REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3175/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RJN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Vlado Lalić i Gorana Grubišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubišić, Lović i Lalić u Zagrebu, protiv tuženice KentBank d.d. Zagreb, Gundulićeva 1, OIB:73656725926, koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući povodom prijedloga tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-901/2024-2 od 18. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-677/2019- 121 od 23. srpnja 2024., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-901/2024-2 od 18. veljače 2025. u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda.

II. Odluka o naknadi troška nastalog u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-901/2024-2 od 18. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-677/2019-121 od 23. srpnja 2024., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava navode tuženice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije i predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak odgovora na prijedlog.

3. U skladu s čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

3.1. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

4. Tužitelj u prijedlogu, među ostalim, ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) jer pobijana drugostupanjska presuda ne zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje.

5. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je sud ocijenio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, nakon čega je, pozivajući se na odredbu čl. 4.3. Ugovora o obavljanju poslova člana uprave sklopljenog 28. veljače 2013. (dalje: ugovor) kojom je ugovorena mogućnost jednostranog raskida ugovora bez navođenja razloga, te obvezu tuženice da će u slučaju ako ona raskine ugovor, članu uprave isplatit određeni novčani iznos, potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđen iznos od 89.760,95 EUR. Drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da je raskidom ugovora ugovor preostao postojati i nastalo je novo pravno stanje vezano samo za ugovorene posljedice raskida ugovora odnosno pravo tužitelja i obveza tuženice na isplatu ugovorene naknade štete kao posljedica raskida ugovora.

5.1. Međutim, iz ugovora proizlazi da su stranke odredbom čl. 4.1. st. 2. ugovorile da tužitelj započinje radni odnos u banci s 1. lipnja 2013., kao savjetnik uprave te će u trenutku zasnivanja radnog odnosa biti samo kandidat za člana uprave, do dobivanja suglasnosti Hrvatske narodne banke za obavljanje funkcije člana uprave. Stranke su izrijekom ugovorile da prava i obveze utvrđene tim ugovorom koje se tiču obavljanja funkcije člana uprave neće imati učinka sve do zaprimanja suglasnosti Hrvatske narodne banke. Nadalje, u postupku je utvrđeno da Hrvatska narodna banka suglasnost koju su stranke ugovorila, tužitelju nije izdala. Iz navedenog je za zaključiti da tužitelj u trenutku raskida ugovora od strane tuženice, nije bio član uprave jer Hrvatske narodna banka nije izdala prethodno odobrenje za obavljanje poslova člana uprave. Treba navesti i da je tuženik otkazao ugovor tužitelju 17. svibnja 2013. dakle prije 1. lipnja 2013. kada je, prema čl. 4.1. st. 2. Ugovora, tužitelj trebao započeo svoj radni odnos kod tuženice kao savjetnik uprave i imati status kandidata za člana uprave.

6. Stoga po ocjeni vijeća postoji nesuglasnost između onog što se u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke navodi o sadržaju isprava u spisu i samih tih isprava, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da je tuženica učinila vjerojatnim da je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno njeno ustavno i konvencijsko temeljno ljudsko pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda, koja nije kontradiktorna sebi niti rezultatima provedenog dokaznog postupka.

8. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP u izreci ovog rješenja navedeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se tužitelju dopušta podnošenje revizije, dok se u odnosu na ostale povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije i za pravna pitanja naznačena u prijedlogu, uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

9. Odluka o trošku postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina