REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
-11/2019-2
Poslovni broj: Kž-151/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HO zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (" Narodne novine" broj 125/11, 144/12,56/15,61/15, 101/17, 118/18 i 126/19-dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog HO podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja 9 K-443/2020-139 od 5. veljače 2021., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog HO te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K-443/2020-139 od 5. veljače 2021. proglašen je krivim optuženi HO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. KZ/1., prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 oduzimanje slobode optuženiku i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2016. do 20. listopada 2016. uračunava se u kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude, na način da se jedan dan oduzimanja slobode u istražnom zatvoru izjednačava s jednim danom zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, a u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog i to paušalne svote u iznosu od 700,00 kuna ( sedamstokuna), u roku 15 dana, po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni te optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Žalbu je podnio i optuženi HO osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te putem branitelja Josipa Petrovića, odvjetnika iz Zlatara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, koje žalbe su razmatrane kao jedinstvena žalba.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Spis je sukladno članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na razmatranje.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Žalbom optuženika se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da postoji proturječnost između izreke i obrazloženja presude što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Isto iz razloga što da u činjeničnom opisu djela i u obrazloženju izostaje opis načina na koji je optuženik pristupio internetskom profilu, te da izostaje opis namjere i načina počinjenja djela.
7.1. Međutim, protivno takvim navodima u žalbi, ovaj drugostupanjski sud navedenih nerazumljivosti u presudi nije našao, te je utvrdio da izreka prvostupanjske presude ima jasan i odgovarajući opis kaznenog djela s njegovim objektivnim obilježjima, kao i u subjektivnom pogledu, o kojim okolnostima su u obrazloženju prvostupanjske presude iznijeti jasni, razumljivi i dostatni razlozi koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te navedeni dio činjeničnog opisa koji opisuje tijek događaja, ne čini izreku presude nerazumljivom. Naime, navod u činjeničnom opisu predmetnog djela da je optuženik pristupio facebook profilu koji koristi žrtva TO, s kojeg profila je poruke uputio JO, koje je ova prenijela TO, kao i daljnje opisivanje da su iste poruke uz ranije poremećene međuljudske odnose i ranije protupravno postupanje na njezinu štetu izazvale strah za život žrtve, u dovoljnoj su mjeri jasne i glede opisa poduzetih radnji od strane optuženika kao i glede njegove namjere, odnosno jasno je da je optuženik navedenim postupanjem predmetne poruke uputio JO s ciljem da iste dođu do TO i ustraše je, kao i da upućene poruke, obzirom na njihove ranije odnose, predstavljaju prijetnje smrću. Isto tako je jasno da je pristupanje facebook profilu pristupanje putem društvene mreže, te da se pristupanje može izvršiti i putem mobilnog uređaja, pa ni u odnosu na ta utvrđenja u pobijanoj presudi nije izostalo jasno obrazloženje.
8. Pri tome, takvim navodima u žalbi, optuženik osporava i utvrđenje i zaključak suda da je dokazano takvo postupanje optuženika, kao i da su takvim ponašanjem optuženika ostvarena bitna obilježja predmetnog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11, pri čemu se optuženik i žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.
8.1. Naime, protivno navodima u žalbi, u pravu je prvostupanjski sud kada je činjenice je li upravo optuženi HO poslao predmetne inkriminirane poruke s facebook profila oštećene TO, JO, utvrdio personalnim dokazima, kao i činjenicom njegove ranije osuđivanosti za između ostalog ista kaznena djela upravo na štetu ovdje oštećene TO i svjedokinje JO.
8.2. Tako je u pravu prvostupanjski sud da iz suglasnih iskaza žrtve TO i svjedokinje JO, koje iskaze je pravilno ocijenio kao istinite, vjerodostojne i suglasne, kako u smislu tijeka odnosa s optuženikom i samog događaj, tako i optuženikovih sposobnosti u smislu informatičkih znanja, jer su između ostalog potkrijepljeni i podacima iz ranijih presuda kojima je optuženik osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela sa sličnim načinom postupanja i na štetu upravo žrtve TO i svjedokinje JO, proizlazi da su se njih dvije i optuženik ranije družili, pa nakon što je žrtva TO odbila ljubavnu vezu s optuženikom, počeo je njima, njihovim prijateljima i rodbini slati prijeteće poruke, prijetio putem facebook profila TO da izgleda kao da ih ona šalje, također je na štetu TO prethodno počinio i kazneno djelo protiv spolne slobode, te je osuđen, pa nakon što je izašao s izvršavanja kazne zatvora, na opisani način je uputio inkriminirane prijetnje.
8.3. Isto je dakle, potkrijepljeno pravomoćnim presudama kojima je optuženik ranije osuđen i to dvjema presudama Općinskog suda u Zlataru zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 na štetu TO i JO, i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu JO, sa sličnim načinom postupanja, te Županijskog suda u Zagrebu zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11 na štetu TO.
8.4. Nadalje, pitanje jesu li riječi koje su s facebook profila žrtve TO poslane JO, upućene upravo od strane optuženog HO, i to s ciljem da dođu do žrtve TO kao prijetnje smrću u smislu članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11, pravilno je prvostupanjski sud isto razmatrao i utvrdio u širem kontekstu u kojem su te riječi upućene, i to počiniteljevo ranije postupanje prema žrtvi, ali i svjedokinji JO, sukladno ranijim presudama kojima je optuženi HO osuđen zbog istih kaznenih djela sa sličnim načinom postupanja, dakle u kontekstu što je i ranije prijetio smrću i što je ranije počinio i teže kazneno djelo (iz članka 154. KZ/11), što u ukupnosti sa sadržajem upućenih riječi, ukazuje na pravilan zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda da se radi o prijetnji i to upravo smrću, odnosno da su upućene riječi objektivno pogodne da izazovu strah ili uznemirenost kod osobe kojoj su upućene, te su upućene upravo s ciljem da se tu osobu ustraši ili uznemiri, sukladno odredbi članka 139. stavka 1. KZ/11, pri čemu se stavak 2. istog članka odnosi između ostalog i na prijetnje smrću.
9. Pri tome, okolnost neprovođenja informatičkog vještačenja glede slanja predmetnih poruka, koje se zbog nedostatka podataka nije moglo provesti, kao i okolnost da od optuženika nije oduzeta informatička oprema, kao i navodi žalbe da bi se optuženik u vrijeme slanja poruka nalazio u autobusu, nisu od takvog značaja da bi obeskrijepile ovakav zaključak prvostupanjskog suda, jer se pristupanje društvenim mrežama i profilima može izvršiti raznim mobilnim uređajima.
9.1. Isto tako, kako u ovom postupku nije dvojbena optuženikova ubrojivost, niti se to ne osporava u žalbi, nije relevantno što je u dokaznom postupku pročitan vještački nalaz iz drugog predmeta.
10. Stoga je protivno navodima u žalbi, nedvojbeno utvrđeno da je upravo optuženi HO počinio predmetno kazneno djelo.
11. Nadalje, prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije prvostupanjski sud je optuženom HO otegotnim cijenio raniju osuđivanost i to na štetu iste žrtve, dok mu je olakotnim cijenio mladu životnu dob, da se zaposlio, te protek vremena od počinjenja djela, koje okolnosti su protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koje je osuđen i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda u dovoljnoj mjeri našle odraz u utvrđenoj kaznenoj sankciji, te se takva kaznena sankcija ukazuje primjerenom stupnju krivnje i jačini povrede ugroženog dobra, a ujedno nužnom radi ostvarenja svrhe kažnjavanja propisane zakonom, te će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih stranke pobijaju presudu, a niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je u skladu s člankom 482. ZKP/08 žalbe državnog odvjetnika i optuženog HO odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci ove presude.
Rijeka, 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
