REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3829/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica iz Kutine, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1214/2023-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-231/2022-19 od 14. rujna 2023., na sjednici održanoj 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja i povredu temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1214/2023-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-231/2022-19 od 14. rujna 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Predstavlja li nametanje podosiguranja u ugovoru o osiguranju od strane osiguravatelja, kada je prosječnom potrošaču predočeno da osigurava cijeli objekt, nepoštenu ugovornu odredbu koju je formulirao trgovac i o kojoj se nije moglo pregovarati, koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja je dovela do značajne neravnoteže u obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sukladno odredbama čl. 53. i dr. Zakona o zaštiti potrošača?
2) Je li protivno svrsi ugovora o osiguranju imovine kada osiguravajuće društvo u ugovoru o osiguranju nameće odredbu o podosiguranju na način koji prosječnom potrošaču nije razumljiv i koji smatra da je osigurao cijeli objekt, pa time ograničava isplatu osigurnine ispod stvarne štete?
3) Može li se odredba o podosiguranju smatrati nerazumljivom i stoga ništetnom i nepoštenom ako osiguravatelj nije potrošaču na jasan i transparentan način objasnio njezinu posljedicu na isplatu osigurnine?
4) Je li postupanje osiguravajućeg društva u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te svrhom osiguranja imovine, ako nakon pregleda i procjene osiguranog objekta u ugovor o osiguranju unese podatke o površini koji ne odgovaraju stvarnom stanju, a na štetu potrošača?
5) Je li postupanje osiguravajućeg društva u skladu sa dužnom pažnjom dobrog stručnjaka prema čl. 10. ZOO-a, ako nakon pregleda i procjene objekta, u ugovor o osiguranju imovine kao površinu objekta unese površinu različitu od stvarne?“,
pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija) pozivajući se na pravo na pošteno suđenje (čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije) i pravo vlasništva (čl. 48. Ustava).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
3.1. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije ne poziva na razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP niti iznosi navode koji bi upućivali na zaključak da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, viših sudova, dok paušalni navodi i uspoređivanje sadržaja općih uvjeta osiguranja sa općenito ugovorima o čijem se sadržaju nije pregovaralo u kontekstu zaštite potrošača ne upućuju na potrebu dopuštenja revizije za razvoj prava.
4. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbačen (čl. 389.a st. 2. ZPP).
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanom odlukom odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluka je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
5.3. U odnosu na navode o povredi prava vlasništva, time što nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu naknade štete prema polici u odnosu na ukupnu vrijednost svoje nekretnine ne može se smatrati da je došlo do povrede njegovog prava na mirno uživanje vlasništva (u vidu naknade za uništenu imovinu). Nižestupanjski sudovi su detaljno iznijeli razloge zbog kojih smatraju da tužitelju pripada naknada prema sklopljenoj polici osiguranja imovine kojom nije bila osigurana vrijednost cijele nekretnine, a upravo mu je naknadu u opsegu police osiguranja tuženik i isplatio.
6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
