REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-2590/2024-8

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. Čakovec, Športska 8, OIB: 82230527201 kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, Pere Budmanija 5/4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate tekuće od 23. svibnja 2024. do 11. lipnja 2024. na iznos od 60,50 eura, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i zahtjev tužitelja za zateznu kamatu zatraženu na iznos od 60,50 eura preko stope dosuđene u točki I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za vari jabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 17. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke HYUNDAI I20, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HP. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj s police kasko osiguranja oštećenika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili dana 22. svibnja 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2024/0010216/001. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je dana 4. lipnja 2024. isplatio dio štete i poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 659-100-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.164,16 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.103,66 EUR. Razliku od 60,50 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 20. kolovoza 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 60,50 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu osiguranja automobilskog kaska za vozilo registracijske oznake: [registarska oznaka], vl. PP, [adresa], priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja od dana 17. svibnja 2024. u mjestu Novo selo rok, dok u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

Navodi kako je isplatom 1.103,66 eura, s obzirom na okolnosti slučaja, kao i na sadržaj priložene dokumentacije, tuženik u cijelosti naknadio štetu koja je predmet ovog postupka. Ukazuje da je izdani račun u neskladu sa sačinjenim izvidom štete prema kojem na predmetnom vozilu nisu nastala oštećenja koja bi zahtijevala zamjenu pojedinih dijelova vozila, a što predstavlja odstupanje od uobičajene procedure postupanja u konkretnom slučaju budući se svako odstupanje od Izvida štete mora prijaviti osiguratelju koji ga mora verificirati po potrebi i naknadnim odnosno dopunskim izvidom.

Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja kao u cijelosti neosnovanog te predlaže, po provedenom postupku, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun br. 659-100-1 od 27. svibnja 2024. (list 9 spisa), izlist uplata tuženika prema tužitelju (list 10 spisa), izvid štete tuženika broj: 2024/0010216/001 (list 11 spisa), e-mail korespondencija tužitelja i tuženika (list 12 spisa), izjava oštećenika (list 13 spisa), službeni cjenik radionice – tužitelja (list 14 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine od 20. kolovoza 2024. (list 15 -16 spisa), zajednički dopis ovdje tužitelja i HP upućen ovdje tuženiku predmeta: Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. kolovoza 2024. sa e-mailom (list 17-18 spisa), računi ostalih servisa zajedno sa izjavama i otpremnicama (list 67-76 i 81-86 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 4. rujna 2025. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka HP, te prijedlog za provođenjem prometno - tehničkog vještačenja kao i ostalih predloženih, a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka, a obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje. Također u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova.

Također prema odredbi čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema tome sud nije uzeo u obzir niti navode niti činjenice (pa prema tome niti dokaze) koji su izneseni protivno citiranoj odredbi čl. 461.a ZPP-a.

5. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu tijeka zateznih kamata kao i stope u odnosu na iste.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 60,50 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, a sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja.

8. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja utvrđeno je da su tužitelj i PP navedeni Ugovor sklopili 20. kolovoza 2024., te je istim PP, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 60,50 eura, a prema računu popravka za štetu br. 659-100-1 u ukupnom iznosu od 1.164,16 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 2024/0010216/001.

9. Prema tome oštećenik PP ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO- a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

10. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika razvidan je broj:

2024/0010216/001 koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovor o ustupu, a iz računa tužitelja broj: 659-100-1, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete HP prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 17- 18 spisa) te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Nadalje iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno je utvrđeno kako je osiguranik tuženika PP prijavio tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od dana 17. svibnja 2024. po osnovi osiguranja te je tuženik napravio Izvid štete 22. svibnja 2024. Po navedenom štetnom događaju tuženik je isplatio iznos od 1.103,66 eura što između stranka nije sporno, dakle priznao je osnovanost odštetnog zahtjeva te je i isplatio navedeni iznosa a što između stranaka nije niti sporno. U suštini, sporna je isključivo visina cijene sata rada sukladno kojoj je tužitelj izvršio popravak vozila osiguranika tuženika a što također proizlazi i iz e mail korespondencije na listu 12 spisa. Naime u istom je jasno tuženik naveo kako je račun popravka umanjen za cijenu radnog sata te da se priznaej 30,00 eura +PDV te da je stoga iznos za isplatu 1.103,66 eura.

12. Uvidom u Izvid štete broj: 2024/0010216/001 utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke Hyundai I20, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu HP te je u istom pod opisom oštećenja kao dio za zamjenu navedeno vjetrobransko staklo, set ljepila vjetrobranskog stakla, 4 odstojnika i držač kamere, a pod radno vrijeme popravka za autokaroserijske radove (limar) je navedeno 2,20 sati. Dakle nisu osnovani niti navodi tuženika kako izvidom štete nisu predviđeni dijelovi za zamjenu.

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: 659-100-1 dana 27. svibnja 2024., te je kao datum dospijeća naveden 11. lipnja 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećen ika HP te da je ukupna cijena popravka 1.164,16 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 2,20 sata, te ljepila za staklo, kao i da je ugrađeno vjetrobransko staklo a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete te stoga nisu osnovani navodi tuženika da su isti u neskladu (račun tužitelja sa izvidom) Nadalje računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih) u visini od 52,00 eura što uvećano za PDV iznosi 65,00 eura po satu rada.

Iz Cjenika tužitelja, koji je ujedno i ovlaštena Hyundai servisna radionica, proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 52,00 eura +PDV.

14. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

15. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometno (financijskog vještačenja) na okonost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e te na okolnost utvrđenja stvarne prosječne vrijednost sata rada limara i lakirera na tržištu u RH, te podudarnost cijena dijelova za zamjenu prema izvidu štete i računu popravka, u odnosu na stvarne tržišne vrijednosti pojedinih dijelova za zamjenu jer isto, obzirom na prethodno navedeno, nije relevantno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Također iz e maila tuženika razvidno je da je račun popravka umanjen samo za cijenu radnog sata i da priznaju cijenu od 30,00 eura uvećano za PDV. Dakle sporna je isključivo visina cijene sata rada sukladno kojoj je tužitelj izvršio popravak vozila osiguranika tuženika.

16. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj:

659-100-1 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos od 60,50 eura temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

18. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa br. 659-100-1 vidljivo da je njegovo dospijeće 11. lipnja 2024. (valuta plaćanja) to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 12. lipnja 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. Prema tome valjalo je odbiti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate za razdoblje od 23. svibnja 2024. do 11. lipnja 2024. te je stoga odlučeno kao pod točkom II.

19. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako tužitelj nije pravilno zatražio niti stopu zatezne kamate valjalo ga je i u tom dijelu odbiti sa tako nepravilno postavljenim zahtjevom te odlučiti kao pod točkom III. izreke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), jer tužitelj nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, pa mu prema tome pripada jednokratna nagrada uvećana za PDV (Tbr. 42 Tarife) koja iznosi 125,00 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (plaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 144,91 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. rješenja.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).