Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-926/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Satrić, zastupan po punomoćnici Dobrili Tenžera-Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], adresa, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Sinju, poslovni broj Psp-154/2023-28 od 13. lipnja 2025., 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika OO kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj Psp-154/2023-28 od 13. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''I. Utvrđuje se da je tuženik time što je dana 14. i 17. listopada 2023. na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zabranio tužitelju izvođenje radova na obnovi porušene stare kuće-pojate označene na prikazu lica mjesta od 11. prosinca 2024. stalnog sudskog vještaka Tomislava Čipčića, dipl. ing. geod. slovom A zasmetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine pa mu se zabranjuje poduzimanje svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 799,67 EUR, u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlažu žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog čina smetanja posjeda od strane tuženika za koje tvrdi da je počinjen time što mu je 14. i 17. listopada 2023. na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zabranio izvođenje radova na obnovi porušene stare kuće- pojate.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu kako u okviru žalbenih navoda tuženika tako i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti pa niti povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik, jer suprotno tvrdnji navedenim u žalbi, razlozi rješenja ne proturječe dokazima izvedenim u postupku i utvrđenom činjeničnom stanju u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju. Žalbeni navodi koje tuženik ističe s ovog osnova predstavljaju njegovu ocjenu izvedenih dokaza te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku jer je sud izveo sve dokaze predložene od strane stranaka u ovome postupku te iste pravilno cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

8. Nadalje, s obzirom na pozivanje tuženika na sporne vlasničko pravne odnose unutar obitelji koje je isticao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom (a sada ponavlja i u žalbi) valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud u postupku pravilno raspravljanje po tužbi za smetanje posjeda ograničio u skladu s odredbom čl. 441. ZPP i pravilno utvrdio kako je tužitelj u ovome postupku dokazao pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite na način kao je to postavljeno u tužbenom zahtjevu, slijedom čega pravilno primjenjuje i odredbu čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta

– dalje: ZVDSP) i čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP pružajući traženu posjedovnu zaštitu tužitelju u ovome postupku.

9. Na žalbene navode tuženika kojima tvrdi da je on bio suposjednik sporne nekretnine valja odgovoriti kako isti nisu osnovani, što jasno proizlazi i iz samog iskaza tuženika danog u postupku pred prvostupanjskim sudom, što njegovim žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Osim toga, valja istaknuti kako tuženik na okolnost svog suposjeda nije predložio (osim svog saslušanja i isprava koje je dostavio) izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi dokazivao svoj suposjed na spornoj nekretnini.

10. Na žalbene navode tuženika kako se njegova radnja, usmena zabrana izvođenja radova na spornoj nekretnini, ne može kvalificirati kao samovlasno uznemiravanje u smislu odredbe čl. 21. st. 1. ZVDSP, valja odgovoriti kako nisu osnovani. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako iz iskaza samog tuženika jasno proizlazi da je u dva navrata uzastopno (14. i 17. listopada 2023.) zabranio izvođenje radova na spornoj nekretnini tužitelju i dvojici majstora koji su vršili radove, što je i rezultiralo obustavom istih. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da takvo postupanje od strane tuženika predstavlja uznemiravanje tužiteljevog posljednjeg, samostalnog, mirnog posjeda sporne nekretnine, koje mu daje pravo na sudsku zaštitu posjeda u smislu citirane odredbe.

11. Odluku o trošku tuženik osporava samo radi činjenice kako je tužitelj po njegovu mišljenju neosnovano uspio u sporu, s čime nije uspio u žalbi, slijedom čega je potvrđena i odluka o trošku postupka jer je pravilna i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

12. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 1. listopada 2025.

Sudac

Goran Škugor