REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Povrv-89/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Marku Lisecu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŽZM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 10. rujna 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženice, 1. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 20705/15 od 10. lipnja 2015. i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženici ŽZ (sada ŽZM), OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O., OIB: 85584865987, iznos od 8,37 eur (prije 63,06 kn[1] ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 20705/15 od 10. lipnja 2015. i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženici ŽZ (sada ŽZM), OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od osam (8) dana plati tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O., OIB: 85584865987, iznos od 13,27 eur (prije 100,00 kn) te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 29. svibnja 2015., radi naplate iznosa od 100,00 kn (sada 13,27 eur), uvećan za iznos pripadajuće zakonske zatezne kamate, te potražujući i trošak ovršnog postupka. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv-20705/15 od 10. lipnja 2015., određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenice, sada tuženice.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je pravodobno podnijela prigovor kojim isto osporava u cijelosti. Tuženica u prigovoru u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, uz navod da tužitelj nije dokazao da bi između nje i tuženice nastao bilo kakav obvezni odnos iz kojega bi proizlazila bilo kakva novčana obveza tuženice prema tužitelju, suštinski ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženica također ističe i prigovor zastare.

3. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013 i 93/2014; daljnjem tekstu: OZ), javni je bilježnik proslijedio spis ovome sudu radi provedbe postupka u povodu prigovora te je ovosudnim Rješenjem poslovni broj Povrv-89/2023-6 od 11. listopada 2023. stavljeno van snage predmetno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na prigovor tuženice očitovao podneskom od 30. listopada 2023. na način da je ustvrdio da osnovu i visinu tužbenog zahtjeva temelji na Specifikaciji izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, Analitičkoj kartici tužitelja i MUP informaciji o vlasniku/korisniku vozila, koje dostavlja u prilogu. Tužitelj nadalje ističe da je način naplate parkiranja u Gradu Zagrebu reguliran Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba dana 13. srpnja 2011. godine (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11), Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 18 od 02. rujna 2013. godine), Pravilnikom o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 6 od 1. travnja 2014. godine), te Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 23 od 20. studenoga 2014. godine). U čl. 4. Odluke (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11) određeno je da kontrolu parkiranja na javnim parkiralištima obavlja Zagrebački holding d.o.o. -Podružnica Zagrebparking iz Zagreba (u daljnjem tekstu Organizator parkiranja), te je u stavku 1. članak 31. iste Odluke (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11) određeno da nadzor nad parkiranjem vozila na javnim parkiralištima obavlja ovlaštena osoba Organizatora parkiranja. Sukladno članku 3. Odluke (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11) tuženik je parkiranjem vozila na javnom parkiralištu sklopio s Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javne parkirališne površine, prihvaćajući uvjete propisane ovom Odlukom. Korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne parkirališne karte smatra se, u smislu članka 3. Odluke (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11), vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila. Korisnikom se smatra i primatelj leasinga kojemu je vozilo prepušteno na korištenje na temelju pravnog posla leasinga, odnosno najmoprimac kojem je osoba koja obavlja registriranu djelatnost rent-a-car usluge prepustila vozilo na korištenje na temelju ugovora o najmu. Sukladno članku 24. Odluke (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11) ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta), te će sukladno stavku 3. članka 24. Odluke osoba koju ovlasti organizator parkiranja ostaviti dnevnu kartu s nalogom za plaćanje na vozilu koju je korisnik dužan platiti u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora. Lokacije na kojima je bilo parkirano vozilo tuženika su mjesta na kojima se vrši naplata parkiranja sukladno Odluci i Pravilniku. Tužitelj nadalje napominje kako je iz MUP informacija o vlasniku/korisniku vozila razvidno da je upravo tuženica vlasnica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Tužitelj, glede navoda tuženika iz Prigovora da je potraživanje tužitelja zastarjelo ističe da je dospijeće predmetnog duga bilo dana 30. lipnja 2010. godine te da je zastarni rok, sukladno čl. 215. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, dalje: ZOO), počeo teći 1. srpnja 2010. godine te da je tužitelj Prijedlog za ovrhu podnio dana 29. svibnja 2015. godine. Iz navedenog slijedi da do dana podnošenja Prijedloga za ovrhu nije nastupila zastara u smislu članka 225. ZOO-a (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022). Tužitelj navodi da je dana 3. kolovoza 2015. godine od strane tuženika tužitelju uplaćen iznos od 100 kn / 13,27 eur na ime glavnice, a što je vidljivo iz analitičke kartice tužitelja. Na dan uplate tuženika 3. kolovoza 2015. godine trošak ovršnog postupka iznosio je 141,50 kn / 18,78 eur, a zakonska zatezna kamata na glavnicu iznosila je 63,06 kn / 8,37 eur. Slijedom svega navedenog, tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata glavnice u iznosu od 100 kn / 13,27 eur te je predložio da sud održi na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, posl. br. Ovrv- 20705/2015 od 10. lipnja 2015. godine u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplata kamate na zakašnjelo plaćanje glavnice u iznosu od 63,06 kn / 8,37 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to: na iznos od 63,06 kn / 8,37 eur / od dana 03.08.2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 3. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 141,50 kn / 18,78 eur uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku: na iznos od 141,50 kn / 18,78 eur od dana 10.06.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 10. lipnja 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

5. Na podnesak tužitelja, tuženica se očitovala na način da je u bitnome ponovila navode iz prigovora, uz dodatni navod da tužitelj nije dostavio fotografiju vozila reg. oznaka [registarska oznaka] za koje navodi da je vozilo tužene koje je bilo parkirano na parkiralištu pod naplatom kojim upravlja tužitelj, a za što je izdana predmetna dnevna parkirna karta.

6. Tuženica je uredno obaviještena o djelomičnom povlačenju tužbe kojeg je tužitelj učinio podneskom od 30. listopada 2023., ali se u ostavljenom roku nije očitovala o predmetnom povlačenju.

6.1. Člankom 193. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Člankom 456. stavkom 1. ZPP propisano je da ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog. Iz stanja spisa proizlazi da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i to podnošenjem prigovora na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je sud obavijestio tuženika o djelomičnom povlačenju tužbe. S obzirom da se tuženica nije očitovala o djelomičnom povlačenju tužbe, sud je temeljem članka 193. stavka 2. i članka 456. stavka 1. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Na pripremnom ročištu od 10. rujna 2025., tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva preostalog nakon djelomičnog povlačenja tužbe, dok je tuženica ostala kod prigovora. Stranke su ostale kod dotadašnjih činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga te kako nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sud je na istome ročištu zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu na kojoj je izveden dokaz čitanjem odnosno uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta, dok je odbio ostale dokazne prijedloge stranaka u skladu sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka, držeći da je stanje stvari dovoljno raspravljeno za donošenje odluke o meritumu spora.

8. U dokaznom postupku pročitana je, odnosno izvršen je uvid u slijedeću dokumentaciju spisa predmeta: prijedlog za ovrhu (stranica 1. do 2. spisa), Izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 29. svibnja 2015. (str. 3. spisa), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv-20705/15 od 10. lipnja 2015. (str. 4. spisa), prigovor tuženice na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne (str. 6. do 14. spisa), podnesak tužitelja od 13. rujna 2023. (str. 18. do 34.), podnesak tužitelja od 30. listopada 2023. (str. 46. do 50. spisa), Analitičku karticu tužitelja (str. 51.), Specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu (str. 52. spisa), MUP informaciji o vlasniku/korisniku vozila (str. 53. spisa), podnesak tuženice od 17. studenog 2023. (str. 54. do 59. spisa) i podnesak tuženice od 10. siječnja 2024. (str. 62. do 65. spisa).

9. Tužbeni zahtjev tužitelja koji je preostao nakon djelomičnog povlačenja tužbe nije osnovan.

10. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos od 8,37 eur (ranije 63,06 kn) po osnovi kamate na plaćenu dnevnu parkirnu kartu u iznosu od 13,27 eur (ranije 100,00 kn) i to obračunatu za razdoblje od dospijeća navedene karte 1. srpnja 2010. do plaćanja iste 3. kolovoza 2015. Iznos utužene tražbine preostale nakon djelomičnog povlačenja tužbe specificiran je Izvatkom iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 13. rujna 2023. naziva "Izračun kamate od 1. srpnja 2010. do 3. kolovoza 2015. (na str. 33. spisa).

11. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11.1. Odredbom članka 461.a ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

12. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva preostalog nakon djelomičnog povlačenja tužbe, kao i pasivna legitimacija tuženice. Sporno je također i je li nastupila zastara utužene tražbine preostale nakon djelomičnog povlačenja tužbe.

13. Sud je uvodno ispitao prigovor pasivne legitimacije tuženice. Naime, tuženica osporava da bi bila u bilo kakvom obveznopravnom odnosu sa tužiteljem. Tužitelj tijekom postupka navodi da osnovu i visinu tužbenog zahtjeva temelji na Specifikaciji izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, Analitičkoj kartici tužitelja, MUP informaciji o vlasniku/korisniku vozila te Izračunu kamata, koje je dostavio u spis predmeta (str. 33. te str. 51. do 53. spisa). Po stavu ovoga suda, dnevna parkirna karta predstavlja javnu ispravu sukladno odredbi članka 230. ZPP-a (tako npr. i u Presudi Županijskog suda u Varaždinu Gž-761/2018-2 od 13. rujna 2019.). Člankom 230. stavkom 1. propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 3. istog članka propisano je međutim, da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Dnevna parkirališna karta koju je izdao tužitelj 27. svibnja 2010. u 19:11 sati, broj 116577, a koja je navedena u Specifikaciji izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu sa stanjem na dan 31. svibnja 2010. (na str. 52. spisa), a koja specifikacija također predstavlja javnu ispravu, utvrđuje činjenice da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo u navedeno vrijeme parkirano na mjestu "Badalićeva" koje predstavlja javno parkiralište pod naplatom kojim upravlja tužitelj. Međutim, tuženica je navedenu činjenicu tijekom postupka pravodobno osporila. Ne ulazeći na ovome mjestu u pitanje vlasništva / korištenja navedenog vozila, tuženica ne može dokazivati negativnu činjenicu da predmetno vozilo nije bilo parkirano na navedenom mjestu u navedeno vrijeme. Slijedom navedenog, teret dokaza pozitivne činjenice da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo doista parkirano na predmetnom mjestu u predmetno vrijeme, u situaciji kad je tuženica osporila sukladno članku 230. stavku 3. ZPP-a istinitost činjenica utvrđenih u javnim ispravama tužitelja, ostaje i nadalje na tužitelju sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a. To znači, da jednostrane isprave tužitelja, makar predstavljale i javne isprave, ne mogu predstavljati dokaz nastanka obveznopravnog odnosa u fazi kontradiktornog raspravljanja, već bi to eventualno mogle biti fotografije predmetnog vozila, uz već dostavljenu (a po tuženici osporenu) dnevnu parkirališnu kartu / specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata i MUP informaciju za predmetno vozilo. Navedeni stav potvrđen je i sudskom praksom pa tako npr. Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-507/16-2 od 1. lipnja 2017. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dostavio nijednu fotografiju predmetnog vozila parkiranog na gore navedenom mjestu u gore navedeno vrijeme, po ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao nastanak obveznopravnog odnosa sa tuženicom na koji se tijekom postupka poziva, a posljedično ni pasivnu legitimaciju tuženice.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je uvažio prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice te je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Tužitelj nije uspio u sporu te mu je sukladno tome odbijen zahtjev za naknadu postupovnog troška kao neosnovan (točka II izreke ovog rješenja).

U Puli-Pola, 1. listopada 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku,

- Tuženici.