Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž- 774/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojega kao punomoćnik zastupa Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv međupresude Općinskog suda u Metkoviću, broj Pn-12/2023-29 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  i r i j e š i o j e

Žalbe se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se međupresuda Općinskog suda u Metkoviću, broj Pn-12/2023-29 od 25. listopada 2024.

a) ukida u dijelu točke I. izreke kojim je određeno da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi imovinsku štetu,

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. te točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom međupresudom odlučeno je doslovce:

" I. Utvrđuje se da je osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime naknade imovinske štete, koju je isti dužan nadoknaditi.

II. Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu naknade štete.

III. Odluka o trošku postupka donijet će se u kasnijoj presudi."

2. Protiv prvostupanjske međupresude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku međupresudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je pravovremena i dopuštena.

2.3. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale tužiteljima uslijed plavljenja njihovih nekretnina, odnosno štete na nasadima koji su zasađeni na tim nekretninama, s nalogom tuženiku da ukloni tri cijevi koje su ugrađene u nasip, koji u naravi predstavlja trup nerazvrstane ceste, označene kao katastarska čestica broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 19457 m2 (Grad Opuzen - javno dobro u općoj uporabi). Cijevi povezuju rijeku Crepinu, označenu kao katastarska čestica broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 109846 m2 (Republika Hrvatska - javno vodno dobro u općoj uporabi, pod upravljanjem Hrvatskih voda), s kanalima (jendecima) kojima voda dolazi na susjedne nekretnine (zemljište u vlasništvu neposrednih susjeda tužitelja), a do plavljenja meliorirane zemlje u vlasništvu tužitelja dolazi iz razloga jer je zemlja tužitelja na nižoj koti od susjednog zemljišta.

4. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica CU vlasnica nekretnine katastarske oznake broj 600/2, površine 6881 m2 i katastarske oznake broj 600/4, površine 9460 m2, obje K. O. [katastarska općina],

- da su tužitelji IU i NU suvlasnici nekretnine katastarske oznake broj 600/3, površine 6129 m2, k. o. [katastarska općina],

- da tužitelji na predmetnim nekretninama trpe štetu u vidu funkcijskog i biološkog uništenja nasada, te štetu u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti uzgoja i prodaje plodova.

5. Analizom provedenih dokaza (saslušanjem tužitelja kao stranaka, saslušanjem svjedoka, provedenim očevidom na licu mjesta, provedenim vještačenjima po vještaku mjerniku, vještaku za geotehniku, geologiju, hidrogeologiju, ekološku zaštitu voda, geologiju okoliša, mineralne sirovine rudarstvo i utjecaj na okoliš, vještaku za poljoprivredu te uvidom u priloženu dokumentaciju), a radi utvrđivanja spornih činjenica vezano za tuženikovu odgovornost za štetu, protupravnost i postojanje uzročno-posljedične veze između propadanja nasada tužitelja i izlijevanja vode, prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće činjenice:

- da je neposredan uzrok propadanja nasada voćaka na nekretninama u vlasništvu tužitelja, dotjecanje vrlo velike količine vode i dugo vremensko zadržavanje vode na nekretninama u vlasništvu tužitelja,

- da je uzrok doticanja neprimjerene količine vode na nekretnine u vlasništvu tužitelja prokopavanje obrambenog nasipa (puta) i postavljanje tri cijevi kroz prokopani nasip, koje cijevi spajaju korito rijeke [adresa] i susjedno zemljište (zemljište u vlasništvu neposrednih susjeda tužitelja), čime je obrambeni nasip prekinut i izgubio funkciju zbog koje je izgrađen, a to je da štiti od plavljenja obradive, plodne površine,

- da do plavljenja meliorirane zemlje u vlasništvu tužitelja dolazi iz razloga jer je njihova zemlja na nižoj koti od susjednog zemljišta, koje je cijevima spojeno sa koritom rijeke [adresa], pa sva voda gravitacijski otječe sa više na nižu kotu ( u smjeru nekretnina i nasada u vlasništvu tužitelja),

- da do plavljenja tužiteljevih nekretnina ne dolazi zbog izlijevanja vode iz vodotoka preko obrambenog nasipa već od neovlaštenog i prekomjernog propuštanja vode iz korita rijeke [adresa] u smjeru nekretnina tužitelja kroz cijevi kojima je obrambeni nasip prekinut;

- da do plavljenja nekretnina u vlasništvu tužitelja ne bi dolazilo da se uklone, odnosno zatvore cijevi postavljene kroz obrambeni nasip a kojima se iz korita rijeke [adresa] navodnjava susjedno zemljište te da se snizi kota preljevnica u nasipu koji prolazi pokraj nekretnina u vlasništvu tužitelja,

- da su poljoprivredne kulture na zemlji u vlasništvu tužitelja zasađene i zemljište meliorirano još osamdesetih godina prošloga stoljeća te da se od tada nisu događale poplave ovakvih razmjera,

- da je tuženik namjeravao izvesti radove kojim bi se zbrinjavao višak vode, međutim da isti radovi nisu okončani odnosno da pokušaj izvođenja takvih radova nije dovršen zbog imovinsko-pravnih zapreka,

- da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je ocjenom provedenih dokaza utvrđeno da je upravo tuženik obvezan održavati kanale u stanju u kojem isti ne bi bili izvorište opasnosti nastanka štete, pa je tuženikovim propuštanjem održavanja tih kanala ostvareno štetno djelovanje voda na tužiteljevu imovinu.

6. Zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete prvostupanjski sud temelji na odredbama Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 66/19, 84/21 i 47/23 - dalje u tekstu: ZV) polazeći od zakonske regulative članaka:

- 27. stavak 1. ZV-a kojima je propisao što predstavlja vodne građevine, pa tu spadaju i nasipi i tuženikova obveza održavanja nasipa i kanala u takvom stanju koje sprječava izlijevanje vode,

- 199. ZV-a kojim je propisan djelokrug poslove Hrvatskih voda (tuženika) u koje između ostaloga ulaze i uređenje voda i zaštita od štetnog djelovanja voda - praćenje i utvrđivanje hidroloških prilika, procjena poplavnih rizika, praćenje stanja vodotoka i stanja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina; investitorski poslovi u gradnji i održavanju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina; upravljanje projektima gradnje regulacijsko-zaštitnih vodnih građevina; nadzor nad građenjem i održavanjem regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina; upravljanje poplavnim rizicima; rukovođenje i nadzor te provedba preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava,

- 141. ZV-a kojim je propisano da je radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprječavanja pogoršanja vodnog režima zabranjeno u vodotoke i druge vode, odlagati zemlju, kamen, otpadne i druge tvari te obavljati druge radnje kojima se može utjecati na promjenu toka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodnog sustava,

- odredbi članka 1047. i 1048 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), koji glase:

"1. Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama.

2. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

3. Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta).

4. Ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji.,

Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica."

7. Kako tuženik nije ispunio svoje obveze pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku jer je do izlijevanja vode i plavljenja tužiteljevih nekretnina došlo tuženikovim propustom, pravilno utvrdivši postojanje svih pretpostavki tuženikove izvanugovorne odgovornosti za štetu.

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio sve tuženikove prigovore isticane tijekom postupka, pravilno pri tom ocijenivši kao stručan nalaz vještaka za geotehniku, geologiju, hidrologiju, ekološku zaštitu voda, geologiju okoliša, mineralne sirovine, rudarstvo i utjecaj na okoliš. Pravilno je prvostupanjski sud prešutno odbio provođenje vještačenja po građevinskom vještaku hidrotehničke struke. Prema stavu ovoga suda, a kako je to i istakao vještak, vještak za hidrologiju podrazumijeva poznavanje i znanje i iz područja hidrotehničke struke.

8. Međutim prvostupanjski je sud točkom prvom izreke međupresude odlučivao o djelu koji se ne odnosi na pravno osnovu tužbenog zahtjeva pa je u tom dijelu ukinuta točka I. izreke prvostupanjske presude.

8.1. Naime, odredbom članka 330. ZPP-a propisano je da u situaciji ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda). Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. Međupresuda je dakle odluka o utemeljenosti osnove tužbenog zahtjeva. Sud ne može međupresudom odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, već samo o osnovi tužbenog zahtjeva i to samo u slučaju kada ocijeni da je osnova tužbenog zahtjeva osnovana. To znači da sud odlučuje postoji li tuženikova odgovornost za štetu koju su pretrpjeli tužitelji i dio izreke kojim je utvrđeno da je osnovano potraživanje tužitelja premna tuženiku treba shvatiti i tumačiti kao da je sud utvrdio odgovornost tuženika za štetu.

8.2. Preostali dio točke I. izreke kojim je određeno da je tuženik dužan naknaditi štetu( bez navođenja iznosa) je valjalo ukinuti jer kod donošenja međupresude samo se utvrđuje postoji li odgovornost tuženika za štetu, a u nastavku postupka će se odlučiti je li tuženik dužan naknaditi štetu i ako jest u kojem iznosu.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma