REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-100/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane RH, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-865/2025-4, od 23. svibnja 2025., i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-865/2025-8, od 4. kolovoza 2025., dana 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se uvažava žalba tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH., preinačava se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-865/2025-4, od 23. svibnja 2025., (točka II. izreke) i sudi:
Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH., naknaditi tužitelju MD troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (umjesto iznosa od 500,00 eura), uz zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od 23.5.2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, a s preostalim zahtjevom tužitelj se odbija.
II. Žalba tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-865/2025-8, od 4. kolovoza 2025.
III. Tuženica Republika Hrvatska, za Ministarstvo obrane RH., odbija se s zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
IV. Tužitelj MD odbija se s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-865/2025-4, od 23. svibnja 2025., u točki I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.857,79 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 500,00 eura uz zateznu kamatu od 23.5.2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-865/2025-8, od 4. kolovoza 2025., odbijen je kao neosnovan prijedlog tuženice za dopunu rješenja o parničnom trošku.
3. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki II. izreke presude na temelju priznanja žalbu je uložila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i rješenje o troškovima preinači i tuženici dosude troškovi postupka, kao i troškovi žalbe, ili da se rješenje o troškovima postupka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3.1. U sadržaju žalbe tuženica ističe da je u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje u cijelosti priznala tužbeni zahtjev te je zatražila trošak sukladno čl. 157. ZPP-a, budući nije dala povod za podnošenje tužbe. Iz dokumentacije u spisu vidljivo je da je tuženica u postupku mirnog rješenje spora ponudila tužitelju sklapanje izvansudske nagodbe kojom bi se obvezala isplatiti tužitelju cjelokupnu glavnicu i cjelokupne zatezne kamate upravo u iznosima kako je utuženo u ovom postupku i upravo sukladno izračunu koji je tuženik dostavio tužitelju u navedenom postupku mirnog rješenja spora, kao i trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 eura.
4. Tuženica je uložila žalbu protiv rješenja kojim je odbijen je kao neosnovan prijedlog tuženice za dopunu rješenja o parničnom trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i rješenje i tuženici dosude troškovi postupka, kao i troškovi žalbe, ili da se rješenje o troškovima postupka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4.1. U sadržaju žalbe tuženica ponavlja navode koje je isticala i u žalbi protiv rješenja o troškovima postupka navodeći da je u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje u cijelosti priznala tužbeni zahtjev te da joj stoga pripada pravo na naknadu troškova sukladno čl. 157. ZPP-a, budući nije dala povod za podnošenje tužbe.
5. U odgovoru na žalbu protiv rješenja o troškovima postupka tužitelj žalbu tuženice smatra neosnovanom, jer nije točno da tuženica nije dala povod za tužbu, jer se stranke nisu suglasile u mirnom postupku oko visine troškova postupka, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5.1. U odgovoru na žalbu tuženice protiv rješenja kojim joj je odbijen prijedlog za dopunu rješenja o parničnom trošku, tužitelj žalbu tuženice smatra neosnovanom jer je svojim ponašanjem inicirala podnošenje tužbe budući se odbila nagoditi za nesporni dio potraživanja.
6. Žalba protiv rješenja o troškovima postupka je djelomično osnovana, a žalba protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za dopunu rješenja o parničnom trošku nije osnovana.
7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijana rješenja u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. u svezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanih rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je glede troškova postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Uvidom u spis utvrđeno je da je u međusobnoj komunikaciji tijekom postupka mirnog rješenja spora između stranaka postignut konsenzus oko visine glavnice i zatezne kamate, kao i troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, dok se nisu usuglasili samo u odnosu na trošak za zaključenje nagodbe. Također je utvrđeno da je tužitelj podnio tužbeni zahtjev koji je tuženica priznala u odgovoru na tužbu.
9. Analizirajući ponašanje stranaka u postupku drugostupanjski sud smatra da je u pravu tuženica kada je tužitelju priznala samo trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i da je nakon toga isplatila tužitelju nesporan iznos u cijelosti bi ispunila svoju obvezu i da je nakon toga tužitelj podnio zahtjev za naknadu daljnjih troškova, bio bi osnovan njen zahtjev za naknadu troškova pozivom na odredbu članka 157. ZPP-a.
10. Budući tuženica nije isplatila nesporni iznos prije podizanja tužbe djelomično je kao i tužitelj odgovorna za daljnje troškove postupka, pa je u tom smislu preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi i riješeno da je tuženica obvezna platiti trošak postupka sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, dok je odbijen zahtjev za naknadu drugih troškova, dok je žalba protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za dopunu rješenja o parničnom trošku odbijena kao neosnovana.
11. Kako drugostupanjski sud obje stranke smatra podjednako odgovornima za pokretanje ovog postupka, odlučeno je da svaka snosi svoje troškove koje se odnose na žalbe i odgovore na žalbe.
12. Zbog svega iznesenog temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi 1. listopada 2025.
S u d a c:
Branimir Miljević,v.r.
