanja vijećnice UV. Sjednica Odbora kojim je ista predsjedavala kritične zgode nije bila prekinuta, a ponajmanje do takvoga prekida da se je i dogodio ne bi došlo uslijed njegova ponašanja. Nakon točke dnevnoga reda sjednice Odbora na kojoj je tužitelj trebao biti prisutan isti je mirno i pristojno napustio prostor.

5. U odnosu na navode kako predsjednik kazališnog vijeća gospodin BV nije uspio doći do riječi, a intendant (tužitelj) nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje, istakao je da je UV vlastitom odlukom skinula sa dnevnog reda točku na kojoj je BV trebao obrazlagati izmjene Statuta HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, dok je isti obrazloženo odgovorio na sva postavljena pitanja.

6. U odnosu na navod kako je njegovo ponašanje i retorika bilo na granici incidenta uz njegov komentar da ga Odbor terorizira pitanjima i prijedlozima istakao je da je njegovo ponašanje kritične zgode bilo smireno i argumentirano te da se nije obratio u govoru riječima kako ga Odbor terorizira, već je takav izraz upotrijebio isključivo i samo u odnosu na predsjednicu odbora koja je jedina pitanja i postavljala.

7. Opetovano je istakao da niti u jednom djelu sjednice nije divljao pa tako nije mogao niti "nastaviti divljati". Sjednica uopće nije bila prekinuta, a posebno ne zbog njegovoga ponašanja. Smatrao je da svi nazočni sjednici Odbora kritične zgode mogu potvrditi neistinitost iznošenih činjenica i tvrdnji u člancima. Stoga je smatrao da autori članaka (novinari) nisu niti na koji način provjeravali istinitost navedenih segmenata prethodno objavi članaka.

8. Navedenim objavljivanjem sadržaja u medijima koji sadrže neistine, dezinformacije, difamacije, klevete i insinuacije, smatrao je da mu je povrijeđeno pravo osobnosti kao intendanta HNK Ivan pl. Zajc i to poglavito njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo te pravo na dobra glas, sve u smislu odredbe članka 35. Ustava Republike hrvatske, članka 7. i 16. Zakona o medijima te članka 19. Zakona o obveznim odnosima, čime mu je pričinjena neimovinska šteta.

9. U interesu zaštite vlastitih prava i interesa skladno odredbama Zakona o medijima, naveo je da je 18. srpnja 2023. obratio se tuženiku sa zahtjevom za ispravkom spornih dezinformacija u kojem ga je pozvao da na gore navedenoj elektroničkoj publikaciji, kao i u tiskanom izdanju medija, odmah nakon primitka zahtjeva, na istom ili isto vrijednome mjestu na kojem je publiciran inkriminirani članak, istom veličinom i vrstom slova, bez ikakvih komentara ili skraćenja, u integralnoj formi publicira ispravak slijedećega sadržaja:

„ Dana 13. srpnja 2023. nakladnik Novi list d.d. je na internet portalu novilist.hr nalazećem na internet adresi www.novilist.hr, kao i u tiskanom izdanju istoimenog medija dan kasnije 14. srpnja 2023. godine na stranici 22, publicirao članke pod naslovima

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO, PONAŠANJE INTENDANTA

ŠV ZGROZILO ŠEFICU ODBORA ZA KULTURU,

uz podnaslov

NJEGOVO PONAŠANJE I RETORIKA BILE SU NA GRANICI INCIDENTA,

INTENDANT

JE I NADALJE NASTAVIO DIVLJATI PA JE RASPRAVA PREKINUTA,IZVJESTILA JE UV (portal)

odnosno

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ ZAJCA OPET NIJE PROŠAO (tiskovina)

10. U navedenim su člancima navedene brojne netočne informacije i neistine o našoj stranci i njegovom ponašanju koje ispravljamo kako slijedi:

- u odnosu na navod kako je uvod u glasanje bio je izvještaj UV, predsjednice Odbora za kulturu, sa sjednice odbora dan uoči glasanja, koja je u jednom trenutku, kako je istaknula UV, morala biti prekinuta zbog divljanja intendanta ŠV: Naš klijent ne samo da nije “divljao” kako se potpuno neistinito i senzacionalistički navodi u člancima, nego je vrlo razložno i staloženo odgovorio na sva postavljena pitanja vijećnice UV, a sjednica Odbora kojem je ona na čelu uopće nije prekinuta, a ponajmanje to nije uslijed ponašanja našeg klijenta koji je nakon točke dnevnog reda na kojoj je trebao biti prisutan sjednicu mirno i pristojno napustio, nota bene uz vrlo nepristojan i nipodaštavajući komentar UV upućen njemu osobno.

- u odnosu na navod kako Predsjednik kazališnog vijeća gospodin BV nije uspio doći do riječi, a intendant nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje: UV vlastitom je odlukom skinula sa dnevnog reda točku na kojoj je Predsjednik Kazališnog vijeća BV trebao Zakon o medijima (NN 59/04. 84/11 i 81/13) obrazložiti izmjene Statuta HNK IVAN PL ZAJC pa je notorna neistina kako on nije mogao doći do riječi zbog istupa naše stranke, a koji je, kako je već navedeno, obrazloženo odgovorio na sva postavljena pitanja.

- u odnosu na navod kako su njegovo ponašanje i retorika bili na granici incidenta, uz komentar da ga Odbor terorizira svojim pitanjima i prijedlozima: Ponašanje naše stranke bilo je smireno i argumentirano, za razliku od retorike UV, netočno je da je rekao kako ga Odbor terorizira, već je taj izraz upotrijebio isključivo i samo u odnosu na Predsjednicu Odbora koja je pitanja jedina i postavljala.

- u odnosu na navod kako je intendant i dalje nastavljao divljati pa je rasprava prekinuta: Niti je naša stranka “nastavila divljati” niti je divljala u bilo kojem trenutku dijela sjednice kojoj je nazočio niti je sjednica uopće prekinuta zbog bilo kojeg razloga, a posebice ne zbog ponašanja naše stranke.

11. Sjednici Odbora o kojoj je riječ nazočili su, osim UV i našeg klijenta, još i dva člana Odbora, više službenika Odjela za kulturu i financije Grada Rijeke i više Ravnatelja Ustanva u kulturi kojima je osnivač Grad Rijeka, a koji će lako moći potvrditi navode iz ovog ispravka i neistinitost u člancima iznijetih tvrdnji, a Naslovu je prema saznanjima našeg klijenta učinjen dostupnim i audio snimak dijela sjednice Odbora na koji se članak referira iz kojeg je posve jasno kako navodi UV, blago rečeno, nisu istiniti, a istovremeno od strane novinara autora članaka nisu ni na koji način provjereni.

12. Navedenim objavljenim člancima koji sadrže naprijed iznijete i ovim demantijem ispravljene neistine, dezinformacije, difamacije, klevete i insinuacije povrijedili ste pravo osobnosti intendanta AV, poglavito njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo, te pravo na dobar glas, sve u smislu odredaba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, čl. 7. i 16. i Zakona o medijima i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, pričinivši mu na taj način neimovinsku štetu.”

13. Istakao je da se tuženik na navedeni zahtjev nije očitovao, traženi ispravak nije objavio niti u jednom mediju, a niti se očitovao o razlozima zbog čega nije izvršio objavu.

14. Slijedom navedenog, predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i naloži tuženiku da na elektroničkoj publikaciji nalazećoj se na poveznici www.novilist.hr, kao i u tiskanoj verziji istoimenoga medija u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti presude na istom ili istovrijednom mjestu na kojem je publiciran članak istom veličinom i vrstom slova, bez ikakvih komentara ili kraćenja u integralnoj formi publicira ispravak određenog sadržaja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

15. Tijekom postupka tužitelj je ustrajući kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva uslijed izmjene na mjestu vršitelja dužnosti glavnoga urednika Novog lista d.d. Rijeka umjesto dotadašnjega tuženika KV kao v.d. glavnog urednika označio RV v.d. glavnoga urednika, da bi potom istu označio kao glavnog urednika Novog lista d.d. Rijeka.

16. U odgovoru na tužbu, kao i svojim očitovanjima tijekom postupka, prvotni tuženik KV v.d. glavnog urednika Novog lista d.d. Rijeka te potom RV glavni urednik Novog lista d.d. Rijeka osporio je tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev smatrajući isti u cijelosti neosnovan i na zakonu neutemeljenim.

17. Ne sporeći podnošenje zahtjeva od strane tužitelja tadašnjem v.d. glavnom uredniku Novog lista d.d. istakao je da ne postoji njegova obveza da objavi traženi ispravak informacije s obzirom da preneseno u člancima na koje se referirao tužitelj predstavlja vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno 21. sjednice Gradskoga vijeća Grada Rijeke održane 13. srpnja 2023. Pri tome se pozvao na postojanje ekskulpacionih razloga koji oslobađaju nakladnika od odgovornosti za naknadu štete, koja materija je regulirana odredbom članka 21. stavka 4. alineje 1. Zakona o medijima (ZM). Smatrao je bitnim da u konkretnom slučaju, niti na koji način nije uredničkom obradom mijenjao sadržaj prenesen sa sjednice Gradskoga vijeća Grada Rijeke održane 13. srpnja 2023.

18. Smatrao je da ne bi trebalo biti sporno da je osporavanje informacije u svom izlaganju na 21. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke iznijela vijećnica Gradskoga vijeća Grada Rijeke i predsjednica Odbora za kulturu UV. Predmet izlaganja bio je izvještaj sa sjednice Odbora za kulturu na kojem nije usvojen Godišnji izvještaj o poslovanju ustanove HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci za 2022. Iz navedenoga jasno proizlazi kako je Novi list d.d. kao nakladnik prenio i objavio vjerno izvješće s rasprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom. Stoga se isti ima osloboditi odgovornosti za eventualnu štetu koja je nastala objavom takve informacije, zbog čega su neutemeljeni navodi tužitelja da bi objavom istih tuženik povrijedio njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo te pravo na dobar glas.

19. Ujedno je napomenuo da tužiteljev zahtjev za objavom ispravka sadržajno je predugačak te znatno duži od dijela objavljenog članka u odnosu na kojeg se traži ispravak, a isti se ni ne odnosi na informaciju na koju se poziva tužitelj, slijedom čega pozivom na odredbu članka 42. stavak 4. al. 1. i al. 5. ZM-a ne postoji tuženikova obveza objave ispravka. Figurativno je istakao da se ispravak de facto odnosi na svega četiri rečenice sadržane u objavljenom članku, dok se tužbeni zahtjev tužitelja proteže na gotovo dvije stranice A4 formata. Određeni dio zahtjeva za objavom ispravka odnosi se na informacije koje nisu predmetom utuženoga članka.

20. Suprotno stavu tužitelja, smatrao je da se isti neosnovano poziva na odredbu članka 19. ZOO-a, s obzirom da na objavu ispravka informacije valja primijeniti odredbe ZM-a, a ne odredbe općeg propisa obveznoga prava, odnosno odredbe ZOO-a. Upravo se ZM primjenjuje kao lex specialis u odnosu na opći propis obveznog prava kao lex generalis, odnosno ZOO.

21. U odnosu na sam sadržaj pružene informacije istakao je da se ne radi o uvredljivom sadržaju za tužitelja s obzirom da isti ne vrijeđa njegovo pravo osobnosti i to pravo na ugled, čast, dostojanstvo, odnosno pravo na dobar glas.

22. Naime, da bi se ostvarilo pravo na sudsku zaštitu, odnosno na ispravak informacije u smislu članka 48. stavak 3. ZM-a, potrebna je pretpostavka da se radilo o netočnoj, nepotpunoj ili uvredljivoj informaciji koja je proizvela štetne posljedice, a to je povreda vrijednosti navedenih u navedenoj odredbi koju upravo tužitelj mora dokazati.

23. Cijenio je da u konkretnom slučaju objavljenim spornim informacijama se ne može dokazati da bi kod tužitelja bilo povrijeđeno neko konkretno pravo ili interes. Tim više tužitelj nije dokazao na koji način bi sporne informacije povrijedile njegova prava i interese te kakve štetne posljedice isti trpi zbog objavljene informacije za koje tvrdi da su netočne i neistinite.

24. Posebno je naglasio da zahtjev ispravka informacije sadrži pored činjenica kojima se pobija objavljena informacija i činjenice kojima tužitelj iznosi vlastite stavove, zbog čega je u takvoj situaciji tuženik bio ovlašten u cijelosti odbiti objavu takvoga ispravka.

25. Naglasio je da u zahtjevu za objavom ispravka informacije nije navedena niti jedna odlučna činjenica, odnosno okolnost u svezi s navodima u objavljenom članku, već se samo paušalno iznose subjektivni stavovi i opažanja tužitelja bez da se navode činjenice i okolnosti kojima se pobijaju sporne informacije iz teksta.

26. Zaključno, istakao je u potpunosti neosnovanim postavljeni zahtjev za objavom ispravka spornih informacija, budući je tuženik u potpunosti opravdano vjerovao da su informacije izrečene na sjednici Gradskoga vijeća Grada Rijeke istinite i točne te ih je prenio vjerno upravo na način na koji su izrečene. Tužitelj je u to vrijeme obnašao funkciju intendanta kazališta, tijekom navedene sjednice obavljao je svoju javnu službu, odnosno djelatnost pa je glede tužiteljeve javne službe gradska vijećnica UV iznijela svoje političko mišljenje u odnosu na djelovanje tužitelja kao intendanta bez da obraća pažnju na njegovo pravo privatnosti i dostojanstva. Ista je postupala u funkciji političara kao članica Gradskog vijeća i predsjednika Odbora za kulturu.

27. Stoga je tuženik isključivo postupio u skladu s odredbama članka 6. ZM-a te je na njemu zakonom omogućenim ovlastima i temeljem načela slobode medija vjerno prenio politički nastup gradske vijećnice UV.

28. Predložio je odbijanje tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

29. Iznijete navode odgovora na tužbu, kao i očitovanje tuženika, tužitelj je u cijelosti otklonio kao neosnovane.

30. Istakao je da sukladno sadržaju odredaba ZM-a, zakonodavac je propisao tri vrste medijskopravnih parnica. Jedna od parnica je radi naknade štete zbog objave sporne informacije koju tužitelj nije pokrenuo zbog čega se tuženik neosnovano poziva na postojanje ekskulpacijskih razloga u odgovoru na tužbu. Naime, takvi razlozi primjenjivi su upravo u postupku radi naknade štete koji postupak tužitelj nije pokrenuo.

31. Osim navedene medijskopravne parnice propisana je mogućnost vođenja postupka radi objave ispravka, odnosno isprike u slučajevima kada objava ispravka objektivno nije moguća, kao i treća mogućnost parnice radi objave odgovora na sporne publicirane informacije u medijima.

32. U konkretnom slučaju, smatrao je da je pokrenuo postupak radi objave ispravka informacije u medijima, slijedom čega je sasvim irelevantna judikatura na koju se poziva tuženik, a odnosi se na postupke radi naknade štete.

33. Okvir raspravljanja u ovakvoj medijskopravnoj parnici zadan je odredbama ZM-a i to stavkom 1. članka 48. citiranog zakona gdje je zakonodavac propisao da rasprava po tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.

34. Pri tom je tuženik pozvan dokazivati kao razloge ne objavljivanja ispravka točnost činjenica iz objavljene informacije, osim u slučaju ukoliko je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

35. U konkretnom slučaju smatrao je da takav sadržaj ne postoji te da je tuženik protupravno, protivno poviše navedenoj zakonskoj regulativi kojom su normirani razlozi, odnosno pretpostavk, pod kojima se ne mora, ukoliko egzistiraju, publicirati traženi tekst ispravka, nezakonito i protuustavno odbio, odnosno propustio publicirati pravovremeno podnijeti i na zakonit način sačinjeni tekst ispravka publiciranog dezinformacijskog sadržaja.

36. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te RV kao tuženika. Proveo je dokaz saslušanjem svjedoka KV, SV, ZV, BV i EV. Također, proveden je dokaz uvidom u sadržaj publiciranog članka u oba medija Novog lista d.d. pod naslovom GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO, PONAŠANJE INTENDANTA AV ZGROZILO ŠEFICU ODBORA ZA KULTURU, uz podnaslov NJEGOVO PONAŠANJE I RETORIKA BILE SU NA GRANICI INCIDENTA,

INTENDANT JE I NADALJE NASTAVIO DIVLJATI PA JE RASPRAVA PREKINUTA, IZVJESTILA JE UV (portal) odnosno GODIŠNJI IZVJEŠTAJ ZAJCA OPET NIJE PROŠAO (tiskovina), čitanjem zahtjeva za objavom ispravka informacije upućen tadašnjem v.d. urednika KV, čitanjem dopisa Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu sport i mlade GradA Rijeka od 14. srpnja 2023.. čitanjem zapisnika sa 18. sjednice odbora za kulturu održane 12. srpnja 2023. te preslušavanjem tonskoga zapisa navedene sjednice, kao i uvidom u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

37. Podredno se ističe da je tijekom postupka KV saslušan kao svjedok, a ne kao tuženik kako je to označen u tužbi, a to iz razloga jer je u vrijeme provođenja personalnih dokaza isti bio smijenjen sa mjesta v.d. glavnoga urednika Novi list d.d. te je kao glavni urednik postavljena RV.

38. Iako je sud na pripremnom ročištu prihvatio dokazni prijedlog stranke i odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka U, B, K, Š, S, Z, E, Ž te D, tijekom glavne rasprave sud nije proveo navedene personalne dokaze cijeneći da je u dovoljnoj mjeri utvrđeno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu tužitelja.

39. Također, sud nije prihvatio prijedlog tuženika usmjeren na pregled video zapisa 21. sjednice Gradskog vijeća Grada Rijeke kako bi se moglo utvrditi da su navodi izneseni u tiskanom izdanju te internetskom izdanju predmetnog članka upravo riječi UV iznesene u izlaganju na 21. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke, a koje je tuženik u cijelosti prenio. To stoga jer između stranaka nije sporan sadržaj kojeg je UV iznijela na 21. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke te bi provođenje takvog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

40. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da mu se dostavi primjerak audio zapisa sa sjednice Odbora koji je preslušan na ročištu za glavnu raspravu 26. rujna 2025. Isticanje tuženika da mu je time onemogućeno korištenje takvoga sadržaja prilikom daljnjih očitovanja ili sastavljanja pravnoga lijeka jer nije u mogućnosti opetovano preslušati audio zapis, u kontradikciji je sa sadržajem očitovanja tuženika koje je u danom odgovoru na tužbu (list 33 spisa) pozivao se na izlaganje vijećnice UV navodeći točni vremenski tijek video zapisa na kojima se može preslušati određeni sadržaj. Tako je navedeno da od 10:15:44 minuta do 10:15:59 minuta je evidentiran sadržaj "Predsjednik kazališnog vijeća gospodin BV nije uspio doći do riječi, a intendant nije odgovorio ni na jedno postavljeno pitanje."

41. Takvo isticanje kazuje da je tuženik u posjedu predmetnog video zapisa, slijedom čega je s istim moguće koristiti se. Podredno se ističe da spisu prileži stick sa predmetnim audio zapisom, slijedom čega tuženik kao stranka u postupku ima pravo uvida u cjelokupni spis, pa samim time i pravo na preslušavanje predmetnoga sadržaja koje mu se na zahtjev može omogućiti.

42. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljen zahtjev tužitelja u odnosu na označenog tuženika RV glavnog urednika Novog lista d.d. Rijeka u cijelosti osnovanim.

43. Iako stranke imaju dijametralno različito viđenje pravnog segmenta postavljenoga zahtjeva i postupanja tuženika povodom postavljenog zahtjeva tužitelja istome prethodno utuženju, nije sporno da je u elektroničkoj publikaciji – internet portalu novilist.hr, kao i u tiskanom dnevniku Novi list 13. srpnja 2023., odnosno 14. srpnja 2023. publiciran članak pod naslovom GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO, PONAŠANJE INTENDANTA AV ZGROZILO ŠEFICU ODBORA ZA KULTURU, uz podnaslov NJEGOVO PONAŠANJE I RETORIKA BILE SU NA GRANICI INCIDENTA, INTENDANT JE I NADALJE NASTAVIO DIVLJATI PA JE RASPRAVA PREKINUTA,IZVJESTILA JE UV (portal) odnosno GODIŠNJI IZVJEŠTAJ ZAJCA OPET NIJE PROŠAO (tiskovina).

44. Nije sporno da je u predmetnim člancima medij prenio izvješće s rasprave na sjednici tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno 21. sjednice Gradskoga vijeća Grada Rijeke održane 13. srpnja 2023., a koje izvješće sadrži informacije koje je u svom izlaganju na navedenoj sjednici iznijela vijećnica Gradskoga vijeća Grada Rijeke i predsjednica Odbora za kulturu UV. Nije sporno da je predmet izlaganja bio izvještaj sa sjednice Odbora za kulturu na kojem nije usvojen godišnji izvještaj o poslovanju ustanove HNK Ivana pl. Zajca rijeka za 2022.

45. Također, nije sporno da je u vrijeme održavanja sjednica Odbora za kulturu i Gradskoga vijeća Grada Rijeke v.d. glavnog urednika bio KV kome se tužitelj u za to predviđenom zakonskom roku obratio sa zahtjevom za objavu ispravka određenoga sadržaja, a koji se upravo odnosio na iznošenje UV u ranije navedenim događajima koje je medij objavio u ranije navedenim člancima, a koji zahtjev tužitelja tadašnji v.d. glavnog urednika KV nije objavio u narednoj tiskovini, odnosno elektroničkoj publikaciji Novog lista.

46. Tužitelj je s obzirom na promjenu na strani glavnog urednika medija postupio skladno odredbi članka 50. ZM-a, i kao pasivno legitimiranu stranu označio imenovanog glavnoga urednika.

47. Radi se naime o zakonom predviđenoj preinaci tužbenog zahtjeva kada umjesto prvotnog tuženika tužitelj svoj zahtjev postavlja prema novom glavnom uredniku. Za takvu promjenu tužbenog zahtjeva zakonodavac nije predvidio potrebnu suglasnost prvotnog tuženika, odnosno sada novoga glavnoga urednika.

48. Dok tužitelj smatra da je time tadašnji v.d. glavnog urednika postupio suprotno zakonskoj regulativi i time mu povrijedio njegovo pravo na zaštitu osobnih prava i interesa, v.d. glavnog urednika Novog lista d.d. smatrao je da je zahtjev tužitelja na zakonu neutemeljen s obzirom da je informacija koja je prenesena u člancima predstavlja vjerno izvješće sa rasprave koji sadržaj nije mijenjan uredničkom obradom, zbog čega se ne može cijeniti da bi time bilo povrijeđeno pravo, odnosno interes tužitelja. Posebno je smatrao da je zahtjev za ispravak sadržajno predugačak i ne udovoljava opsegu ispravka određenog zakonom.

49. Pri tome postoji divergentnost u viđenju stranaka glede samoga sadržaja na koji se odnosi zatraženi zahtjev za ispravkom, a koji je vrijeđa, odnosno ne vrijeđa pravo osobnosti tužitelja kao što je pravo na ugled, čast, dostojanstvo te pravo na dobar glas.

50. Sadržaj članaka između stranaka nije sporan, zbog čega se u ovosudnom obrazloženju kvantitativno ikvalitativno ne ističe.

51. Uvidom u zahtjev za objavom ispravka spornih informacija utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja u ime tužitelja iznio sporne informacije koje su publicirane člancima, a koji su već ranije kroz ovosudno obrazloženje iznesene te se zbog kapacitiranja sadržaja neće opetovano isticati. Sumarno radi se o kazivanju da predsjednik kazališnog vijeća BV nije mogao doći do riječi, da intendant nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje, da je njegovo ponašanje i retorika bilo na granici incidenta uz komentar da ga Odbor terorizira pitanjima i prijedlozima te da je zbog daljnjeg njegovog divljanja rasprava prekinuta. Da se radilo o sadržaju izvještaja UV sa sjednice Odbora za kulturu dan uoči glasanja.

52. Uvidom u dopis Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade Grada Rijeke od 14. srpnja 2023. kojeg potpisuje privremena pročelnica EV, utvrđeno je da je navedeno tijelo zatražilo od tadašnjeg v.d. glavnog urednika KV objavu ispravka dijelova prijepornih članaka pod naslovom "Godišnji izvještaj R opet nije prošao" kojeg su potpisali novinari Ć i ŽV.

53. U tekstu se ističe da se u člancima ističe iznošenje netočnih informacija od strane DV da bi sjednica Odbora za kulturu morala biti prekinuta zbog divljanja intendanta AV, da predsjednik kazališnog vijeća BV nije uspio doći do riječi, da intendant nije odgovorio ni na jedno postavljeno pitanje.

54. Zbog točnosti informiranja uz zahtjev za ispravkom navoda gospođe UV prilaže se i tonski zapis dijela sjednice Odbora za kulturu iz kojeg je u cijelosti jasno da slijed nije bio kako to ističe UV u svome izvješću.

55. U svom stranačkom iskazu, tužitelj je naveo da se sjeća da je na sjednici bio osobno prisutan kao intendant kulturne ustanove, kao i da su bili prisutni svi ravnatelji drugih ustanova za kulturu, medijski predstavnici. Posebno je napomenuo da se takve sjednice prenose putem portala Grada Rijeke, zbog čega se radi o sadržaju koji može biti citiran od većeg broja ljudi.

56. Nije se mogao sjetiti da li je predsjednica Odbora za kulturu Magzan na toj sjednici iznosila sadržaj izvještaja ili je čitala sadržaj. Sam sadržaj kojeg je iznijela ocijenio je kao laž, a s obzirom da je sam bio prisutan na sjednici Odbora, bio je konsterniran njezinim kazivanjem. Iznijeti sadržaj na sjednici u sklopu izvještaja UV doživio je kao osobni napad, pri čemu valja vrednovati da se to odnosilo kako na segment njegove privatnosti tako i obnašanja javne funkcije ravnatelja.

57. Pojasnio je da svi prisutni na toj sjednici Odbora za kulturu su mogli zaključiti o neistini navoda da bi osobno divljao na sjednici, da nije želio odgovarati na pitanja, da zbog njegovoga ponašanja predsjednik kazališnog vijeća BV nije mogao doći do riječi te da je zbog njegovog nastavljanja sa divljanjem sjednica Odbora za kulturu morala biti prekinuta.

58. Upravo suprotno, smatrao je da je njegovo ophođenje na navedenoj sjednici bilo profesionalno, uljuđeno i nikako incidentno te da se trudio odgovoriti na sva postavljena mu pitanja. Bio je svjestan da je gospođu UV iritiralo njegovo kazivanje na početku same sjednice Odbora za kulturu kada je rekao da sukladno odredbama Zakona o kazalištu kao intendant kazališta nije bio obvezan prisustvovati sjednici odbora i odgovarati na pitanja ukoliko bi mu se postavila, s obzirom da je takvu odgovornost imao prema izvršnom tijelu Grada Rijeke tj. gradonačelniku. Unatoč tome na zamolbu gradonačelnika sudjelovao je na navedenoj sjednici Odbora za kulturu.

59. Zbog provokativnih pitanja gospođe UV i nastupa kojeg je doživio kao napad na svoju osobnost, istakao je da je tom zgodom odgovorio da ga terorizira postavljanjem pitanja koja su se ticala samoga rada kazališta, a za što nije bila ovlaštena.

60. U iskazu je naveo da cjelokupni sadržaj događanja valja staviti u kontekst sa kampanjom koja se u to vrijeme vodila protiv njega, a koja je bila usmjerena na njegovo razrješenje kao intendanta. Istakao je da je takvo postupanje kritične zgode doživio kao javnu difamaciju s obzirom da je prenošenjem takvog sadržaja izvješća gospođe UV u člancima isti ocrnjen, iznijete su laži od kojih se morao obraniti. Stoga je smatrao da mu je potrebno dati mogućnost da iznese objektivne činjenice koje su se dogodile na sjednici odbora za kulturu, a što je predstavljalo razlog zbog kojeg je podnio zahtjev za objavom ispravka što mu tuženik nije omogućio.

61. Napomenuo je iako je i prethodno doživio proces difamatornog postupanja koji je bio usmjeren na njega, a što je svakako utjecalo na njegovu privatnu sferu života, Objavu navedenih članaka doživio je kao završnu situaciju skoro dvogodišnje kampanje u odnosu na njega. Apostrofirao je da je objavom sadržaja navedenih članaka bio iznenađen, smatrajući da se time prešlo sve granice. Cijenio je da u situaciji kada je laž iznijeta od gospođe UV, a što se moglo dokazati pruženim dokazima u vidu snimke sjednice, valjalo mu je omogućiti da kroz ispravak iznese istinu, što tuženik nije prihvatio.

62. Saslušani svjedoci SV i ŽV, novinari koji su sačinili članke objavljene na internetskoj stranici, odnosno u tiskovini, izjavili su da nisu bili prisutni sjednici Gradskoga vijeća, već se o cjelokupnom događaju steklo saznanje putem live na gradskom portalu. Izričito je prenešeno ono što je UV govorila na sjednici Gradskoga vijeća, s obzirom da nisu bili prisutni ranije održanoj sjednici Odbora za kulturu.

63. Svjedok SV, izričit je bio u kazivanju da se radilo o izvještajnom tekstu te da se isključivo u članku prenijelo ono što je kazivala UV na sjednici Gradskoga vijeća.

64. Svjedok ZV u svojem je iskazu navela da u tekstu nije iznošen nikakav sud ili slično, već je upravo iznijeto ono što se čulo sa sjednice. Izričita je bila u kazivanju da je gospođa UV prvotno verbalno uputila određenu kritiku tužitelju.

65. U svom iskazu svjedok KV (v.d. glavnog urednika u kritičnom razdoblju) naveo je da se zbog proteka vremena ne može sjetiti svih činjenica, tim više što je bio i glavni urednik u nekim drugim tiskovinama, a ne samo v.d. glavni urednik u Novome listu. Iskazao je općenito o postupanju kada su se podnosili zahtjevi za objavu ispravka informacij,e pri čemu je istakao da je postupanje po takvim zahtjevima uobičajeno provodila RV kao njegov tadašnji zamjenik i odvjetnica koja je zastupala medijsku kuću. Apostrofirao je da je imao veliko povjerenje u RV, zbog čega nije bio uključen u donošenje odluke o objavljivanju ispravka informacija u mediju. Napomenuo je da kada se radilo o području kulture tada bi se o takvom zahtjevu obavijestilo i voditelja odjela kulture ĆV, kako bi se ista očitovala o potrebi objavljivanja ispravka informacije.

66. U svom iskazu, RV glavni urednik Novog lista d.d. istakla je da je kao zamjenica v.d. glavnoga urednika bila uključena u kritično vrijeme u postupanje povodom zahtjeva za objavljivanjem ispravka informacije ili bilo kojeg drugog reagiranja stranke. Ukoliko bi se radilo o situaciji u kojoj tadašnji v.d. glavnoga urednika je odlučio da se ne objavi određeni sadržaj, tada bi je o tome i izvijestio, a njezin je bio zadatak da o tome izvijesti stranku kako bi bila upoznata da se neće izvršiti određeno objavljivanje.

67. Izričita je bila u kazivanju da je u konkretnoj situaciji upravo KV ju izvijestio da se u mediju neće objaviti zatraženo od strane tužitelja, o čemu ista nije osobno izvijestila tužitelja već je upoznala odvjetnika koji je zastupao kuću o takvome slijedu.

68. Na izričiti upit glede postupanja novinara kada se izvještava sa sjednice Gradskoga vijeća u svezi provjere istinitosti navoda koji su na istoj izneseni, istakla je da se u konkretnom slučaju radilo o izvještajnom obliku prenošenja sadržaja sa sjednice Gradskoga vijeća, zbog čega nije bila potrebna nikakva provjera takvoga sadržaja. Kako se tema nije ništa šire obrađivala, navela je da nije bilo potrebno kontaktirati tužitelja da se o navedenoj temi i izjasni.

69. U svom iskazu saslušani svjedok EV, tadašnja privremena pročelnica Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport i mlade, istakla je da je kao prisutna na predmetnoj sjednici cjelokupni tijek sjednice doživjela kao uobičajenu sjednicu. Na toj sjednici odbora za kulturu bio je prisutan i tužitelj čije ponašanje nije onemogućavalo održavanje same sjednice, a što se najbolje može utvrditi kroz tonski zapis koji o toj sjednici postoji. Sjednica nije bila prekinuta te ja na njoj održano glasanje. Glede komunikacije tužitelja na sjednici, sjećala se da je u jednom trenutku uputio predsjednici Odbora UV riječ "teroriziranje" pri čemu nije podigao glas niti se radilo o ikakvom divljanju.

70. Svjedok GV u svojem je iskazu naveo da je bio prisutan na sjednici odbora za kulturu Gradskoga vijeća Grada Rijeke koja se održala 12. srpnja 2023. Sjećao se da je pristupio na sjednicu tijekom njezinoga trajanja i nije bio siguran je li se u tom trenutku razgovaralo o problematici HNK, odnosno o samome tužitelju. Nije se mogao sjetiti govora UV.

71. Istakao je da je bio slobodan odgovarati na svako postavljeno pitanje. Isto mu nije bilo upućeno te nije bio uopće predviđeno da će se osobno obratiti na sjednici. U odnosu na članke u kojima se navodi "da kao predsjednik kazališnoga vijeća nije uspio doći do riječi" istakao je da se radilo o prenošenome sadržaju iako takav sadržaj nije popratio ranije navedeno o njegovom prisustvu sjednici.

72. Sjećao se da je na sjednici došlo do verbalne razmjene između UV i tužitelja, čiji sadržaj mu više nije bio poznat. Glede ponašanja tužitelja na predmetnoj sjednici sjećao se da je sjedio na svojem mjestu, da je prilikom razgovora branio svoj stav te nije izlazio iz svog fizičkog prostora niti ulazio u nečiji fizički prostor. Sjednicu je osobno doživio umjereno intenzivnom s obzirom da je bilo prisutno puno sudionika koji su bili aktivni u razgovoru.

73. Izričit je bio u kazivanju da do trenutka napuštanja sjednice od strane tužitelja nije uočio incidentnu situaciju. Nije se mogao izjasniti zbog čega je UV popisala situaciju incidentnom, pri čemu je iskazao mišljenje da je moguće da se radilo o njezinoj točci gledišta.

74. Kako se udaljio zajedno sa tužiteljem sa sjednice nije imao saznanja je li sjednica u nastavku prekinuta.

75. Tijekom glavne rasprave proveden je dokaz preslušavanjem tonskog zapisa sjednice Odbora za kulturu Gradskoga vijeća Grada Rijeke održane 12. srpnja 2023.

76. U sadržaju tonskoga zapisa utvrđena je određena komunikacija između prisutne UV i prisutnog tužitelja, a vezano za točku dnevnoga reda o kojoj se prvotno raspravljalo, a koja se odnosila na tematiku kazališne kuće HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci čiji intendant je bio u to vrijeme tužitelj. Komunikacija između navedenih sudionika sjednice, bez ulaženja u sadržaj iste, je bila uobičajena takvom vidu događanja. Nije utvrđeno podizanje glasa niti je utvrđeno određeno verbalno ponašanje i retorika koja bi bila na granici incidenta. To se odnosi na oba sudionika u razgovoru.

77. Nije utvrđeno da bi na tonskom zapisu sjednice bilo uočeno određeno "divljanje" tužitelja, kao niti da je sjednica uopće prekinuta do trenutka kada je istu napustio tužitelj, a posebno da bi moguće bila prekinuta zbog određenog divljanja tužitelja koje se nastavilo.

78. Iz sadržaja tonskog zapisa razvidno je da je tužitelj na postavljana pitanja UV odgovarao te da je u odnosu na sadržaj njegovih odgovora UV iznosila također određeni sadržaj. U tom verbalnom susretu na tonskom zapisu je uočljivo da se tužitelj obratio UV sadržajem da ga ista terorizira svojim pitanjima i prijedlozima od ranije.

79. Verbalna komunikacija prije odlaska tužitelja sa sjednice Odbora za kulturu je prekinuta bez da je došlo do povišenih tonova sudionika komunikacije, a posebno tužitelja.

80. Iskaze saslušanih svjedoka SV, ZV, GV i EV, ovaj sud je ocijenio životnim, objektivnim i istinitim. Dio kazivanja svjedoka potkrijepljen je materijalnom dokumentacijom.

81. Činjenica da određeni svjedoci (SV i ZV) nisu bili sasvim određeni u svojim iskazima po mišljenju ovoga suda nije bilo od utjecaja na istinitost i vjerodostojnost njihovog kazivanja. Stav je ovoga suda da je unatoč njihovog ne sjećanja cjelokupnih događanja, a što je za cijeniti zbog proteka vremena, relevantno činjenično stanje bilo moguće utvrditi.

82. Iskaz tužene, nakon izvršene preinake zahtjeva skladno odredbama ZM-a, RV kao glavnog urednika, ovaj sud je ocijenio životnim i istinitim.

83. Suprotno tome, sud nije cijenio istinitim iskaz saslušanog svjedoka KV s obzirom da je njegovo kazivanje dijametralno različito od kazivanja tužene, posebno glede donošenja odluke o ne objavljivanju ispravka informacije obuhvaćenog zahtjevom tužitelja u kritično vrijeme.

84. Unatoč činjenici da je tadašnji v.d. glavnog urednika (svjedok KV) prilikom obavljanja svojih poslova konzultirao se sa svojim zamjenikom ili predsjednicom odjela za kulturu ĆV, ovaj sud smatra neživotnim i nelogičnim da bi suradnici v.d. glavnog urednika odlučivali je li će se prihvatiti zahtjev stranke za određenom objavom u mediju bilo tiskovnom, bilo elektroničnom, a da u tome v.d. glavnog urednika ne bi uopće sudjelovao.

85. Pri tome posebno valja cijeniti da je tematika članaka koje je u kritično vrijeme objavio Novi list u elektroničkoj publikaciji, odnosno tiskovini, kao i sadržaj zahtjeva tužitelja povodom objave navedenih članaka, bio vrlo interesantan za čitateljsku publiku Novog lista s obzirom da se odnosio na kulturna zbivanja u gradu Rijeci te bitnu kazališnu kuću, odnosno HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci.

86. Stranački iskaz tužitelja, ovaj sud je u cijelosti ocijenio istinitim, objektivnim i životnim.

87. Valja istaći da je kazivanje tužitelja u krucijalnim segmentima relevantnim za donošenje odluke istovjetno kazivanju svjedoka GV i EV koji su bili prisutni sjednici Odbora za kulturu Gradskoga vijeća Grada Rijeke koja se održala 12. srpnja 2023.

88. Iako je sud tijekom postupka provodio opsežan dokazni postupak cijeneći istaknute dokazne prijedloge stranaka i procesna načela parničnog postupka, mišljenje je ovoga suda da je za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu tužitelja krucijalni dokaz predstavljao tonski zapis sa sjednice Odbora za kulturu Gradskog vijeća Grada Rijeke koja se održala 12. srpnja 2023., a o čijem sadržaju je nesporno kazivala predsjednica UV na 21. sjednici Gradskoga vijeća Grada Rijeke koja je održana 13. srpnja 2023., koja se odnosi na domenu HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i vođenja kazališne kuće od strane intendanta, ovdje tužitelja.

89. Iako su stranke imale različito viđenje primjene mjerodavnog materijalnog prava za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu, ovaj sud smatra ispravnim stav tužitelja da u konkretnom slučaju valja cijeniti primarno odredbe ZM-a (članak 40. do 55.), a supsidijarno i odredbe ZOO-a koje reguliraju institut prava osobnosti kada govorimo o povredi prava i interesa osobe koja postavlja zahtjev glavnome uredniku da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije koje su upravo takva prava i interesi povrijeđeni.

90. Isticanje tuženika da bi u konkretnom slučaju valjalo primijeniti i odredbe ZM-a koje reguliraju pitanje odgovornosti za štetu (članak 21.), ovaj sud nije smatrao osnovanim. Naime, tužitelj postavljenim zahtjevom prema tuženiku nije zatražio naknadu štete, a niti je usmjerenim zahtjevom prema glavnome uredniku, odnosno v.d. glavnoga urednika niti mogao postavljati takav zahtjev. Naime, zahtjev za naknadu štete na temelju ranije navedenog instituta reguliranog prema ZM-u moguće je postaviti prema nakladniku, što nije konkretan slučaj. Posljedično tome po mišljenju ovoga suda tuženik se stoga neosnovano poziva na ekskulpacione razloge iz članka 21. stavak 4. ZM-a.

91. Odredbom članka 40. stavak 1. ZM-a, propisano je da svako ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informnacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi. Svrha isplate je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

92. U preostalim stavcima citiranoga zakonskog članka regulirano je postupanje povodom zahtjeva, što je tužitelj po mišljenju ovoga suda i cijenio prilikom podnošenja zahtjeva tada v.d. glavnom uredniku Novog lista d.d. Rijeka. Podredno se ističe da taj formalni aspekt nije niti osporen te se neće posebno obrazlagati.

93. U članku 42. stavak 4. citiranog zakona, taksativno su navedeni slučajevi izuzetka od dužnosti objavljivanja ispravka. Tako je propisano da glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ukoliko se isti ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba, u kojem nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji, ukoliko bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima, ukoliko zahtjev nije potpisao podnositelj zahtjeva kada se radi o fizičkoj osobi, ukoliko je ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj se navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno dijela informacije na koju se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode. Također, nije dužan objaviti ispravak ako bi takva objava prouzročila odgovornost nakladnika za štetu, ukoliko je pisan zahtjev drugim jezikom od onog na kojem je objavljena osporavana informacija. Ujedno nije dužan objaviti ispravak ukoliko je zahtjev podnesen po proteku zakonom određenoga roka, ukoliko se radi o znanstvenoj ili umjetničkoj kritici, izuzev ispravaka netočnih podataka ili uvredljivih navoda, odnosno ukoliko se radi o zahtjevu povodom kojeg se vodi spor pred sudom zbog odbijanja ili ne odgovarajućeg načina objave ispravka.

94. Stavkom 5. citiranog zakonskog članka propisana je obveza glavnoga urednika da ukoliko su ispunjeni razlozi koji opravdavaju ne objavljivanje zahtijevanog ispravka da o tome pismeno obavijesti tražitelja s navođenjem razloga ne objavljivanja ispravka i to u roku propisanom za objavu ispravka.

95. U slučaju ukoliko glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, zakonodavac je člankom 46. citiranoga zakona propisao da je podnositelj zahtjeva pozvan podnijeti tužbu protiv glavnoga urednika kod Općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište nakladnika medija putem kojeg je bila i objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

96. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se tužitelj obratio v.d. glavnom uredniku sa zahtjevom za objavom ispravka informacije, koji ispravak nije objavljen, o čemu je kazivala glavna urednica RV.

97. Iz sadržaja zahtjeva za ispravkom informacija kojeg je tužitelj u otvorenom roku dostavio putem svog punomoćnika tada v.d. glavnog urednika Novog lista d.d. razvidno je da se isti odnosi upravo na informaciju plasiranu u člancima od 13. srpnja 2023. odnosno 14. srpnja 2023. na internetskom portalu novilist.hr, odnosno tiskanom dnevniku Novi list, a koji su naslovom popraćeni

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ R OPET NIJE PROŠAO, PONAŠANJE INTENDANTA

AV ZGROZILO ŠEFICU ODBORA ZA KULTURU,

uz podnaslov

NJEGOVO PONAŠANJE I RETORIKA BILE SU NA GRANICI INCIDENTA,

INTENDANT

JE I NADALJE NASTAVIO DIVLJATI PA JE RASPRAVA PREKINUTA,IZVJESTILA JE UV (portal)

odnosno

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ ZAJCA OPET NIJE PROŠAO (tiskovina)

a koji se odnosio na iznošenje informacija o sadržaju kazivanja UV predsjednice odbora za kulturu sa sjednice Odbora za kulturu koja je održana 12. srpnja 2023., a koji sadržaj je iznijet od strane UV na 21. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke održanoj 13. srpnja 2023. Radi se naime o prenošenju informacije izlaganjem UV koja je članove Gradskog vijeća Grada Rijeke izvješćivala o sadržaju prethodno održane sjednice Odbora za kulturu a na temu godišnjeg programskog i financijskog izvješća HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i njegovog intendanta, ovdje tužitelja.

98. U zahtjevu tužitelja ističe se sadržaj koji ukazuje na netočnost iznošenja UV na navedenoj sjednici Gradskoga vijeća glede događanja na prethodno održanoj sjednici Odbora za kulturu, čiji sukus se odnosi da bi ponašanje tužitelja i retorika na toj sjednici bila na granici incidenta uz kazivanje da ga Odbor terorizira svojim pitanjima i prijedlozima, a zbog kojeg divljanja je rasprava prekinuta. Posljedica takvog ponašanja je činjenica da predsjednik kazališnog vijeća GV nije uspio doći do riječi, a intendant nije odgovorio niti na jedno postavljeno pitanje.

99. U predmetnom zahtjevu tužitelj kao podnositelj u odnosu na svaki taksativno navedeni sadržaj iznošenja UV kritične zgode iznosi sadržaj koji je suprotan tome i argumentaciju zbog čega bi takav sadržaj koji iznosi u zahtjevu bio točan.

100. Kako tuženik (tadašnji v.d. glavnog urednika KV) nije postupio skladno zahtjevu te nije objavljen ispravak informacije, o čemu tužitelj ispravno navodi da nije bio niti obaviješten o razlozima takvog postupanja, ovaj sud smatra da je tužitelj skladno odredbi članka 46. citiranog zakona bio pozvan pokrenuti sudski spor, što je u konkretnom slučaju i učinio.

101. U članku 48. stavak 1. ZM-a, zakonodavac je izričito propisao da rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka. Istom je dopušteno, kao razlog ne objavljivanja ispravka, dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije. 102. U konkretnom slučaju tuženik je tijekom postupka isticao da je objavio informaciju na bazi izvještajnog segmenta, odnosno informaciju o kazivanju UV na održanoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Rijeke.

103. Takav sadržaj nije sporan, s obzirom da tužitelj kao i sam tuženik, ističe da je UV iznosila takav sadržaj kako ga je i objavio Novi list u tiskovini, odnosno internetskom portalu.

104. Međutim, po mišljenju ovoga suda istinitost sadržaja kazivanja na predmetnoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Rijeke je irelevantno za ishod ovoga spora. Relevantan je sadržaj ranije održane sjednice Odbora za kulturu kojim je predsjedavala UV, a o kojem sadržaju je ista i govorila na sjednici Gradskoga vijeća Grada Rijeke.

105. Iz tonskog zapisa navedene sjednice Odbora za kulturu, nedvojbeno je utvrđeno da sadržaj kazivanja UV o sadržaju i tijeku sjednice nije istovjetan, već sasvim suprotan od onog što se de facto zbilo na sjednici.

106. Kao što je ranije navedeno, analizom provedenih dokaza na predmetnoj sjednici Odbora za kulturu nije utvrđeno koja incidentna situacija bi imala za posljedicu prekid sjednice. Tužitelj se nije obratio u svom razgovoru Odboru smatrajući da ga isti terorizira svojim pitanjima i prijedlozima, već je takav izričaj bio upućen osobno UV. Isti je na postavljena pitanja UV vezano za tematiku kazališne kuće na čijem čelu se nalazio dao odgovore u vidu objašnjenja da prema zakonskoj regulativi nije bio pozvan biti na sjednici, niti je bio pozvan odgovarati na postavljena pitanja o radu institucije na čijem čelu je bio, s obzirom da ga zakon upućuje na odgovaranje gradonačelniku.

107. Iz sadržaja sjednice Odbora nije utvrđeno da svjedok GV nije bio u mogućnosti doći do riječi, a valja istaći da je saslušani svjedok u svom iskazu naveo da nije bilo niti predviđeno njegovo obraćanje na sjednici, a niti mu je i postavljeno ikakvo pitanje. Sjednica nije bila prekinuta, već je nastavljena po dnevnom redu koji je usvojen nakon udaljavanja sa sjednice tužitelja i GV.

108. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao točnost činjenica iz objavljene informacije u navedenim člancima, s obzirom da takva informacija je u cijelosti suprotna sadržaju sjednice Odbora za kulturu od 12. srpnja 2023. na koju se informacija i odnosila.

109. Kako isto nije dokazao otklonjen je razlog iz članka 48. citiranog zakona za ne objavljivanjem ispravka.

110. Valja istaći da se tuženik prilikom osporavanja zahtjeva pozvao i na razlog koji je naveden u članku 42. citiranog zakona, odnosno da je zatraženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži. Takav slijed je moguće pratiti isključivo ako se ispravak ne odnosi na klevetničke ili uvredljive navode.

111. Stav je ovoga suda da ranije citirani sadržaj na koji se referirao zahtjev tužitelja je svakako uvredljive naravi, a moguće i klevetnički. Isticanje da osoba divlja na određenom skupu ljudi, svojim ponašanjem i retorikom dovodi do granice incidenta, priprosto se obraća navedenom skupu ističući da ga terorizira, kao i isticanje da je zbog njegovog divljanja onemogućen govor trećih osoba te je skup morao biti i prekinut, je svakako uvredljivo ukoliko nije istinito. Pri tome se posebno mora naglasiti da se takvo ponašanje odnosi na čelu osobu izuzetno značajnog kulturnog subjekta kao što je HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Radi se naime o osobi koja je pozvana da rukovodi značajnim kulturnim segmentom, od koje se očekuje pristojno i profesionalno ponašanje prilikom obraćanja kao ravnatelja ustanove.

112. Stoga kada bi se i cijenilo da je zatraženi ispravak nerazmjerno duži od informacije, po mišljenju ovoga suda tuženik se ne bi mogao pozvati na navedenu zakonsku odredbu, a to iz razloga jer se ispravak informacije odnosi na uvredljive, ako ne i klevetničke navode. Podredno se ističe da se tužitelj ispravno pozvao na zakonom predviđenu strukturu ispravka informacije koja predviđa ispravak u tzv. širem smislu, a sve u svrhu ispravljanja i pobijanja spornih dezinformacija.

113. Ispravno se poziva tužitelj na zaštitu prava osobnosti koje pravo je regulirano odredbama ZOO-a. Tako je u članku 19. stavak 1. ZOO-a propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. U stavku 2. citirane zakonske odredbe taksativno je reguliran opseg prava osobnosti, a u što između ostalog ulazi pravo na život, pravo na ugled, čast i dostojanstvo. Radi se o pravima koja su prirođena fizičkoj osobi i koja ona stječe svojim rođenjem.

114. Iako je vid zaštite takvih prava reguliran institutom naknade neimovinske štete odredbama ZOO-a, ovaj sud smatra da i u konkretnom slučaju koji je pokrenut radi objave ispravka informacije valja cijeniti navedena prava osobnosti, a to iz razloga jer pravo na ispravak objavljene informacije može se ostvariti ukoliko su povrijeđena prava i interesi podnositelja zahtjeva, u konkretnom slučaju ovdje tužitelja.

115. Pravo na ugled, čast i dostojanstvo fizička osoba ima kao izraz poštovanja prema činjenici njezinog postojanja ili društvene funkcije koju ona obnaša. Radi se o dobrima imanentnim svakoj osobi. Kada govorimo o povredi dostojanstva, valja reći da se ta povreda ogleda u subjektivnom osjećaju osobe koji osjećaj je uzrokovan vanjskim ponižavajućim ili uvredljivim ponašanjem drugih. ugled se pak ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju. Čast i dostojanstvo s jedne strane i ugled sa druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje kvalificiramo kao uvredu ili klevetu. Posebnu težinu takve povrede imaju ukoliko su objavljene u medijima, posljedica čega može biti veći stupanj povrede prava osobnosti.

116. U konkretnom slučaju tužitelj je obnašao funkciju intendanta kazališne kuće koji ima svoj renome u društvu. Isticanje određenog sadržaja koji se nije realizirao, a koji je po svojoj osnovi neprimjeren i može kod čitača medijskog sadržaja izazvati gnušanje, odnosno negodovanje, po mišljenju ovoga suda svakako rezultira ranije navedenim povredama prava osobnosti, kao što su pravo na ugled, čast i dostojanstvo.

117. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da su povrijeđena njegova prava, zbog čega je osnovano zahtijevao da tada v.d. glavnog urednika medija koji je objavio članke na internetskom portalu, odnosno tiskovini, objavi ispravak objavljene informacije kojom su takva njegova prava i povrijeđena. Kao što je ranije i rečeno u ovosudnom obrazloženju, svrha takvoga ispravka je upravo bilo ispravljanje netočne informacije koja je na navedenoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Rijeke iznošena, a odnosila se na postupanje tužitelja na prethodno održanoj sjednici Odbora za kulturu.

118. Stoga je zahtjev tužitelja istaknut u tužbi, u situaciji kada tuženik nije postupio i po dostavi zahtjeva objavio ispravak objavljene informacije u cijelosti osnovan.

119. Podredno se ističe da se tužitelj ispravno pozvao prilikom argumentacije svoga zahtjeva u tužbi i na Ustav Republike Hrvatske. Upravo je člankom 35. Ustava RH svakom građaninu jamčeno štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Valja međutim reći, a vezano za tematiku ovosudnoga spora da Ustav RH odredbom članka 38. stavak 4. jamči pravo i na ispravak svakome kome je javnom vješću povrijeđeno Ustavom utvrđeno pravo.

120. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

121. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, dosuđen i nastali parnični trošak.

122. Tužitelju je dosuđen trošak prema troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava tužbe te sastava podnesaka od 14. veljače 2024., 26. srpnja 2024., 24. rujna 2024. i 8. travnja 2025. Također, dosuđena je i naknada nastalog troška zastupanjem punomoćnika na održanim ročištima 13. svibnja 2024., 29. siječnja 2025., 25. travnja 2025., 27. lipnja 2025. i 26. rujna 2025. prema Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

123. Tužitelju nije dosuđen trošak nastao sastavom podneska od 24. rujna 2024. s obzirom da sud cijeni da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice. pri tome je sud postupio skladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

124. Valja istaći da tužitelju s obzirom na iskazanu vrijednost spora u tužbi za svaku pojedinu poduzetu radnju čiji trošak je sud dosudio pripada 100 bodova skladno Tbr. 7 cijeneći vrijednost boda prema Tarifi, tužielju je za svaku poduzetu radnju čija naknada je dosuđena cijenjen iznos u visini od 200,00 EUR, a ne 400,00 EUR kako je to istaknuto u troškovniku.

125. Podredno se ističe da je sam tužitelj u tužbi označavajući troškovnik izjasnio se da bi trošak sastava tužbe iznosio 200,00 EUR, a ne 400,00 EUR.

126. Na dosuđenu naknadu tužitelju je dosuđen i PDV u visini od 25 % te sudske pristojbe na tužbu i na presudu u pojedinačnoj visini od 96,45 EUR, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 2.692,90 EUR.

127. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. izreke presude. 128. Kako tužitelj nije potraživao isplatu sporednih davanja na dosuđenu naknadu parničnog troška niti u postavljenom tužbenom zahtjevu, a niti do okončanja glavne rasprave, sud o tome nije donosio odluku.

U Rijeci, 1. listopada 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 3 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika