Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2302/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Cmrečki, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika TTZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Poparić, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-464/2024-15 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-464/2024-15 od 11. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. O d b i j a se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se, u cijelosti, nedopuštenom ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, ovdje tužitelja, u predmetu Općinskog suda u Zlataru posl.br. Ovr- 430/2024 određena rješenjem o ovrsi, posl. br. Ovr-430/2024-2 od 19. lipnja 2024. godine, pokrenuta po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika TTZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika, ovdje tužitelja TT iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), i to radi naplate novčane tražbine na ime zakonskog uzdržavanja djeteta u iznosu glavnice od 19.111,68 EUR, kao i troškova toga postupka, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.".

II. O d b i j a s e tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u cijelosti.

III. N a l a ž e s e tužitelju TT da tuženiku TTZ naknadi troškove postupka u iznosu od 2.937,50 EUR (dvijetisućedevetsto-tridesetsedam eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.625,00 EUR (tisućušestodvadesetipet eura).".

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po služenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva žalitelj, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretninama određene rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-430/2024- 2 od 19. lipnja 2024.

7. Na pokretanje ove parnice tužitelj je upućen zaključkom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-430/2024 od 23. rujna 2024. i to zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 7. (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), 9. (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka) i 11. (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u nastavku OZ), pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 55. stavka 3. OZ u vezi sa člankom 52. stavkom 5. OZ, kada je u ovom postupku raspravljao i odlučivao isključivo o razlozima zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice.

8. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je presudom Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-2597/13-14. od 2. travnja 2014. naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) da za uzdržavanja mlt. TTZ (ovdje tuženika), umjesto 1.000,00 kuna, što je bilo određeno presudom Općinskog suda u Zaprešiću broj P-1077/05 od 24. siječnja 2006., plaća iznos od 1.500,00 kuna mjesečno od dana donošenja te presude, 2. travnja 2014., pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, najkasnije do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec i to na račun majke i zakonske zastupnice ŠT, te da istom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana,

- da je navedena presuda postala ovršna 9. srpnja 2014.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj, temeljem navedene presude, 17. lipnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama upisanim kao vlasništvo, odnosno suvlasništvo ovršenika (ovdje tužitelja) u z. u. [broj ZK uloška], z. u. [broj ZK uloška], z. u. [broj ZK uloška] i z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a radi naplate tražbine u iznosu od 19.111,68 eura, opisane kao "novčana tražbina s osnova dospjelih, a neplaćenih iznosa za uzdržavanje maloljetnog, a od 26. ožujka 2022. i punoljetnog djeteta (zakonsko uzdržavanje)",

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-430/2024-2 od 19. lipnja 2024. određena ovrha prema navedenom prijedlogu za ovrhu, te je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 875,00 eura,

- da je temeljem iste ovršne isprave, presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-2597/13-14 od **.**.2014., ŠTZ kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika 16. veljače 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu sa specifikacijom: dospjeli iznos uzdržavanja od 18.315,46 eura za razdoblje od lipnja 2016. do veljače 2024. te daljnji mjesečni iznosi uzdržavanja od ožujka 2024. pa nadalje u iznosu od 199,08 eura,

- da je prema potvrdi Financijske agencije od 23. travnja 2024. navedena osnova za plaćanje evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 25. mjestu, a iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda za plaćanje prije ove osnove iznosi 4.301,50 eura,

- da prema ispisu iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 23. travnja 2024. po ovoj osnovi za plaćanje nije naplaćeno baš ništa;

- da je tuženik TTZ rođen **.**.2004., te je 26. ožujka 2022. napunio osamnaest godina i time postao punoljetan.

9. Navedene činjenice tužitelj žalbom nije osporio, a slijedom istih pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije ispunjen žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ, jer je upravo tuženik temeljem ovršne isprave, presude Općinskog sud u Zaprešiću poslovni broj P-2597/13-14 od 2. travnja 2014. aktivno legitimiran pokrenuti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio osnovanost žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ, jer tužitelj nije dokazao da je ispunio obvezu iz ovršne isprave, a okolnost što je tuženik u međuvremenu postao punoljetan ne dovodi automatski do prestanka obveze tužitelja. U tom pravcu pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 429. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u nastavku ObZ) po kojoj a ko je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanaka njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Kako tužitelj takvu tužbu nije podnio, a prestanak obveze uzdržavanja može se utvrditi jedino konstutivnom presudom povodom njegove tužbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da obveza tužitelja nije prestala.

11. Nadalje, prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio kako se tužitelj nije uspio naplatiti u postupku izravne naplate pokrenutom pred Financijskom agencijom niti u dijelu svoje tražbine, a tužitelj, na kojem leži teret dokazivanja, paušalnim tvrdnjama u ovom postupku nije dokazao da je tražbina tuženika ispunjena na drugi način.

12. U pogledu žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), povezano sa odredbom članka 235. točke 2) ZOO, kada je utvrdio da je zastara tuženikova potraživanja počela teći tek 26. ožujka 2022., kada je tuženik postao punoljetan, a ista je prekinuta u smislu članka 241. ZOO podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu financijskoj agenciji 16. veljače 2024., pa nije nastupila zastara tuženikovog potraživanja.

13. Ostale tvrdnje tužitelja koje ističe u žalbi nisu od značaja za utvrđenjem postojanja odnosno nepostojanja žalbenih razloga zbog kojih je tužitelji upućen na ovu parnicu.

14. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužitelj žalbom nije osporio.

15. Slijedom navedenog, dakle, žalba tužitelja nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci.

Split, 1. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić