Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1505/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], II, OIB: [osobni identifikacijski broj] i FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Bartolić, Juraj Bartolić i Eliza Zubak iz Zagreba, Palmotićeva ulica 27, zastupanih po punomoćnici Dragani Kovačević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Sanac d.o.o., OIB: 99410889025, Dugoselska ulica 1 D, Rugvica, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: Povrv-1773/2019-30 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: Povrv-1773/2019-30 od 18. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu.

IV. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, poslovni broj: Ovrv-1161/2018 od 7. prosinca 2018., kojim je tuženiku naloženo da tužiteljima plati iznos od 17.668,72 EUR (133.125,00 kn) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2018. do isplate i da im naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 698,66 EUR (5.264,06 kn) sa zateznim kamatama od 7. prosinca 2018. do isplate, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu, kao i za naknadu troškova parničnog postupka, odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.750,00 EUR sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2024. do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Predlažu da drugostupanjski sud prihvati njihovu žalbu i preinači pobijanu presudu, te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu im zatraženih troškova postupka, uključujući i troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu, te mu dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.668,72 EUR sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2018. do isplate, na ime preostalog dijela odvjetničkih troškova zastupanja ovdje tuženika u arbitražnom postupku kod Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (dalje: HGK), u predmetu Sanac d.o.o. protiv Hrvatske elektroprivrede d.d. i HEP proizvodnje d.o.o. pod poslovnim brojem: AS-P- 2011/34.

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tuženik u svojstvu ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Krešimira Copića iz Dugog Sela, poslovni broj: Ovrv-1161/2018 od 7. prosinca 2018., kojim je određena predložena ovrha i tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 133.125,00 kn sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2018. do isplate, podnio prigovor kojim isto osporava u cijelosti, navodeći da je ispunio sve svoje obveze prema ovrhovoditelju, tako da ne postoji osnovano i otvoreno potraživanje ovrhovoditelja prema njemu. Osporio je i pravnu osnovu za izdani račun, te aktivnu legitimaciju navedenim odvjetnicima, navodeći da nije bio u poslovnom odnosu sa svim odvjetnicima navedenim kao ovrhovoditeljima.

6.1. Stoga je raspravnim rješenjem istog prvostupanjskog suda od 22. ožujka 2021. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Nakon provedenog postupka u kojem je izvršio uvid u priložene isprave, te saslušao svjedoka ŽI, tužitelje EI i II te zakonskog zastupnika tuženika TI, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je 2. listopada 2014. između klijenta Sanac d.o.o. i odvjetnika Nikole Bartolića, EI i II iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Bartolić, Tomislav Bartolić i Juraj Bartolić zaključen Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga u arbitražnom postupku kod HGK, Stalnog arbitražnog sudišta, poslovni broj: AS-P-2011/34, kojim je u čl. 8. ugovoren obračun svake izvršenje radnje u postupku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odmah po poduzimanju radnje, neovisno o nagradi ili naknadi drugih odvjetnika koji zastupaju klijenta, a najkasnije u roku od 15 dana od poduzimanja radnje

- da je nastavno ovdje tuženik za zastupanje u navedenom arbitražnom postupku Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Bartolić, Tomislav Bartolić i Juraj Bartolić iz Zagreba izdao punomoć 22. prosinca 2015.

- da su osim tužitelja ovdje tuženika (tamo tužitelja) od samog početka navedenog arbitražnog postupka zastupali odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, prije svega odvjetnik ŽI

- da su tužitelji u navedenom arbitražnom postupku ovdje tuženiku pružili odvjetničke usluge u vidu sastavljanja tri podneska, i to podneska od 22. travnja 2015., podneska od 18. rujna 2015. i podneska od 12. listopada 2015., koji su dostavljeni u arbitražni spis nakon što ih je stranka odobrila

- da je nesporno da su tužitelji fakturirali i naplatili od tuženika za sastavljanje podneska od 22. travnja 2015. iznos od 125.000,00 kuna, dok su za sastavljanje podnesaka od 18. rujna 2015. i 12. listopada 2015. fakturirali i naplatili iznose od po 62.500,00 kn, naime, tužitelji su 20. svibnja 2015. za sastavljanje podneska pred domaćom arbitražom Tbr. 7/6 izdali račun broj 24/POS1/2 na ukupni iznos od 125.000,00 kn, kojeg je tuženik u cijelosti podmirio, nakon čega su 3. ožujka 2016. za sastavljanje podneska izdali račun broj 20/POS1/2 (s dospijećem 18. ožujka 2016.) na ukupni iznos od 62.500,00 kn, te 9. lipnja 2016. za sastavljanje podneska račun broj 43/POS1/2 (s dospijećem 24. lipnja 2016.) na ukupni iznos od 62.500,00 kn, koje je tuženik također u cijelosti podmirio

- da u računima izdanim 3. ožujka 2016. i 9. lipnja 2016. u opisu usluge sastavljanja podnesaka nije navedeno po kojem Tbr. i točki Tarife se obračunavaju, niti je u istima sadržajno navedeno da se radi o akontaciji, avansu ili djelomičnoj naplati nagrade za poduzetu odvjetničku radnju

- da je nesporno da je tuženik dopisom od 8. ožujka 2018. opozvao punomoć za zastupanje izdanu tužiteljima

- da su tužitelji nakon opoziva punomoći izdali račun broj 111/POS1/2 od 10. svibnja 2018. s dospijećem 25. svibnja 2018. (temeljem kojeg kao vjerodostojne isprave je pokrenut ovaj postupak), kojim od tuženika potražuju na ime odvjetničkih troškova zastupanja u navedenom arbitražnom postupku - preostali dio u iznosu od ukupno 133.125,00 kn (17.668,72 EUR)

- da se prema navodima tužitelja račun od 10. svibnja 2018. odnosi na ostatak nagrade za sastavljanje podnesaka od 18. rujna 2015. i 12. listopada 2015., te na ostale odvjetničke troškove (sastavljanje dopisa, poziva/prijedloga za mirno rješenje i sl.) prema dostavljenoj specifikaciji

- da tužitelji tvrde da je prije predaje sporna dva podneska s tuženikom bilo dogovoreno da će dio od 50% platiti po predaji, a ostatak po dovršetku postupka

- da tuženik osporava tvrdnje tužitelja, navodeći da nije postojao nikakav dogovor o odgodi plaćanja odvjetničkih usluga tužitelju, u kojem kontekstu je iskazivao i saslušani svjedok ŽI

- da nije dokazana osnova ostalih odvjetničkih troškova iz računa od 10. svibnja 2018., koji se prema očitovanju tužitelja odnose na trošak pravnog savjetovanja, sastavljanja dopisa i poziva/prijedloga za mirno rješenje

- da prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan, jer je ovdje tuženik za zastupanje u navedenom arbitražnom postupku angažirao Zajednički odvjetnički ured Bartolić & Bartolić, dakle sve odvjetnike koji obavljaju odvjetničku službu u tom Zajedničkom odvjetničkom uredu.

8. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji u zastupanju tuženika u navedenom arbitražnom postupku za svoje odvjetničke usluge u cijelosti isplaćeni, pa pozivajući se na odredbe čl. 763., čl. 776. i čl. 779. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO-a) koje reguliraju pravni odnos stranaka, te odredbu čl. 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, dalje ZO-a) kojom je u stavku 3. propisana dužnost odvjetnika da stranci izda račun nakon izvršene usluge, a nakon otkaza ili opoziva punomoći u roku od 30 dana od otkaza ili opoziva punomoći, ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U žalbi tužitelji ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. i čl. 8., te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešnu primjenu materijalnog prava i to čl. 18. st. 1. i 3. ZO-a, Tbr. 7/6 i Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa/12) i Tbr. 41/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa/23), te čl. 766., čl. 775. i čl. 779. ZOO-a, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog pogrešnog poklanjanja vjerodostojnosti iskazu svjedoka ŽI, te pogrešnog stava da sporni podnesci nisu takvog značaja da bi imali pravo na potraživanje u punom iznosu. Ističu da se radi o obrazloženim podnescima sastavljenim i predanim po nalogu i odobrenju tuženika, čija je vrijednost sukladno Tarifi/12 bila 100.000,00 kn + PDV, a koje je tuženik potraživao u tom iznosu od protivne strane. Osim toga, da su tuženiku pružili niz drugih odvjetničkih usluga (izvid, sastav brojnih e-mailova i poziva za mirno rješenje), specificiranih u tužbi i o tome u spis dostavili dokaze, što prvostupanjski sud nije ispitao. Također, navode da rok za izdavanje računa iz čl. 18. st. 3. ZO-a nije prekluzivan, te se njegovim prekoračenjem ne gubi pravo potraživati pružene usluge. Jednako tako, ističu da se u konkretnom slučaju nije radilo o sniženju tarifnih stavki za 50% prema odredbi Tbr. 41/2 Tarife/23, pa se prvostupanjski sud neosnovano pozvao na tu odredbu. Ponavljaju da su pouzdajući se u ispunjenje usmenog dogovora da će se platiti dogovorenih 5% i puni troškovi po naplati, obračunali samo polovicu dijela, dok su ostatak namjeravali naplatiti nakon dovršetka postupka i naplate tuženika od protivnih strana. Ističu da je u odvjetničkoj praksi uobičajeno da se obračunava samo dio radnje, a dio po dovršetku odnosno po naplati.

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, iznijeti su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. ZPP-a jer je strankama omogućeno da iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze za utvrđivanje tih činjenica, te nije odlučeno na temelju činjenica ili dokaza koje stranke nisu iznijele, predložile ili o kojima se ne bi imale priliku očitovati. Također, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

12. Stoga iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

13. Žalba tužitelja svedena je na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no način na koji tužitelji bez valjanih argumenata osporavaju ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može se prihvatiti pravilnim, jer ili upiru na okolnosti koje nisu od bitnog značaja ili se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tužitelja u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. To više što tužitelji ustraju u tvrdnji da su troškovi sastavljanja spornih podnesaka plaćeni u iznosu od 50%, te o postojanju dogovora za plaćanje ostatka nakon dovršetka postupka, a što je suprotno sadržaju provedenih dokaza - ne samo iskazima svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, već i sadržaju računa koje su tužitelji izdali za uslugu sastavljanja tih podnesaka, iz kojih ne proizlazi da bi se radilo o dijelu troška odvjetničke usluge, odnosno djelomičnoj naplati nagrade), a na osnovu kojih je prvostupanjski sud (pravilno) tvrdnje tužitelja otklonio kao nevjerodostojne i zaključio da su tužitelji u zastupanju tuženika u navedenom arbitražnom postupku za svoje odvjetničke usluge isplaćeni u cijelosti.

14. U kontekstu navedenog, dakle utvrđenja da nije postojao dogovor stranaka o odgodi plaćanja (ostatka) odvjetničkih usluga za sastavljanje podneska od 18. rujna 2015. i podneska od 12. listopada 2015., a da su računi koje su tužitelji izdali za uslugu njihovog sastavljanja u cijelosti podmireni, neodlučnim se ukazuju žalbeni navodi tužitelja o značaju i vrsti tih podnesak, te nagradi koju Tarifa za njihovo sastavljanje određuje, odnosno o eventualnom snižavanju tarifnih stavaka, kao i u kojoj visini je ovdje tuženik naknadu istih potraživao u arbitražnom postupku od protivne strane.

15. Neutemeljeno tužitelji osporavaju i ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti ostalih odvjetničkih troškova prema računu od 10. svibnja 2018., i to troškova sastavljanja (priloženih) e-mailova i poziva/prijedloga za mirno rješenje, jer navedeni e-mailovi nemaju značaj dopisa, odnosno obavijesti stranci i drugim sudionicima s navođenjem činjeničnog stanja ili uputom, za koje Tbr. 33. Tarife/12 (na kojem tužitelji temelje svoj zahtjev za naknadu troška) određuje pravo na nagradu od 25 bodova za svaku stranicu, dok je glede poziva/prijedloga za mirno rješenje nedvojbeno da ga stranka (ovdje tuženik) nije odobrio i dao dopuštenje za njegovo slanje.

16. Neosnovan je i protivan točki 29. obrazloženja pobijane presude žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud rok za izdavanje računa iz čl. 18. st. 3. ZO-a smatra prekluzivnim, već, kako je to jasno navedeno, cijeni da okolnost što sporni račun nije izdan u roku od 30 dana od opoziva punomoći (zaprimljenog 9. ožujka 2018.), već nakon proteka dva mjeseca (10. svibnja 2018.), dodatno potkrepljuje zaključak suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. Obzirom da je prvostupanjski sud na jasan i nedvosmislen način utvrdio da su tužiteljima troškovi sastavljanja spornih podnesaka (od 18. rujna 2015. i 12. listopada 2015.) u cijelosti plaćeni, te o neosnovanosti ostalih odvjetničkih troškova (sastavljanja e-mailova, poziva/prijedloga za mirno rješenje i sl.), koja utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja, koji neosnovano u žalbi ističu i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kako naprijed spomenutog ZO-a, Tarife/12 i Tarife/23, tako i čl. 766., čl. 775. i čl. 779. ZOO-a, obzirom da je u konkretnom slučaju isplata naknade izvršena prije opoziva punomoći, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, dakle i glede odluke o troškovima postupka koju žalitelji ne pobijaju nikakvim konkretnim razlozima, a koja se ukazuje pravilnom i zakonitom jer je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, te glede vrste i visine troškova pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife/23.

18. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

19. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

20. Točka III. izreke prvostupanjske presude nije osporavana žalbom, pa ista ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec