REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T

Pr-601/2020-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: T. B., OIB:…, ., S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ć., odvjetnik u S., protiv tužene:
R. H., OIB: … …, Z., koju zastupa
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne
glavne rasprave zaključene dana 7. rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i
zz tužene, dne 18. rujna 2023.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos
od 10.226,08 EUR /77.048,34 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

5. 4. 2015. godine do 31. 7. 2015. godine prema stopi od 12% godišnje, od 1. 8.

2015. godine do 31. 12. 2022.godine prema stopi zateznih kamata koja se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih
poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatražene poene,
preko 3 do 5, odnosno preko 3 do 8, kao i za isplatom na žiro račun punomoćnika
tužiteljice Ž. Ć., odvjetnika u S. …, OIB: …,
broj računa IBAN HR …, kod Privredne banke Zagreb d.d.,
PBZGHR2X, odbija zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog
postupka u iznosu od 1.700,08 eura/12.809,25 kn i to isplatom na žiro račun
punomoćnika tužiteljice Ž. Ć., odvjetnika u S., …, OIB:
…, broj računa IBAN HR …, kod Privredne banke
Zagreb d.d., PBZGHR2X uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od 18. rujna

2 Pr-601/2020-18

2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište određuje
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatraženo, za iznos
od 124,85 eura/940,65 kn, kao i za više zatražene poene, preko tri do osam, tužitelj
odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 21. svibnja 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate.
U tužbi se navodi kako je tužitelj državni namještenik kojoj je odlukom o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. 12. 2014. prestao radni odnos u
Ministarstvu te kojoj, sukladno točki 6. Odluke, pripada pravo na otpremninu,
koja mu nije isplaćena. Tužitelj je bio u neprekidnom radnom odnosu kod tužene
ukupno 18 godin1 (od 1997. do 17. 6. 2015. godine) te ima status Hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata u trajanju od 12 mjeseci. U skladu s člankom 126.
Zakona o radu (Narodne novine br.93/2014. od 30. 7. 2014. ) tužitelj za svaku godinu
neprekidnog trajanja radnog odnosa ima pravo na otpremninu u visini 65% njegove
prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka
radnog odnosa, a za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu ima pravo na
uvećanje otpremnine u iznosu od 300,00 kuna neto, tako da tužitelj sveukupno
potražuje iznos od 80.320,00 kn. Tužitelj se dana 8. 12. 2015. obratio nadležnom
državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji prijedlog za
mirno rješenje spora je ODO Split dopisom Broj:N-DO-362/2015 od 4. prosinca

2015., odbilo u cijelosti kao neosnovano. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže
donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 80.320,00
kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje sukladno članku 29. ZOO-
a, tekućom od 17. 7. 2015. do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa
zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 24. svibnja 2021. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom
zahtjevu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, jer je ista u tužbi nepravilno
obračunata budući da se otpremnina obračunava sukladno odluci o visini otpremnine
za državne službenike i namještenike Ministarstva . i o. snaga RH
kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga. Iznos otpremnine računa
se u visini 65% prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćene u zadnja tri mjeseca
prije stavljanja na raspolaganje za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu
.i O. snagama, a u konkretnom slučaju to je 18 godina provedenih na
radu u Ministarstvu . i O. snagama R. H. što iznosi

44.020,80 kn. Za svaki puni mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju od
12 mjeseci priznaje se pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 3.600,00 kn, dakle,
ukupan iznos neto otpremnine je 47.620,80 kn, a sve sukladno točki XI. Odluke o
visini otpremnine u neto iznosu.

3. Podneskom od 7. travnja 2023. tužitelj je, a sukladno izračunu tužene, uredio
tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene na ime otpremnine isplatu iznosa od

10.226,08 eura/77.048,34 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5.

3 Pr-601/2020-18

travnja 2015. do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tužena se i nadalje protivi visini tužbenog zahtjeva, budući da tužitelja ne pripada
otpremnina u bruto iznosu, već samo u neto iznosu, pa bi, prema izračunu tužene,
tužitelja pripadao na ime otpremnine iznos od 47.620,80 kn/6.320,36 eura.

5.Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Odluke o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2014., potvrde Ministarstva
., Klasa: 034-04/20-01/02, Ur.broj:512M2-66-20-636 od 20. svibnja 2020., PK
-1 kartice za tužitelja, kartice djelatnika za period od 1. 2015. do 12. 2015.,
odštetnog zahtjeva za mirno rješenje spora od 8. prosinca 2015., izračuna
otpremnine za tužitelja u bruto iznosu, Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske
posl.br. Rev-1610/19-2 od 7. svibnja 2019., posl. br. Rev 2414/2019 od 3. veljače

2021., posl. br. Rev-646/2021-2 od 23. veljače 2022. pa je na temelju savjesne i
brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata
cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tužene na radnom mjestu konobar,

- da je Odlukom tužene o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora od radu od 22.
prosinca 2014. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog
poslovno uvjetovanih razloga u Ministarstvu .,

- da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 4. 1. 1995. do 24. 12. 1995. te je stekao status Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

7. Prijeporna je između parbenih stranaka visina tužbenog zahtjeva, odnosno
prijeporno je je li tužitelja pripada otpremnina u bruto ili neto iznosu.

8. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine u bruto iznosu od

10.226,08 eura/77.048,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio u radnom odnosu kod tužene od 15.
prosinca 1997., s time da je s danom 1. prosinca 2002. raspoređen na radno mjesto
konobara, da bi tužena Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od

22. prosinca 2014. tužitelju otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog
poslovno uvjetovanih razloga, uz otkazni rok od dva mjeseca i dva tjedna, s time da
mu rad prestaje protekom zadnjeg dana otkaznog roka uz pravo na otpremninu, o
čemu će biti donijeto posebno rješenje. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je
namještenik u radnom odnosu u Ministarstvu .od 15. 12. 1997., a rješenjem
Uprave za ljudske resurse, Personalne službe od 5. 11. 2002. s danom 1. 12. 2002.
raspoređen na radno mjesto konobara. S imenovanim nije sklopljen ugovor o radu,
međutim sukladno članku 14. stavku 2. Zakona o radu, ova okolnost u ovom slučaju
ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu, te da imenovanom nije bilo
moguće ponuditi ugovor o radu za drugo, odgovarajuće radno mjesto unutar
Ministarstva . i OSRH. O pravu na otpremninu donijet će se posebno rješenje.

4 Pr-601/2020-18

11. Prema odredbi članka 126. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17,
98/19; dalje-ZR-a) radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog
rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo
na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog
neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem (stavak 1.); otpremnina se ne
smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne
mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu,
za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca (stavak 2.), a ako zakonom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije,
ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest
prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka
ugovora o radu (stavak 3.).

11.1. Dakle, sukladno odredbi čl. 126. st. 2. ZR kod izračuna otpremnine riječ je o
plaći koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a
otpremnina dospijeva na dan prestanka radnog odnosa, a kako je tužitelj ostvario
pravo i na otkazni rok, to je dospijeće otpremnine nastupilo istekom otkaznog roka.

12. S obzirom na to da je tužitelju radni odnos kod tužene prestao otkazom ugovora
o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, to tužitelj u smislu odredbi čl. 126. st. 1.,

2. i 3. ZR ima pravo na isplatu otpremnine u bruto iznosu, a ne neto iznosu kako tvrdi
tužena. Naime, u izračun otpremnine ide obračunata plaća u brutu (isplaćena
u netu), u posljednja 3 mjeseca prije prestanka ugovora u radu, uključujući i plaću za
vrijeme trajanja otkaznog roka. Kako prema obračunu otpremnine
utuženi iznos predstavlja bruto otpremninu (a nije utvrđeno da su plaćeni porezi i
doprinosi), to je tužiteljica pravilno zatražila isplatu tog iznosa kao bruto iznosa
otpremnine. Tužiteljica je visinu tuženog zahtjeva postavila sukladno izračunu tužene
(tužena je u spis dostavila i izračun otpremnine za tužitelja u bruto iznosu) , to je
valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.226,08 eura/77.048,34 kn prihvatiti.

12.1. Na dosuđeni iznos od 10.226,08 eura/77.048,34 kn tužitelju su dosuđene i
zakonske zatezne kamate koje teku od 5. travnja 2015. pa do isplate, prestankom
radnog odnosa kod tužene, što je među strankama i neprijeporno, a kako je to
tužitelj i zatražio, sve u smislu odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21,
114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), dok je za više zatražene poene preko 3 do 5, odnosno
preko 3 do 8, tužitelj odbijen, a kao u točki I izreke presude.

13. Zahtjev tužitelja da se na žiro račun njegovog punomoćnika izvrši isplata sud je
odbio, jer iz spisa proizlazi da je tužitelj Ž. Ć., odvjetniku u S., izdao
punomoć za vođenje parnice, a da pobliže nije odredio ovlaštenja u punomoći pa se
stoga ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženici da tužitelju isplatu izvrši na
punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć.
Dakle, ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći kojom bi
stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun,
isplatu na račun punomoćnika i izvrši.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a
(Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12,

5 Pr-601/2020-18

103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa), VPS i popisu parničnog troška
pa je tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio, za koji dio nije ni nastao poseban
trošak, priznat trošak u cijelosti i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora
132,72 eura, za sastav tužbe 132,72 eura, za sastav 3 obrazložena podneska od 25.

5. 2021. i 4. 7. 2022. po 132,72 eura, od 7. 4. 2023. 199 eura, a od 19. 10. 2021.
33,18 eura, za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 12. 12. 2022., 22. 2. 2023. i

7. 9. 2023. po 199 eura, ukupno 1.360,06 eura, što uvećano za iznos od 340,02
eura na ime PDV-a, daje sveukupno iznos od 1.700,08 eura/12.809,25 kn, dok se za
više zatraženo, za iznos od 124,85 eura/940,65 kn, kao i za više zatražene poene
preko 3 do 8, tužitelj odbija. Navedeni iznos će se isplatiti na žiro račun pun. tužitelja,
jer u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za
zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Na
dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 18. rujna 2023., kao
dana presuđenja, pa do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 18. rujna 2023.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- zz tužene