REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-699/2025-11

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja BF vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi isplate , zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 372,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 226,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 126,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 11. lipnja 2024. oštećeno motorno vozilo marke i tipa Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ĐF iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguravatelj. Oštećeni ĐF je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerio tužitelju. Tužitelj je radove popravka na predmetnom vozilu napravio stručno i kvalitetno, prema pravilima struke, u skladu s cjenikom koji je uredno istaknut na javno dostupnom mjestu u radnom prostoru tužitelja, a sve sukladno Pravilniku o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (NN br. 66/14, 16/15) te se kao takav primjenjuje na sve radove i popravke koji se vrše od strane istoga. Za izvršene radove popravka gore navedenog oštećenog vozila, sukladno tuženikovom izvidu štete br. 248210512632, tužitelj je oštećenom LF izdao račun za popravak br. 304/P1-1 od dana 12. rujna 2024., na iznos od 1.985,71 eura, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, koju je vlasniku oštećenog vozila bio u obvezi naknaditi tuženik kao odgovorni osiguravatelj. Temeljem Izjave i punomoći od dana 27. kolovoza 2004. kojem je oštećeni LF dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik je izvršio uplatu nespornog iznosa od ukupno 1.612,89 eura na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 1.985,71 eura koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila. Iz obrazložene ponude tuženika od dana 13. rujna 2024. razvidno je kako se utuženi iznos od 372,82 eura koji tuženik nije isplatio, odnosni na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaju tuženik i troška amortizacije desnog fara od 20% koliko je to procijenio tuženik. Oštećeni LF umjesto ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja br. 304/P1/1 istome ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim spo rednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, iz dokaza koje dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik, kao i da bi tuženik bio odgovorni osiguravatelj.

U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.Vozilo izvornog oštećenika se kod više drugih servisa a u blizini mjesta moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu radnog sata od 24,00 EUR-a o čemu je oštećenik bio obaviješten obzirom je oštećenik iz [adresa], a sve u svrhu izbjegavanja naknadne razlike u cijeni radnog sata.

Međutim, oštećenik je odbio popraviti vozilo u jednom od ponuđenih mu servisa čime je postupio suprotno općim načelima obveznog prava koja između ostalog nalažu i oštećenoj osobi obvezu suradnje te upotrebu pažnje dobrog gospodara, dakle najjeftiniji popravak vozila, uz uvjet da bude zadovoljen kriterij popravka sukladno pravilima struke i sigurnosti.

Navodi kako stavke izvida štete nisu suglasne s računom tužitelja. Slijedom svega navedenog, osporava se tužba u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u e mail od 28. kolovoza 2024. (list 8 spisa), fotografije (list 9-12, 18-26 i 213-218 spisa), izvid štete broj: 248210412632 (list 13 spisa), račun broj A 304/P1/1 od 12. rujna 2024. (list 14 spisa), e-mail od 12. rujna 2024. (list 17 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 13. rujna 2024. (list 27 spisa), izlist isplate štete (list 28 spisa), cjenik tužitelj (list 29 spisa), ugovor o ustupanju tražbine od 12. rujna 2024. (list 30-31 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 32-35 spisa), nalazi i mišljenja dipl. ing. ŽF u predmetu P- 1257/21i P-730/23 (list 36-41 spisa), uvid u usporedni račun (list 219 spisa), ponuda 77/PSL1/1 od 2. rujna 2024. (list 220 spisa), e-mail od 2. rujna 2024. (list 221 spisa).

4. Na ročištu održanom dana 4. rujna 2025. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja, svjedoka te prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja i rekonstrukcije, kao i svih ostalih predloženih a neizvedenih dokaza radi ekonomičnosti postupka s obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 372,82 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 1.612,89 eura povodom predmetnog štetnog događaja.

8. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija nastanak štetnog događaj i odgovornosti te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i LF navedeni Ugovor sklopili 12. rujna 2024., te je istim, LF kao ustupitelj, ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku na temelju izvida štete broj: 248210412632 , a prema računu popravka za štetu br. 304/P1/1 u ukupnom iznosu od 1.985,71 eura.

10. Prema tome LF ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja ( čl. 84. st. 1. ZOO-a).

11. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika broj: 248210412632 ,koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovoru o ustupu, te iz računa tužitelja broj:

304/P1/1, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i broj šasije vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete LF prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Slijedom navedenog nije osnovan prigovor nedostatak aktivne legitimacije.

12. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja te odgovornosti budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je osiguranik tuženika LF prijavio tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od 11. lipnja 2024. po osnovi police osiguranja oštećenika te je tuženik napravio Izvid štete 2. rujna 2024. Nadalje u Ponudi od 13. rujna 2024. tuženik je izvijestio oštećenika LF kako su utvrdili da njihova odgovornost za naknadu štete nije sporna pa da je time i odštetni zahtjev pravno osnovan te su procijenili visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 1.612,89 eura. Prema tome neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanka štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te izričito naveo kako njihova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nezgodi od 11. lipnja 2024. nije sporna te je nasposlijetku i izvršio isplatu iznosa od 1.612,89 eura sukladno ponudi. Stoga su navedeni prigovori tuženika odnosno osporavanje tužbe u cijelosti ocijenjeni paušalnim, nelogičnim te isključivo usmjerenim odugovlačenju postupka.

13. Uvidom u Izvid štete broj: 248210412632 utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke Audi A4 2.0 TDI Avant S -Line, registarske oznake [registarska oznaka] oštećenika LF te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za zamjenu i to far D-amortizacija 20% i natpis blatobran D kao i dijelovi za popravak i to: pokrov prednjeg branika i desni blatobran te je pod radno vrijeme popravka za limarske radove navedeno 5,40 sati a za lakirerske radove 6,10 sati.

14. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: 304/P1/1 dana 12. rujna 2024., te je kao dan dospijeća također naveden 17. rujan 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećen ika LF te da je ukupna cijena popravka 1.985,71 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati ukupno 11,50 sati a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete u kojem je navedeno da na lakirerske radove otpada 6,10 sati a na limarske 5,40 sati, čiji zbroj upravo i iznosi 11,50 sati. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova-M1) u visini od 33,20 eura što uvećano za PDV iznosi 41,50 eura po satu rada.

Nadalje također iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 33,20 eura +PDV.

15. Prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te stoga provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike i visine kao i utvrđivanja vještačenje cijene sata rada u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak i kvalitetna način i jednake kvalitete u servisima s područja oštećenika i tužitelja prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost.

16. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom.

18. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj broj:

304/P1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa 304/P1/1 vidljivo da je rok dospijeća 17. rujna 2024. , to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 18. rujna 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I.

Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa)

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu dana 4. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), dakle ukupno 200,00 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 eura (plaćeno) sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni troška iznosi 226,54 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP - a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. lipnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka te za trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada te je slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom I II. izreke.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).