REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-802/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Splitu, drugotuženika EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji prvotuženika, protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž- 616/2023-3 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4231/17 od 30. lipnja 2023., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija prvotuženika SH odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

''I. Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj OVR-5029/16 od 04.listopada 2016.godine, koja se vodi po prijedlogu tuženika pod 1 kao ovrhovoditelja, protiv tuženika pod 2 i pod 3 kao ovršenika, i to na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, zgrada i dvor, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Dužni su tuženici pod 1 - pod 3, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.809,53 Eur / 43.771,87 Kn.''.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2845/2024-2 od 8. siječnja 2025., prvotuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-616/2023-3 od 7. ožujka 2024., zbog pravnog pitanja:

''Kada treća osoba tvrdi da ima pravo koje sprečava ovrhu na nekretnini, koji trenutak je relevantan za ocjenu dobre vjere ovrhovoditelja odnosno za ocjenu je li ovrhovoditelj znao ili je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnina više ne pripada ovršeniku (dužniku)?''.

3. Prvotuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i na postavljeno pravno pitanje odgovoriti sukladno ustaljenom pravnom shvaćanju revizijskog suda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha određena na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, zgrada i dvor, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-5029/2016 od 4. listopada 2016., u postupku koji se vodi po prijedlogu prvotuženika iz ovog predmeta, kao ovrhovoditelja, protiv drugotuženika i trećetuženice iz ovog postupka, kao ovršenika.

8. U postupku je utvrđeno:

- da su rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-5029/16 od 28. srpnja 2017., tužiteljica i ĐH upućene, kao treće osobe, pokrenuti parnicu radi proglašenja da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 4. listopada 2016. broj Ovr-5029/16 na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani drugotuženik i trećetuženica na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dalibora Pavlovića u Splitu, broj O-2899/20011 od 5. travnja 2012.,

- da drugotuženik i trećetuženica u ovom postupku nisu osporavali činjenicu da je tužiteljica u posjedu predmetnih nekretnina, te da je njezin sada pokojni suprug sklopio kupoprodajne ugovore s njihovim pravnim prednicima. Prvi kupoprodajni ugovor je sklopljen 11. ožujka 1974. i predmet istog je kupnja trosobnog stana u prizemlju zgrade u [adresa], što odgovora ½ dijela "zgrade bez zemljišta" sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], tijelo 2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te pravo trajnog korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica], tijelo 1., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to zemljišta ispod zgrade i vrta s južne strane zgrade pravcem same zgrade. Predmet drugog kupoprodajnog ugovora, koji je kao kupac sklopio suprug tužiteljice 21. svibnja 1975., je trosoban stan na katu sa svim pripadnostima i služnostima, te garaža u sastavu kuće sa prostorijom pozadi garaže i jedna posebna garaža iza kuće, i to južna, što odgovara drugoj ½ dijela "zgrade bez zemljišta" sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], tijelo 2., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i pravo trajnog korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica], tijelo

1., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to čitavog betoniranog dijela navedene čestice sa ulazom i putom u širini od 4,20 metara koji ide od ulaza sa javnog puta na sjeveru do betoniranog dvorišta ispred kuće, time da tim putom ima pravo služnosti prolaza vlasnik zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

- da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Mira Rubić u Splitu broj O-1123/10, UPP/OS-91/10 od 4. listopada 2010. proglašena jedinom nasljednicom svog pokojnog supruga T (Stipe) Pervana, te je naslijedila izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine za cijelo,

- da je tužiteljica, a ranije i njezin suprug, u samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 1975.,

- da prvotuženiku nije moglo biti nepoznato da postoji pravo treće osobe na predmetnoj nekretnini koje sprječava ovrhu jer su ih na to u prethodno vođenom parničnom postupku upozorili drugotuženik i trećetuženica. Osim toga iz svih zemljišnoknjižnih izvadaka dostavljenih u ovršnom, kao i u ovom predmetu, proizlazi da su predmetne nekretnine opterećene plombama i zabilježbama trećih osoba.

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) u vezi s paragrafima 1460., 1463. i 1493 Općeg austrijskog građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se, prema odredbi čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), primjenjuju kao pravna pravila u ovom postupku. Sud se pozvao i na čl. 366. ZVDSP (jedinstvenost nekretnine) i čl. 370. ZVDSP (povezivanje etažnog vlasništva sa suvlasništvom). Prvostupanjski sud je ocijenio da su ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice dosjelošću, te da je nemoralno odnosno protivno javnom moralu nastojanje da se potraživanje prvotuženika prema drugotuženiku i trećetuženici podmiri prodajom predmetnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice, koristeći se činjenicom da se pravni prednik tužiteljice pokojni S (ABC) ABC, kao i tužiteljica do danas, premda su to pokušavali, nisu uspjeli uknjižiti kao vlasnici predmetnih nekretnina. Jednako tako sud je ocijenio nemoralnim odnosno protivnim javnom moralu pristajanje drugotuženika i trećetuženice na to da se njihovo dugovanje prema prvotuženiku podmiri prodajom predmetnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice, koje nekretnine su otuđene od strane pravnih prednika drugotuženika i trećetuženice upravo u korist pravnog prednika tužiteljice T (ABC) ABC.

10. Sud drugog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, odbio žalbu prvotuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Pozvao se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela 22. veljače 2018. prema kojem predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

11. Prvotuženik u reviziji osporava zaključak sudova da je mogao znati za prava trećih osoba odnosno pravo tužiteljice koje sprječava ovrhu, navodeći da je odlučno je li saznanja o pravima treće osobe imao ili mogao imati prije pokretanja ovršnog postupka, te da nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje. Navodi da se drugostupanjski sud poziva na okolnosti koje su nastupile nakon pokretanja ovršnog postupka.

12. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra da je zemljišna knjiga istinita i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njima upisano nije potpuno ili da je drugačije od izvanknjižnoga stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis , nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2. istog članka). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3 istog članka).

13. Prema odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Sukladno st. 2. istog članaka, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stavkom 3. isto članka propisano je da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

14. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice u odlukama broj Rev 2307/2016-2 od 3. svibnja 2018., broj Rev 1830/2019-2 od 19. svibnja 2020, broj Rev 3103/2016-2 od 15. srpnja 2021. i broj Rev 138/2024-2 od 12. studenoga 2024.) za ocjenu dobre vjere ovrhovoditelja u okolnostima koje su slične okolnostima ovog predmeta, odlučujuće je vrijeme pokretanja ovršnog postupka.

15. Slijedom navedenog odgovor pravno pitanje za koje je prvotuženiku dopušteno podnošenje revizije glasi:

Za ocjenu dobre vjere ovrhovoditelja odnosno ocjenu je li ovrhovoditelj znao ili je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnina više ne pripada ovršeniku, relevantan je trenutak pokretanja ovršnog postupka, dakle trenutak podnošenja ovršnog prijedloga sudu.

16. U svezi primjene načela povjerenja u zemljišne knjige, treba navesti da u smislu čl. 122. ZVDSP i čl. 8. st. 1. ZZK, zakon pruža pravnu zaštitu onome tko je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ako isti nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnu knjigu nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, kao i da se nedostatak dobre vjere ne može prigovoriti nekome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Stoga, zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini, u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog. Stoga, ovrhovoditelj postupa u dobroj vjeri ako u vrijeme pokretanja ovršnog postupka nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je drugačije od izvanknjižnog stanja.

17. Međutim, u ovom postupku je utvrđeno da je prvotuženik imao dovoljno razloga posumnjati da na predmetnoj nekretnini postoje prava trećih osoba, konkretno pravo vlasništva tužiteljice, koje sprječava ovrhu. To stoga jer je iz svih zemljišnoknjižnih izvadaka dostavljenih u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-659/2010 (koji je vođen prije ovog ovršnog postupka) po tužbi prvotuženika protiv drugotuženika i trećetuženice, razvidno da sadrže plombe i zabilježbe trećih osoba koje polažu vlasnička prava na nekretninama koje su predmet ovrhe. Iz istih proizlazi da su i tužiteljica, na temelju rješenja o nasljeđivanju, kao i ranije njezin sada pokojni suprug, na temelju kupoprodajnih ugovora, pokušali uknjižiti svoje pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovrhe. Nadalje, u postupku je utvrđeno da su u navedenom parničnom postupku drugotuženik i trećetuženica upozorili prvotuženika da postoji pravo treće osobe koje sprječava ovrhu.

18. Stoga prvotuženik u reviziji neosnovano navodi da se drugostupanjski sud poziva na okolnosti koje su nastupile nakon pokretanja ovršnog postupka. Naime, iz sadržaja točke 15. obrazloženja drugostupanjske odluke, na koju se prvotuženik poziva u reviziji, nedvojbeno proizlazi da se drugostupanjski sud poziva na zemljišnoknjižne izvatke dostavljene u ranije vođenom parničnom postupku kao i na upozorenje dano u istom. Stoga okolnost što se uz pozivanje na ranije vođeni parnični postupak, pozvao i na predmetni ovršni postupak, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka sudova da prvotuženik u vrijeme pokretanja ovršnog postupka nije bio u dobroj vjeri jer je imao dovoljno razloga posumnjati da postoji pravo tužiteljice koje sprječava ovrhu na predmetnoj nekretnini. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske odluke.

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, prvotuženikova revizija je odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina