REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4196/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-439/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3351/2023-20 od 29. travnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-3351/2023-24 od 20. siječnja 2025., na sjednici održanoj 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-439/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3351/2023-20 od 29. travnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-3351/2023-24 od 20. siječnja 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
4. Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?
Odnosno
Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
5. Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
6. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?
7. Je li tuženiku (kreditoru), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to pored ostalog odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?
Pored pitanja, tuženica kao razlog za podnošenje revizije navodi i to da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i to ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, ustavno pravno na djelotvoran pravni lijek iz članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo zajamčeno odredbom članka 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbiti i odbaciti.
3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev 1242/2014-2 od 6. lipnja 2018., Rev 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., Revd-3217/2020, Revd- 1513/2020, Revd-2387/2020 i odluke drugih drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Splitu broj Gž-2359/17-2 od 23. studenoga 2017. i Gž-1215/2020-2 od 24.2.2021, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6858/16-2 od 21.2.2017., Županijskog suda u Puli – Pola, broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. i Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018., Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-464/2019-3 od 24. rujna 2020. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1527/2019-2 od 28. svibnja 2020.
4. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pravna shvaćanja suda drugoga stupnja ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga suda izraženih u odlukama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20 ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019, Rev-2221/2018 od 3 rujna 2019., Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022, Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-3221/2023 od 24 listopada 2023., Revd-549/2023 od 4 srpnja 2023., Revd-2611/2024-2 od 18. lipnja 2024., Revd- 3919/2024-2 od 3. prosinca 2024., Revd-487/2024-5 od 3. srpnja 2024. Revd- 3284/2024-2 od 10. rujna 2024.Revd-4609/2024-2 od 5. studenoga 2024., Revd- 3932/2024-2 od 16. listopada 2024. i dr.). Pored toga, tuženica u odnosu na pitanje pod 7. nije dostavila dijelove spisa iz kojih bi bilo vidljivo da je predložila vještačenje i na koje okolnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP-a.
6. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Predlagateljica ističe u prijedlogu i da su ostvarene pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - da su mu zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zbog povrede pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na pravično suđenje, sve pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, sadržajno vezano uz pitanja primjene procesnog i materijalnog prava koja se ogledaju u prethodno naznačenim pravnim pitanjima. U svezi svih tih tvrdnji, prijedlog, koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, jer iznesenim razlozima u prijedlogu nije učinjena vjerojatnost postojanja teških povreda postupovnog prava i povreda u primjeni materijalnog prava. Na navedeni način je odlučeno sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
