Posl.br. P.191/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja Adriatik razvoj d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo, OIB 10107669435, Masarykov put 8, 20000 Dubrovnik koje zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika ad.1 Grad Dubrovnik, OIB [osobni identifikacijski broj], Pred Dvorom 1, 20000 Dubrovnik, koje zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku; ad.2 Republika Hrvatska, OIB 52634238587 zastupanog po ODO Dubrovnik - Građansko upravno odjel, Dropčeva 1, Dubrovnik, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 28.kolovoza 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad.1, punomoćnika tuženika ad.2, a presude javno objavljene dana 01.listopada 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina, i to kat. čest. [katastarska čestica] stepenice, kat. čest. [katastarska čestica] šuma, kat. čest. [katastarska čestica] vinograd, kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak i kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na kojim nekretninama je tužitelj ADRIATIK RAZVOJ d.o.o., Masarykov put 8, Dubrovnik OIB: 10107669435 suvlasnik u 40384/47232 dijela, tuženik ad. 1. GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 1805/47232 dijela te tuženik ad. 2. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 suvlasnik u 5043/47232 dijela, na način da tužitelju ADRIATIK RAZVOJ d.o.o., Masarykov put 8, Dubrovnik, OIB: 10107669435 pripadnu u isključivo vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] te kat. čest. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a tuženicima pripadne u suvlasništvo kat. čest. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to tuženiku ad. 1. GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 12446/47232 dijela, a tuženiku ad.

2. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 u 34786/47232 dijela, a što su tuženici dužni priznati i dozvoliti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik.

II. Nalaže se tuženiku ad. 1. GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ADRIATIK RAZVOJ d.o.o., Masarykov put 8, Dubrovnik, OIB: 10107669435, parnični trošak u iznosu od 39.960,00 € , zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 01.listopada 2025.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ad. 2. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju ADRIATIK RAZVOJ d.o.o., Masarykov put 8, Dubrovnik, OIB: 10107669435, parnični trošak u iznosu od 22.477,50 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 01.listopada 2025.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 25.veljače 2014.g., tužitelj navodi kako je dana 22.rujna 2011 podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica] sve z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi bivši park Đivović, anagrafske oznake Vlaha Bukovca 4, koji se vodio kod naslovnog suda pod R1-122/11. Grad se usprotivio prijedlogu za razvrgnuće, osporivši aktivnu legitimaciju Adriatika, predmet diobe i suvlasničke omjere, jer je, između ostalog, pred nadležnim upravnim tijelom u tijeku postupak povrata predmetnih nekretnina po zahtjevu predlagatelja ĐP i dr. kao i po zahtjevu RH, pa se Grad protivio bilo kakvim daljnjim radnjama bez sudjelovanja RH u postupku. Stoga je naslovni sud rješenjem R1- 122/11 od 08.11.2011.obustavio postupak razvrgnuća te obje stranke sa svojim zahtjevom uputio u parnicu.

Navodi kako je po saznanjima tužitelja, rješenjima Ureda državne uprave u DNŽ, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa:UP/I-943-01/97-01/2040 od 06.02.2007. po zahtjevu ĐP i NP, zatim UP/I-943-01/97-01/847 od 13.02.2007. po zahtjevu ZP i Klasa:UP/I-943-02/10-01/02 od 03.05.2010. po zahtjevu RH, utvrđeno vlasništvo svih navedenih podnositelja zahtjeva, time da je obveznik povrata Grad Dubrovnik. Sva ta rješenja su konačna u upravnom postupku tj. odbijene su žalbe Grada Dubrovnika, koji je protiv II. odluka pokrenuo upravne postupke.

Grad je dana 05.11.2013 ustao tužbom protiv Adriatika, ovdje tužitelja, radi predaje u suposjed dijela predmetnih nekretnina i to čest. 1767/1 , 2449/1 i 1771/1. Taj se postupak vodi pred naslovnim sudom pod br. P-790/2013. Adriatik se usprotivio tužbi 14.02.2014. ujedno podnoseći protutužbu radi isplate na ime troškova za nužne radove poduzete na predmetnim nekretninama razmjerno uknjiženom suvlasničkom dijelu Grada, a na ime troškova za radove na izgradnji prilaznog stubišta i staze do mora izvan granica ex parka Đivović.

1.1.Naknadno je tužitelj podnio tužbu protiv ZP, ĐP, NP, [adresa] koji su temeljem zahtjeva za povrat predmetnih nekretnina postali uknjiženi suvlasnici istih.

Međutim tijekom vođenja ovog postupka tužitelj je sklopio sudsku nagodbu 13.rujna 2024.g. sa pravnom slijednicom tužene ZP, SP te ĐP, NP te se postupak nastavio voditi sa tuženim Gradom Dubrovnikom i Republikom Hrvatskom.

Podneskom 11.listopda 2024 tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, kako glasi u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu Grad Dubrovnik se protivio tužbi i načinu razvrgnuća. Ističe kako je riječ o nekretninama koje predstavljaju javni park, kako proizlazi iz prostorno planske dokumentacije, koji mora biti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave ili RH. Smatra da suvlasnički udjeli nisu konačno određeni. Smatra da je tužitelj posjed parka stekao nezakonito te potvrđuje da se između stranaka vodi postupak na istom sudu pod brojem P-790/13 i P-842/11.

Tijekom postupka ističe kako tužbeni zahtjev nije istovrstan zahtjevu iz izvanparničnog postupka iz kojeg je potekao ovaj spor. Protivi se preinaci tužbenog zahtjeva. Ističe da se sukladno čl. 50 st.1. 2. 3. i 4. ZV-a razvrgnuće provodi prema strogim zakonskim odredbama, podredno sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća. Smatra da nema uvjeta za provođenje diobe bez da se znatno umanji vrijednost odnosno način na koji je tužitelj predložio civilnu diobu nije moguć, obzirom da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja nekretninu koja se ne može privesti svrsi jer je riječ o strmom i zaraslom terenu, gdje granica pomorskog dobra nije određena. Nekretnina zahtijeva značajna financijska ulaganja. Ističe da sud ima ovlaštenje provesti diobu na način na koji stranke nisu predložile, na način da prijenos fizičkog dijela nekretnine koji će pripasti svakoj od stranaka, odgovara vrijednosti njihovog suvlasničkog udjela. Smatra da je nužno provesti izvođenje dokaza po vještaku građevinske struke, jer utvrđenja stvarne tržišne vrijednosti nekretnina koje su u obuhvatu parka Đivović te posebno vrijednost nekretnine 1755/2 k. o. [katastarska općina]. Smatra da ovaj sud nije stvarno nadležan za postupak protiv RH. Protivi se bilo kakvom prijedlogu tužitelja i osporava sve navode tužitelja. Predlaže prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem P-77/2020 i P-767/14 ovog suda, kao i zbog činjenice jer nije određena granica pomorskog dobra na navedenom predjelu.

3.Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu tijekom postupka se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da RH uknjižila svoje pravo vlasništva 12.lipnja 2020. te nije stoga bila u mogućnosti iznijeti primjedbe na vršenje radova na nekretninama, koje su predmet tužbe. Protivi se razvrgnuću na predloženi način, jer smatra da ne bi dobila odgovarajuću vrijednost sukladno svom suvlasničkom dijelu. Smatra da je u interesu RH provest diobu isplatom. Ističe da nisu sporni suvlasnički udjeli.

Podneskom 10.12.2021. ovaj tuženik načelno prihvaća odnosno suglasan je sa tužiteljevim prijedlozima od 24.ožujka 2021. i 07.prosinca 2021., kojim se predlaže provođenje postupka mirenja i sklapanja sudske nagodbe na način da RH pripadne u vlasništvo suvlasnički dio od 56/100 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 818m2, a Gradu Dubrovniku pripadne u vlasništvo suvlasnički dio od 21/100 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 305m2.

4.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju u spisu te je proveo dokaz očevidom na licu mjesta sa vještacima geodetske struke Mijom Pendom i Stjepanom Grmoljezom, koji je usmeno saslušan pred sudom, pregledani su ovosudni spisi P. 47/2025 i uvidom u e spis P.77/2020.

5.Između stranaka je sporan način razvrgnuća dok suvlasnički udjeli odnosno njihova veličina nisu sporni. Nije sporno da je predmet spora u naravi područje nekadašnjeg parka "Gjivović" .

5.1. Tijekom postupka, podneskom od 22.svibnja 2020.g., tužitelj je proširio tužbu na RH kao suvlasnika nekretnine, koje vlasništvo je stečeno temeljem odluke Visokog upravnog suda RH Usž-4954/19.

Ovaj tuženik nije prigovorio stvarnoj nadležnosti ali je to na ročištu "u njegovo ime" 3.rujna 2021.g. učinio Grad Dubrovnik. Potrebno je istaknuti da je U izvanparničnom postupku, o koji se vodio između tužitelja i Grada Dubrovnika, a koji je prethodio ovoj tužbi, pod R1- 122/11 bio stvarno nadležan općinski sud.

Budući je u ovom sporu na strani tuženika riječ o suparničarima koji su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici to je za odlučivanje o razvrgnuću suvlasništva stvarno nadležan ovaj sud.

6.Iz dopisa Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama od 8.veljače 2011. pod Klasa 947-01/05-01/137 upućenog Republici Hrvatskoj, Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, proizlazi da Grad Dubrovnik predlaže ustupanje suvlasničkih dijelova Gradu u svrhu rješavanja imovinsko pravnih odnosa sa Adriatik razvoj d.o.o. kao većinskim vlasnikom nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje iz istog proizlazi da je Adriatik razvoj d.o.o. predložilo rješavanje imovinsko pravnih odnosa na način da Grad Dubrovnik ustupi društvu svoje suvlasničke dijelove dok će društvo o svom trošku izvršiti sanaciju i uređenje pristupnog puta istoimenom kupalištu koje se nalazi u području pored povijesnog parka"Gjivović" te ga nakon provedene parcelacije ustupiti u vlasništvo Gradu Dubrovniku.

7.Prema konačnom zk izvadku Grad Dubrovnik je suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1805/47232 dijela, RH za 5043/47232 dijela,a Adriatik razvoj d.o.o. za 40384/47232 dijela.(list spisa 442-444).

8. Iz lokacijske informacije Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Klasa 711-02/11-01/20 od 15.travnja 2014.g. u odnosu na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze u građevinskom području naselja, u zoni javnih zelenih površina, dok se č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dijelom nalazi u zoni Z1, a dijelom predstavlja obalu. Prema karti Oblici korištenja i način gradnje dopuštena je rekonstrukcija postojećih građevina uz povećanje GBR za 10%. Omogućuje se uređenje stubišta i šetnica za prilaz moru i odmorišta.

9. Iz zaključka Grada Dubrovnika od 15.travnja 2011. Klasa 947-01/11-03/36, Urbroj 2117/01-01-11-3 (list 77-78) proizlazi da je društvu Adriatik Razvoj d.o.o. dana načelna suglasnost za potvrdu na glasni projekt i to: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] suglasnost na sanaciju potpornih zidova unutar 1767/1 i hortikulturno uređenje prema projektu s kojim se suglasio Konzervatorski odjel; za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] daje se suglasnost na sanaciju postojećeg zida prema glavnom projektu s kojim se suglasio Konzervatorski odjel; za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] daje se suglasnost na sanaciju postojećeg zida prema glavnom projektu s kojim se suglasio Konzervatorski odjel prema kojem se zadržava sadašnji ulaz u park; za zahvat na sanaciji postojećeg potpornog zida čest. zem. [katastarska čestica] prema čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Tuženici tijekom postupka , posebno tuženi Grad Dubrovnik, tvrde da su predmetne nekretnine javni park koji ne može biti u isključivom vlasništvu privatne osobe već u isključivom vlasništvu ili suvlasništvu jedinice lokalne samouprave ili RH.

10.1. Međutim u odnosu na narav nekretnina ovlaštena upravna tijela i upravni sud su odlučivali u postupcima koji su se vodili radi povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a iz kojih u bitnome proizlazi da se predmetne nekretnine imaju vratiti ovlaštenicima naknade naturalno jer nekretnine nisu privedene namjeni radi kojih su bile oduzete prednicima podnositelja zahtjeva, niti su formirane kao park nakon oduzimanja. Stoga je svaka daljnja rasprava koja dovodi u pitanje mogućnost vlasništva od strane privatnih osoba isključena.

11. Sud je proveo očevid na licu mjesta sa vještakom geodetske struke Mijom Pendom kada su identificirane nekretnine. Utvrđeno je da se č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi izvan kompleksa, koji je ograđen zidom, unutar kojega je kuća tužitelja.Kat. čest. [katastarska čestica] predstavlja neobrađenu, nekultiviranu i zapuštenu nekretninu koja se proteže prema moru.S gornje strane graniči sa Putem Vlaha Bukovca,a preko dijela iste su skalini za slobodan prolaz do plaže. Kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalaze u ograđenom kompleksu koji je uređen i kultiviran. Nekretnine se nalaze jedna pored druge, u naravi su zemljište bez izgrađenih objekata na njima.

Tom prilikom sud je utvrdio da je tužitelj u isključivom posjedu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.1.Pored toga je utvrđeno kako se pred ovim sudom vodi postupak po tužbi Grada Dubrovnika protiv Adriatik razvoja d.o.o, radi predaje nekretnina zem. 1767/1, 2449/1 i 1771/1, sve k. o. [katastarska općina] u suposjed, koji nije pravomoćno okončan.

12.Pregledom spisa ovog suda P.47/25 proizlazi da se vodi spor po tužbi Adriatik razvoj d.o.o. protiv Grada Dubrovnika radi naknade nužnih i korisnih troškova, koji su nastali u razdoblju između 2010 i 2011 kada je tužitelj ulagao u predmetne nekretnine te izvršio sanaciju i uređenje predmetnog zemljišta.

13.Predmet spora je razvrgnuće suvlasništva stranaka na više stvari odnosno nekretnina.

14.Pregledom cjelokupne korespodencije i dokumentacije iz ovog i priloženog spisa proizlazi da su stranke u poslovnom i pravnom odnosu vezano uz predmetne nekretnine još od 2009.g. kada je tužitelj kao vlasnik i posjednik predmetnih i susjednih nekretnina, izrazio namjeru za kupnju svih preostalih suvlasničkih dijelova te za sanaciju i rekonstrukciju oštećenih zidova i zapuštenog nekadašnjeg parka. Grad je izdao dvije suglasnosti za dogovorene radove i obratio se RH radi stjecanja suvlasničkih udjela, u skladu s čim je tužitelj sačinio potrebnu dokumentaciju i tijekom 2011. izveo građevinske radove i radove hortikulturnog uređenja u i oko zemljišta bivšeg parka Đivović. Prema nalazu i mišljenju stalog sudskog vještaka za arhitekturu i graditeljstvo ĆP od 09.08.2011., koji prileži spisu P-790/2013, ukupna vrijednost izvedenih radova je 6.497.138,15 kn (862.318,42 EUR). Od toga, razmjerno svome suvlasnikom udjelu (72/384) Grad bi trebao isplatiti tužitelju iznos od 477.534,20 kn (63.379,68 EUR) na ime radova koji su nužni za zaštitu imovine i sigurnosti ljudi i objekata kao i daljnji iznos od 724.986,80 kn (96.222,28 EUR) na ime troškova izgradnje prilaznog stubišta i staze do mora, zajedno sa zaštitnom ogradom i to najvećim dijelom na zemljištu u isključivom vlasništvu Grada Dubrovnika.

15.Dalje se izvodi zaključak o aktivnom postupanju Grada Dubrovnika kroz davanje suglasnosti nadležnim tijelima i obraćanje trećim osobama (RH) kao i očitovanju volje konkludentnim radnjama, iz kojih jasno proizlazi da je postojala namjera i da se željela očitovati pravno relevantna volja u pravcu da tužitelj osposobi novi pristup kupalištu i poduzme sve radove na osiguranju zidova i hortikulturnom uređenju o svom trošku.

16.Između stranaka nije sporno da sve nekretnine koje su predmet spora predstavljaju dio nekadašnjeg posjeda-parka Gjivović, zajedno sa zemljištem i objektima koje se nalaze sjeverno koji su u cijelosti vlasništvo tužitelja, koje nekretnine su vraćene u vlasništvo prednicima tužitelja, dio prenesen u vlasništvo RH 2020.g. te dio u vlasništvo Grada Dubrovnika. Dalje nije sporno da su sve predmetne nekretnine, jednako kao i č. zem. [katastarska čestica], u trenutku vraćanja u vlasništvo bile u jednako zapuštenom stanju, a što je bio i jedan od razloga vračanja prijašnjim vlasnicima u naturi, kako je naprijed već navedeno.

Pregledom spisa P.47/25, a naročito korespodencije između tužitelja i Grada Dubrovnika te zaključka kojim je Grad dozvolio tužitelju izvođenje radova (zaključak gradonačelnika od 15.04.2011) proizlazi da je tužitelj vršio radove zbog zapuštenog stanja nekretnina.

17.Iz lokacijske informacije od 4.listopada 2023.g.(list spisa 432) proizlazi da se č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze u građevinskom području naselja, pretežno Z1 javni park te se na tom zemljištu dozvoljava uređenje stubišta i šetnica za prilaz moru i odmorišta. Dakle ni na jednoj nekretnini nije moguća gradnja objekata iz čega proizlazi da su nekretnine jednake kvalitete. Napominje se i činjenica da su nekretnine na isti način prostorno planskom dokumentacijom bile okarakterizirane i 2014.godine.

Činjenica je da danas, a što je utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta te dokumentacijom i vještačenjima kako u ovom tako i u predmetu P. 47/25, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju zaista impresivan i uređen prostor, koji je prema svim pregledanim dokazima, uređen i izgleda na ovakav način upravo zato što je tužitelj (što je nesporno) uložio značajna financijska sredstva kako bi ga doveo u stanju kakvo je danas. Dalje među strankama nije sporno da je tužitelj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uredio betonsko stubište s ogradom koja vodi do kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je vlasništvo grada Dubrovnika koja se nastavlja do mora.

18.Sud nije fizički pregledao spis ovog suda P.77/2020 koji s nalazi kod višeg suda, a u kojem je donesena prvostupanjska odluka, u korist Grada Dubrovnika radi uvođenja u suposjed u kojoj je tuženik Adriatik razvoj d.o.o. u odnosu na sve čestice osim kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

19.Tuženik Grad Dubrovnik je u spis dostavio dopis Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izgradnju i upravljanje projektima od 14.ožujka 2025.g. (list 475) iz kojeg proizlazi da je pregledom č. zem. [katastarska čestica] utvrđeno da se bilo kakva gradnja ili uređenje te čestice može realizirati jedino uz značajna ulaganja zbog izrazito strmog terena. U odnosu na navedeno za napomenuti je da prema lokacijskoj informaciji gradnja nije na toj čestici ni dozvoljena kao što nije niti na preostalim česticama koje su predmet tužbenog zahtjeva dok je pojam značajnih ulaganja toliko neodređen i paušalan tako da se predmetno očitovanje ne može ni ispitati, niti cijeniti.

19.1.Razvrgnuće suvlasničke zajednice je postupak kojim se prekida suvlasnički odnos na nekretnini, a može se izvršiti fizičkom diobom, sukladno suvlasničkim omjerima stranaka. Pri tome sud odlučuje o načinu razvrgnuća uzimajući u obzir stvarno korištenje i uživanje nekretnine od strane suvlasnika, a ne samo upis u zemljišnim knjigama. Ukoliko je fizička dioba već izvršena, to može utjecati na odluku o razvrgnuću. Sud u postupku razvrgnuća ne odlučuje o deklaratornom utvrđenju suvlasničkih omjera, već o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice.(tako ŽS OSIJEK pod Poslovni broj: Gž-1014/2023-3)

20.Naime iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza kojem je bio zadatak da identificira, izmjeri, prikaže te se očituje o mogućnosti geometrijske diobe nekretnina (zadatak list 480) vještak je detaljno opisao predmet spora koji je podijelio na dvije cjeline, istočnu i zapadnu. Istočnu čine kat. čest. [katastarska čestica],koje su u naravi prema susjednim omeđene visokim zidovima, a unutar kompleksa moguće je ući sa zapadne i istočne strane kroz metalna zaključana vrata. Vještak je u nalazu opisao posebno svaku česticu zemlje. Zapadnu cjelinu predstavlja 1775/2.

20.1.Istočni dio koji čine kat. čest. [katastarska čestica] je ograđen u cijelosti kamenim zidovima u kojeg je moguće prići sa istočne i zapadne strane te predstavlja samostalnu funkcionalnu cjelinu. Unutar navedene cjeline prema položaju i protezanju čestica unutar kompleksa vještak je mišljenja da geometrijska dioba nije moguća, budući smatra da ne bi mogao osigurati podjednak način korištenja i pristup do suvlasničkog dijela svakom pojedinog suvlasnika, a bez da se pritom prelazi preko parcela u vlasništvu drugog suvlasnika. Promatrajući čitav prostor smatra da bi se diobom unutarnjeg dijela narušio integritet predmetne cjeline, uzimajući u obzir, uređenje unutar kompleksa zidova odnosno raspored šetnica i posađenog bilja. S druge strane, čest. 1775/2 kao zapadni dio, u kojem postoje skale s istočne strane koje vode prema moru s javnog puta, također nije moguće geometrijski dijeliti, iz razloga što bi se geometrijskom diobom, na način da se ista dijeli od zapada prema istoku, formirala parcela sa veoma malim površinama pri čemu bi se formirale uske parcele.

20.2.Vještak je usmeno saslušan pred sudom na ročištu glavne rasprave 28.kolovoza 2025.g. te je za svoj pismeni nalaz i mišljenje, a koji se odnosi na nemogućnost geometrijske diobe nekretnina, vještak dao uvjerljive i logične odgovore koji u cijelosti podupiru njegov pisano izrađeni nalaz kao i stanje zatečeno očevidom. U tom smislu je vještak Grmoljez odgovorio da smatra kako geometrijska dioba nekretnina nije moguća, iako u tzv. istočnom dijelu postoje dva ulaza, jer sam prostor prema svojoj konfiguraciji i načinu uređenja predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu. Vještak dalje navodi bi za geometrijsku diobu istočnog dijela bilo potrebno napraviti procjenu vrijednosti, izgrađenih objekata, šetnica i hortikuluralnog uređenja. Međutim kad se uzme u obzir činjenica da je tužitelj svojim sredstvima potpuno uredio istočni dio u svakom smislu, te da predmetni istočni dio zasigurno ne bi imao vrijednost da tužitelj nije uložio značajna financijska sredstva, pa uzimajući u obzir i suvlasnički dio koji otpada na Grad Dubrovnik, a koji iznosi svega 3,82%, ne ukazuje se oportunim geometrijski dijeliti ovaj istočni dio kako bi tuženik Grad Dubrovnik, koji je zanemario predmetne nekretnine, nije se ponašao kao dobar gospodar, nije ulagao u njih niti ih je priveo svrsi, dobio dijelom vlasništvo na način kojim bi se narušila cjelovitost kompleksa koji neposredno graniči sa nekretninom tužitelja. Suvlasnički dio Republike Hrvatske iznosi 10,68%,a ovaj tuženik je podneskom 10.12.2021. prihvatio prijedlog tužitelja od 24.ožujka 2021. i 07.prosinca 2021., kojim se predlaže provođenje postupka mirenja i sklapanja sudske nagodbe na način da RH pripadne u vlasništvo suvlasnički dio od 56/100 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 818m2, a Gradu Dubrovniku pripadne u vlasništvo suvlasnički dio od 21/100 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 305m2.

20.3.Dakle, kada se uzme u obzir površina kat. čest. [katastarska čestica] od 1038m2 u odnosu na preostale nekretnine čija je ukupna površina 4075m2, tada proizlazi da RH ovim načinom razvrgnuća ima dobiti 763m2 umjesto 546m2, a Grad Dubrovnik 273m2 umjesto pripadajućih 195m2 tada proizlazi da ni na koji način tuženici nisu oštećeni ovim načinom razvrgnuća, uvažavajući dodatnu činjenicu da se tužitelj odriče bez naknade ustupiti tuženicima u vlasništvo predmetnu nekretninu.

21.U ovom spisu tužitelj je na ročištu koje je održano 13.rujna 2024. zaključio sudsku nagodbu s ranijim tuženicima ĐP, NP i SP koji su bili suvlasnici za ukupno 2008/47232 dijela (4,25%) te je tužitelj istima isplatio na ime kupoprodajne cijene iznos od 48.000,00€. Iz toga proizlazi, obzirom da ukupna površina svih kat.čestica prema nalazu i mišljenju vještaka Stjepana Grmoljeza, iznosi 5097m2, što bi po metru kvadratnom iznosilo 221,19€/m2. (5097m2 x 4,25% jednako 217m2; 48.000/217 jednako 221,19€/m2.

19.1.Kako je površina istočnog dijela, koji čine kat. čest. [katastarska čestica], ukupno 4070m2,a zapadnog (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) 1027m2, prema nalazu vještaka Grmoljeza, a uzimajući veličinu suvlasničkih udjela, da predloženim načinom diobe tuženi dobivaju veći suvlasnički udio odnosno veću površinu (za 288m2),a time i veću novčanu vrijednost nego što im pripada prema upisanom udjelu.

21.1.Ovo sve naprijed navedeno govori u prilog odluci suda da ne provodi građevinsko vještačenje vrijednosti zemljišta, kako su tuženici isticali na ročištu koje je održano 28.kolovoza 2025.g., obzirom da proizlazi kako nekretnine koje tužitelj tužbenim zahtjevom traži u samovlasništvo ne prelaze ekvivalent vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela.

21.2. Primjedbe tuženika Grada Dubrovnika koje su iznesene na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u odnosu na površinu 1775/2 vještak je uspješno otklonio i obrazložio da je, sukladno pravilima struke, u slučaju da se granice na terene ne prepoznaju te iste nisu materijalizirane kamenim zidovima, suhozidima te se jednoznačno ne mogu utvrditi na terenu tada se granice preuzimaju na kopiji katastarskog plana koja u tom slučaju predstavlja službeni podatak u pogledu utvrđivanja granica te je na taj način odredio površinu geodetskim mjerenjem.

Primjedbe u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], koja je nesporno dijelom unutar parka, a dijelom izvan parka, sa istočne strane, vještak ju je prikazao kao 2446/1 (greška u pisanju) što je naknadno ispravio pisanim podneskom koji je zajedno sa skicom dostavio u spis.

22.U čl.47.st.1. ZV-a je propisano da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva. Suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih (čl.47.st.2.ZV-a)

22.1.U odredbi čl.50. ZV-a je određeno da (1) Kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. (2) Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

(3) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.

(4) Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

22.2.S obzirom da u konkretnoj pravnoj situaciji ne postoji sporazum stranaka, a niti pravo na razvrgnuće isplatom utemeljeno na pravnom poslu ili zakonu tada je u ovom postupku bilo potrebno odlučiti o geometrijskoj diobi nekretnina, za koju je nakon obavljenog očevida i vještačenja utvrđeno da nije opravdana.

22.3.Nastavno, odredbom čl.52 ZV-a je propisano da (1) Kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoliko stvari istodobno, sud može na zahtjev svakoga od njih odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe. (2) Sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće iz stavka 1. ovoga članka koji je s obzirom na okolnosti opravdan.

(3) Ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima. Na nadoplatu će se na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.

22.4.U ovom konkretnom slučaju je utvrđeno da je opravdano postupiti sukladno članku 52. ZV-a,a iz svih naprijed navedenih razloga.

23.Činjenica na koju ukazuje Grad Dubrovnik o neutvrđenoj granici pomorskog dobra nije relevantna jer će se prilikom utvrđenja granice površina nekretnine umanjiti razmjerno, kako sa istočne tako i sa zapadne strane, dok će navedeno više negativno utjecati na tužitelja nego na tužene koji su osobe javnog prava te koji u ime svih građana izvršavaju svoje vlasnička ovlaštenja. Republika Hrvatska je zakonski vlasnik pomorskog dobra, a Grad Dubrovnik kao tijelo jedinice lokalne samouprave također ima služiti svojim građanima pa kako je na jedinice lokalne samouprave preneseno upravljanje državnom imovinom tako defacto nema ni utjecaja utvrđenja granice ni na Grad Dubrovnik. Činjenica je da su preko kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene stepenice koje su prilaz kupalištu kao pomorskom dobru te nije sporno da je prilaznu stazu do kupališta uredio tužitelj, uz suglasnost Grada Dubrovnika. Prema nalazu sudskog vještaka Mija Penda, kojem tuženi nisu prigovarali, dio č. zem. [katastarska čestica] koji je zauzet izgradnjom skalina ima površinu od 39m2 (list spisa 145), koji vode do kat. čest. [katastarska čestica] koja je vlasništvo Grada Dubrovnika. Tako da ukoliko se i kvadratura koja otpada na skaline oduzme od kvadrature koju Grad Dubrovnik ima dobiti po ovakvoj diobi, opet postaje vlasnikom 39m2 više nego što bi mu pripalo prema veličini njegovog suvlasničkog dijela.

23.1.Što se tiče primjedbi Grada Dubrovnika o preinakama tužbenog zahtjeva tužitelja tijekom postupka napominje se da sud u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice ima provesti razvrgnuće suvlasništva i kad zahtjev tužbe ne sadrži određen način diobe,a ako ga i sadrži, sud za njega nije vezan, već razvrgnuće provodi sukladno odredbama čl. 47. do 56. ZV-a.

23.2.Sud napominje da nije posebno cijenio dostavljene odluke ovog suda pod P.767/14 i P.77/2020 jer je riječ o nepravomoćnim sudskim odlukama.

24.Zaključno budući između stranaka nije sporan predmet diobe, ni suvlasnički omjeri, očito ne postoji sporazum stranaka o načinu diobe, a sud može na zahtjev svakog od suvlasnika odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina stvar-svakom od suvlasnika pripadne određena stvar ili skupina stvari,a što znači razvrgnuće suvlasništva po ekvivalentu, pod uvjetima iz čl.52 ZV-a, uzimajući u obzir potrebe stranaka. Tuženi su ovakvim načinom diobe stekli veću površinu nego što bi im pripadala po veličini suvlasničkog dijela dok su potrebe tuženika u dijelu već zadovoljene budući se č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi kao javni prilaz prema moru dok tuženi nisu posebno tijekom postupka ni obrazlagali svoje potrebe za vlasništvom nad drugim česticama, osim što su se protivili načinu diobe. Da je prvotuženik prema potrebama građana ranije održavao navedene nekretnine one zasigurno nikada ne bi postale privatno vlasništvo, sada u većem dijelu vlasništvo tužitelja na čije vlasništvo otpada ukupno 85,50%.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troškova postupka u visini propisanoj odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) i prema vrijednosti predmeta spora, a koji trošak se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku za slijedeće radnje: sastav tužbe (Tbr.7.1.-999 bod), zastupanja na ročištima koja su održana dana 23.03.2017, 25.04.2018, 29.06.2018, 14.02.2019, 17.09.2019, 03.09.2021, 08.02.2022, 13.09.2024, 31.10.2024, 11.04.2025 i 28.08, 2025 (svako po Tbr.9.1.-999 bod), sastav podneska 08.11. 2018., 15.02.2019, 10.04.2019 i 11.10.2024 (Tbr.8.1.-999bod), pri vrijednosti boda od 2,00€, ukupno 31.968,00€, uz PDV od 25%, sveukupno 39.960,00 €. Navedeni trošak je odmjeren u odnosu na Grad Dubrovnik.

25.1.U odnosu na Republiku Hrvatsku tužitelj ostvaruje pravo naknade troška za slijedeće radnje sastav tužbe (Tbr.7.1. -999 bod), zastupanja na ročištima koja su održana dana 10.02.2021, 03.09.2021, 08.02.2022, 13.09.2024, 31.10.2024, 11.04.2025 i 28.08, 2025 (svako po Tbr.9.1.-999 bod),sastav podneska 18.06.2025 (Tbr.8.1.-999bod), pri vrijednosti boda od 2,00€, ukupno 17.982,00 €, uz PDV od 25%, sveukupno 22.477,50 €.

25.2. Odluka o zateznoj kamati na parnični trošak donesena je u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a.

Dubrovnik, 1. listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja, uz pristojbu za presudu

2. Pun. tuženika ad.1. Dario Obradović

3.RH, putem ODO, Građanski odjel