REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4135/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Amicus d.o.o. Gornji Kneginec, Tina Ujevića 1, OIB:86834335733, kojeg zastupa punomoćnik Marko Tušek, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Lonia d.d. Kutina, Kolodvorska 19, OIB:22001400633, kojeg zastupa punomoćnik Ante Meštrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-985/2025-2 od 10. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-487/2020 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-985/2025-2 od 10. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv- 487/2020 od 16. siječnja 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Predstavlja li poslovnu transakciju u smislu odredbe čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, narudžba robe temeljem koje je izvršeno više pojedinačnih dostava robe na različite lokacija, a koji način dostave je ugovoren odredbama ugovora, pri čemu je za svaku pojedinačnu dostavu izdan zasebni račun?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odgovor na postavljeno pravno pitanje sadržan je u odredbi čl. 3. st. 1. točka 16. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12,144/12,81/13,112/130 i 78/15 – dalje: ZFPPN) kojim su poslovne transakcije definirane kao transakcije između poduzetnika ili između poduzetnika i osoba javnog prava koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga za novčanu naknadu pa prema ocjeni vijeća nije potrebno pravno tumačenje tako date definicije poslovnih transakcija.
3.1. Osim toga, ovdje treba dodati da odluke na koje se tuženik pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije kao razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kakve su u ovom parničnom postupku. Stoga je vijeće ocijenilo da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio razloge važnosti za postavljena pravna pitanja zbog kojih smatra da bi mu ovaj sud trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
5. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnog prava – prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) jer smatra da su odluke sudova arbitrarne te da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
5.1. U odnosu na navode tuženika kojima ističe da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima presuda odgovorili na sve odlučujuće tuženikove navode. Prema ocjeni vijeća presude donesene u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Budući da tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
