Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -1794/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sucu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: PN - 2598/2023-24 od 24. travnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj: PN - 2598/2023-27 od 13. svibnja 2025. i dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: PN- 2598/2023-26 od 24. travnja 2025., dana 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: PN – 2598/2023-24 od 24. travnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: PN-2598/2023-27 od 13. svibnja 2025.:

- u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude i

- u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu odluke o parničnom trošku u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 1.645,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: PN-2598/2023-26 od 24. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske i imovinske štete isplati tužitelju iznos od 620,49 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 14. prosinca 2023. do isplate. Također u ovoj točki izreke prvostupanjski je sud naložio tuženiku da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 1.645,15 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 24. travnja 2025. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu iznosa od 426,00 eura (također s osnova naknade neimovinske i imovinske štete) te u dijelu zatražene zatezne kamate koja bi na dosuđeni iznos glavnice (od 620,49 eura) tekla od 15. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023. Prvostupanjski je sud rješenjem od 13. svibnja 2025. (poslovni broj: PN-2598/2023-27) ispravio označenu presudu od 24. travnja 2025. na način da se u točki I. izreke u retku prvom, u smislu pravilnog naziva tuženika, umjesto riječi "Hrvatskom osiguranju d.d." treba pravilno stajati "Hrvatskom uredu za osiguranje". Presuda je ispravljena u suglasju sa odredbom članka 342. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP).

1.2. Kako je prvostupanjski sud presudom propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva to je na prijedlog tužitelja donio dopunsku presudu u smislu odredbe članaka 339. stavak 1. i odredbi članka 340. stavci 1. i 2. ZPP-a. U navedenoj dopunskoj presudi prvostupanjski je sud u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 283,51 euro teku od 14. prosinca 2023. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke dopunske presude odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje bi na iznos od 283,51 euro tekle od 15. prosinca 2022. do isplate.

2.1. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude od 24. travnja 2025. i to baš u dijelu pod točkom II. izreke, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku iz točke I. izreke presude (u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.645,15 eura), podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u onom dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen u točki II. izreke prvostupanjske presude, odnosno podredno da presudu u tom dijelu ukine i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tužitelj je podnio žalbu i protiv dopunske presude od 24. travnja 2025. i to baš u dijelu pod točkom II. izreke, a ovo zbog pogrešne primjene materijalnog prava žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači dopunsku presudu od 24. travnja 2025. na način da prihvati tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je odbijen ovom presudom, odnosno podredno da u ovom dijelu (točka II. izreke dopunske presude) odluku ukine te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbe tužitelja.

4. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu (troškovi tuđe njege i pomoći), a koja šteta da je tužitelju nastala u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kao vozač automobila registarske oznake i broja: [registarska oznaka]. Prometna nesreća da se dogodila 16. srpnja 2022. u Zagrebu, a istu da je uzrokovao osiguranik korespodenta tuženika.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i pravnu osnovu tužbe, no osporio je visinu tužbenog zahtjeva.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u prometnoj nesreći od 16. srpnja 2022. zadobio tjelesne ozljede u vidu pogoršanja statusa vratne i slabinske kralježnice (uzevši u obzir degenerativne promjene),

- da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 1 dan, srednje fizičke boli 5 dana, a slabe boli daljnjih pedeset i pet dana,

- da je kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 4%,

- da je tužitelj nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio primarni strah koji je bio jačeg inteziteta i kraćeg trajanja kao i sekundarni strah jakog inteziteta u trajanju 1 dan, srednjeg inteziteta 5 dana, a slabijeg inteziteta četrdeset i pet dana,

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći, bio nakon iste potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju četrdeset i pet dana po 2 sata dnevno,

- da cijena usluge nemedicinske njege i pomoći iznosi 4,00 eura za 1 sat,

- da je tužitelju prije podnošenja tužbe (po odštetnom zahtjevu od 14. prosinca 2022.) isplaćen iznos od 2.456,00 eura, a ovo s osnova naknade neimovinske štete radi povrede osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete,

- da je tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete, isplaćen i iznos od 283,51 euro i to 18. rujna 2024.

8. Za istaknuti kako je prvostupanjski sud opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha, te potrebe za tuđom njegom i pomoći utvrdio na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, dr. med., spec. kirurga, sub. spec. traumatologa te spec. ortopedije i traumatologije. On je svoj nalaz i mišljenja izradio pisano 21. travnja 2024. sve na temelju dostatne medicinske dokumentaciju koja se odnosi na tužitelja.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravedna satisfakcija u ukupnom iznosu od 872,00 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelju s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe nemedicinske njege i pomoći) pripada naknada u iznosu od 70,00 eura (dvadeset sati x 3,50 eura - cijena jednog sata usluge = 70,00 eura). Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra kako je tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju štetu (neimovinsku i imovinsku) u ukupnom iznosu od 942,00 eura. Kako je ovaj iznos, a što je nesporno, tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe, konkretno 17. siječnja 2024., to prvostupanjski sud smatra kako je s time tuženik u cijelosti naknadio tužitelju štetu, nastalu mu u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u nesreći na radu 18. rujna 2023. Stoga je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio naknadu štete u iznosu od 1.128,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (dakle pored već isplaćenog iznosa od 942,00 eura).

9. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata na već isplaćeni iznos od 942,00 eura (točka III. izreke), a koje bi tekle od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024.

9.1. Tužitelj u žalbi na prvostupanjsku presudu u bitnome ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da bi pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila samo 3.000,00 eura.

9.2. Isto tako smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio cijenu troškova tuđe nemedicinske njege i pomoći u iznosu od 4,00 eura po jednom satu. U tom smislu navodi presude različitih sudova koji su utvrdili kako cijena koštanja usluge njege i pomoći (nemedicinske) iznosi više od 5,00 eura po jednom satu.

9.3. Pored navedenog smatra kako je prvostupanjski sud na dosuđeni iznos glavnice od 620,49 eura pogrešno odbio zahtjev za isplatom zateznih kamata koje bi na ovaj iznos tekle od 15. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023. Naime tužitelj je mišljenja kako zatezne kamate na dosuđeni iznos od 620,49 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 14. prosinca 2022., a ne od 14. prosinca 2023. kako to dosuđuje prvostupanjski sud. Naime stalni sudski vještak medicinske struke doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović, dr. med. je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. rujna 2024. naveo kako je liječenje tužitelja, u svezi ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju, završilo upravo 14. prosinca 2023.

9.4. Nadalje, u odnosu na dopunsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje bi na iznos od 283,51 eura tekle od 15. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023., tužitelj se također žali. Naime on smatra kako je ove zatezne kamate trebalo dosuditi i za ovo razdoblje jer da je odštetni zahtjev podnio 14. prosinca 2022.

10. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha te smanjenje njegovih životnih aktivnosti te potrebe za tuđom nemedicinskom njegom i pomoći, na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića, dr. med. koji je za potrebe ovog postupka sačinio pisani nalaz i mišljenje.

11. Za napomenuti je kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Stoga drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

12. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

13. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

14. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti te pretrpljenom strahu, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1981.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 3.000,00 eura kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

15. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužitelju, ovaj je drugostupanjski sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

16. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u prometnoj nesreći pretrpio i imovinske štetu (tuđa njega i pomoć) i to u visini od 360,00 eura (članak 1095. stavak 1. ZOO- a). Pri tome je za naglasiti kako ovaj drugostupanjski sud ne može ispitivati je li činjenično stanje u pogledu cijene sata pružanja nemedicinske njege i pomoći pravilno i potpuno utvrđeno budući u sporu male vrijednosti (kao što je ovaj) žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.

17. Slijedom navedenog proizlazi kako je ukupna šteta (neimovinska + imovinska) nastala tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom 3.360,00 eura (3.000,00 eura s osnova neimovinske štete + 360,00 eura s osnova imovinske štete = 3.360,00 eura).

18. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tužitelju, prije donošenja prvostupanjske presude, s osnova naknade neimovinske i imovinske štete već isplaćeno ukupno 2.739,51 euro, to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužitelju s osnova naknade sveukupne štete. Na taj je način prvostupanjski sud došao do iznosa od 620,49 koji je potom dosudio tužitelju u točki I. izreke presude. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od dosuđenog i to baš za iznos od 426,00 eura.

19.1. U svezi žalbenih navoda koji se odnose na odbijajući dio presude i dopunske presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 620,49 eura od 15. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023. (točka II. izreke presude), te zateznih kamata na iznos 283,51 euro od 15. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023. (točka II. izreke dopunske presude), za reći je slijedeće.

19.2. Tužitelj u žalbama na presudu i dopunsku presudu izražava shvaćanje kako je tuženik u obvezi naknaditi zatezne kamate na dosuđeni iznos od 620,49 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (14. prosinca 2022.), a ne od dana kada je stalni sudski vještak doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović, dr. med. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. rujna 2024. naveo kako je liječenje tužitelja, u svezi ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju, završilo upravo 14. prosinca 2023. U tom smislu tužitelj se poziva na odredbu članka 12. stavak 6. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP). Odredbom članka 12. stavak 1. ZOOP-a propisano je kako je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu. Odredbom stavka 5. ovog članka određeno je kako je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva. Konačno, u odredbi članka 6. navedenog članka je određeno kako u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Upravo na ovaj stavak 6. poziva se žalitelj u žalbama, smatrajući kako ZOOP u konkretnom slučaju treba primijeniti kao lex specialis.

19.3. Međutim tužitelj, zanemaruje kako je osnovni uvjet za primjenu navedenih odredbi članka 12. ZOOP-a to da je šteta morala nastati, a kako bi se uopće mogla tražiti naknada štete. U konkretnom slučaju šteta je tužitelju nastala 14. prosinca 2023. stabilizacijom njegovog zdravstvenog stanja, odnosno završetkom njegovog liječenja, što proizlazi iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka od 4. rujna 2024. Upravo od tada je postao poznat opseg predmetne štete. Naime trenutak nastanka štete (poglavito neimovinske) ne treba se nužno poklapati s nastankom štetnog događaja (ozljeđivanjem), već kao trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) treba uzeti završetak liječenja s uključenim (mogućim) rehabilitacijskim tretmanom, odnosno trenutak kada je zdravstveno stanje osobe stabilizirano i kada se sa sigurnošću mogu utvrditi trajne i konačne posljedice zadobivenih ozljeda oštećenog.

20.1. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke presude kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 620,49 eura, a koje bi kamate tekle od 15. prosinca 2022. (odštetni zahtjev podnesen 14. prosinca 2022.) do 13. prosinca 2023. (stabilizacija stanja – završetak liječenja tužitelja; 14. prosinca 2023.).

20.2. Slično tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke dopunske presude odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 283,51 euro, a koje bi tekle od 15. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023., jer za ponoviti je, u ovom razdoblju opseg štete počinjene tužitelju još nije bio poznat, pa tuženik do tada (do 13. prosinca 2023.) nije ni mogao doći u zakašnjenje plaćanja naknade štete.

21. Odluka o parničnom trošku sadržana u točki I. izreke prvostupanjske presude također je zakonito donesena, pa je neosnovana žalba tužitelja koji se žali na odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.645,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

22. Slijedom navedenog, trebalo je žalbe tužitelja na prvostupanjsku presudu i prvostupanjsku dopunsku presudu odbiti kao neosnovane te u pobijanom dijelu potvrditi ove presude. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 1. listopada 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Trironi