Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-569/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg, Luka Šiljeg i Nedjeljko Tutavac, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-34/2019 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  i r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-34/2019 od 28. travnja 2025.:

a) potvrđuje u točki III izreke,

b) ukida u točkama I, II, IV, V i VI izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade neimovinske štete, ukupnu novčanu svotu od 3.500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima(NN.35/05 i NN.78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koje kamate teku od 11.listopada 2016.godine,kao dana podnošenje odštetnog zahtjeva do 31.prosinca 2022.godine,od 1.siječnja 2023.godine do 29.prosinca 2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja i tuđu njegu i pomoć, novčanu svotu od 440,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima(NN.35/05 i NN.78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%- tna poena, koje kamate teku od 11.listopada 2016.godine,kao dana podnošenje odštetnog zahtjeva do 31.prosinca 2022.godine,od 1.siječnja 2023.godine do 29.prosinca 2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena ,a od 30.prosinca 2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade imovinske štete ,novčanu svotu od 650,35 eura zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima(NN.35/05 i NN.78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koje kamate teku od 11.listopada 2016.godine,kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 31.prosinca 2022.godine,od 1.siječnja 2023.godine do 29.prosinca 2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 2.601,37 eura, koje po stopi propisanoj člankom 29.stavak 2.Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, teku od 11.listopada 2016.godine do 24.ožujka 2017.godine,sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 683,52 eura, koje po stopi propisanoj člankom 29.stavak 2.Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, teku od 11.listopada 2016.godine do 25.travnja 2017.godine,sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VI. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.930,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Tužitelj je bio sudionik prometne nesreće što se dogodila 30. siječnja 2026. u [adresa] kojom prigodom je upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Drugi sudionik bio je FK, koji je upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim od odgovornosti kod tuženika.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u prometnoj nesreći.

8. Tuženik ne spori odgovornost za štetu, pa ju je djelomično i podmirio i to uplatom svote od 2.637,00 EUR/19.600,00 HRK 24. ožujka 2017., te svote od 683,52 EUR/5.150,00 HRK na ime naknade neimovinske štete.

9. Međutim, tuženik je tvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štete jer se neoprezno uključivao u promet kojom prigodom je ispao iz vozila, i jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Smatra da je tužitelj doprinio nastanku neimovinske štete, troškova liječenja i tuđe pomoći i njege sa 50% zbog toga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom a njegov doprinos nastanku štete na vozilu je 20% jer se neoprezno uključivao u promet.

10. O naknadi štete na vozilu.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio visinu štete na vozilu na temelju vještačenja i u biti nespornih činjenica među strankama. Tako je utvrdio da šteta koju je pretrpio tužitelj na vozilu iznosi 3.251,70 EUR (24.500 HRK). Visinu štete na vozilu sud je utvrdio na način da je zaključio da je taj iznos nesporan među strankama jer je tuženik na ime naknade štete po ovom osnovu isplatio tužitelju 19.600 HRK, a pri tom je računao da je tužiteljev doprinos nastanku štete 20%.

12. Činjenično utvrđenje o visini pretrpljene štete na vozilu se ne pobija žalbom.

13. Ostalo je da se zaključi o odgovornosti tuženika i eventualnom doprinosu tužitelja nastanku štete.

14. U biti ni odgovornost tuženika za štetu nije sporna, ali, kao što je već rečeno, tuženik je tvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štete sa 20%.

15. Prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dokazao da bi tužitelj neoprezno vršio radnju uključivanja u promet, a prethodno je ocijenio kao uvjerljiv iskaz tužitelja koji je tvrdio da se kritične prigode on nije uključivao u promet već je do sudara došlo u dvorištu.

16. Žalba s pravom ukazuje da je to proturječno.

17. Svjedok FK je iskazao da se tuženik okretao i da je došlo do sudara. Iz kaznenog spisa se može zaključiti da se tužitelj uključivao u promet kritične prigode. Također je utvrđeno da se osiguranik tuženika, FK kritične prigode uključivao u promet na raskrižju i to na način da je skrenuo na lijevu stranu iako je bio dužan skrenuti na desnu stranu, dakle kretao se u suprotnom smjeru, i ta činjenica ukazuje na njegovu potpunu odgovornost za prometnu nesreću jer tužitelj nije mogao očekivati da će mu se vozilo uključivati na način kako je to tuženik radio, tj. s desne strane, i kretati se u suprotnom smjeru.

18. Dakle, i ovaj sud smatra da nema tužiteljevog doprinosa nastanku materijalne štete pa je tuženik dužan naknaditi tu štetu u cijelosti.

19. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno naložio tuženiku plaćanje svote od 650,35 EUR koja predstavlja razliku između pretrpljene štete i svote koju je tuženik platio u mirnom postupku.

20. Kod ocjene postoji li doprinos tužitelja nastanku imovinske štete ovaj sud se koristio ovlaštenjima iz članka 373.a ZPP-a i zaključio o tijeku nastanka prometne nesreće, te je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu članka 1092. ZOO-a utvrdivši da nema tužiteljeva doprinosa nastanku štete.

21. O naknadi neimovinske štete, tuđe pomoći i njege i troškova liječenja.

22. Kao što je ranije navedeno tuženik je tvrdio da je tužitelj doprinio nastanku te štete jer nije upotrebljavao sigurnosni pojas u prometnoj nesreći, te je radi utvrđenja te činjenice predložio kombinirano prometno - medicinsko vještačenje.

23. Prvostupanjski sud je otklonio taj prigovor tuženika nalazeći da nije dokazana uzročno posljedična veza između neupotrebe sigurnosnog pojasa i težine zadobivenih ozljeda, odnosno medicinski vještak u svom nalazu ne navodi da bi pojas spriječio predmetnu ozljedu, a posebno prometno-medicinsko vještačenje koje je predložio tuženik nije proveo jer tuženik nije uplatio predujam za provođenje tog vještačenja. Dakle, promijenio je pravilo o teretu dokazivanje (članak 221.a ZPP-a).

24. Ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između neupotrebe sigurnosnog pojasa od strane tužitelja i visine neimovinske štete jer sud nije pozvao tužitelja na plaćanje predujma za kombinirano prometno - medicinsko vještačenje već na plaćanje prometnog vještačenja. Po stajalištu ovog suda tužitelj nije bio dužan uplatiti predujam jer se prometnim vještačenjem nije mogla utvrditi sporna činjenica, već samo kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem koje je tuženik i predložio.

25. Dakle, u biti nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik propustio platiti predujam za kombinirano prometno-medicinsko vještačenje. Prvostupanjski sud je na ovaj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 221.a ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, i koja je relevantna za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu.

26. Zbog navedenog, prvostupanjski sud će u nastavku postupka pozvati tuženika na uplatu predujma za prometno medicinsko vještačenje, a o ponašanju tuženika ovisit će daljnji tijek postupka.

27. U odnosu na odluke prvostupanjskog suda pod točkom IV i V izreke pobijana presuda nema obrazloženja, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se također ukazuje u žalbi tuženika.

28. Posljedica takvog postupanja suda je ukidanje presude u tom dijelu oslonom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a.

29. Ne može se prihvatiti stajalište tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je prihvatio tužbeni zahtjev postavljen u tužbi u odnosu na Jadransko osiguranje d.d., Podružnica Dubrovnik bez navođenja OIB- a. Žalitelj smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a. Tom odredbom je propisano, između ostalog, da bitna povreda uvijek postoji ako je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. Kada je tužitelj označio tuženika kao "Jadransko osiguranje d.d. Podružnica Dubrovnik" on je dovoljno precizno određen, radi se o trgovačkom društvu a dodatak podružnice su označava da se radi o odnosu iz poslovanja podružnice. Nedostatak OIB-a tužitelja je otklonjen jer je u presudi naveden OIB tužitelja, koji je 1. siječnja 2019. promijenio ime.

30. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i točku VI izreke pobijane presude valjalo ukinuti.

Dubrovnik, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac