Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-316/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tužene ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ireni Mesiček, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Povrv-89/2022-28 od 3. travnja 2024., dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužene uvažava se kao osnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Povrv-89/2022-28 od 3. travnja 2024. preinačava i sudi:

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-10871/2021. od 5. listopada 2021. ukida se u odnosu na II. ovršenicu (ovdje tuženu) JB (ranijeg imena PB), te se u odnosu na II. ovršenicu (ovdje tuženu) JB (ranijeg imena PB) tužbeni zahtjev odbija.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 137,27 EUR-a (stotridesetsedam eura i dvadesetsedam centi) u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 91,40 EUR-a (devedesetjedan euro i četrdeset centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-10871/2021 od 5.10.2021., u dijelu u kojem je tuženoj HB naloženo isplatiti tužitelju Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. iznos od 93,85 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 75,52 EUR-a od 4. travnja 2021. do isplate;

- na iznos 18,33 EUR-a od 6. srpnja 2021. do isplate, u roku 8 dana. Točkom II. naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu 29,86 EUR-a, u roku 15 dana.

2. Tužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – nastavno: ZPP), te zbog povrede prava na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Predmet spora je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba posl. broj: Ovrv-10871/2021. od 5. listopada 2021.

5.1. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno je u odnosu na dva ovršenika – DB i ovdje tuženu JB, koja je jedina podnijela prigovor, a izrekom platnog naloga njima je naložena isplata iznosa 187,70 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

5.2. Kako u rješenju o ovrsi nije naznačeno da se radi o solidarnoj isplati prvostupanjski sud smatra da je platnim nalogom svakom od ovršenika naložena isplata polovice iznosa, odnosno da je ovdje tuženoj (ranije II-ovršenici) naložena isplata samo iznosa od 93,85 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama (a ne ukupnog iznosa 187,70 EUR-a).

5.3. Prema činjeničnim navodima tužitelja, utuženi iznos odnosi se na naknadu za opskrbu plinom za razdoblje 1. prosinca 2020. do 31. svibnja 2021., a u odnosu na stan u [adresa].

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

- da je platni nalog izdan temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 9. rujna 2021. u kojem je evidentirano dugovanje DB i ovdje tužene u ukupnom iznosu od 187,70 EUR-a;

- da iz računa od 17. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj DB ispostavio račun za pruženu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 28. veljače 2021., za stan u [adresa], u iznosu 75,52 EUR-a;

- da iz računa od 18. lipnja 2021. proizlazi da je tužitelj DB ispostavio račun za pruženu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. svibnja 2021., za stan u [adresa], u iznosu 18,33 EUR-a (plus opomenu za ranije razdoblje);

- da iz Zahtjeva za promjenom matičnih podataka na računu od 5. veljače 2019. proizlazi da je TB **.**.2019. tužitelju podnio zahtjev za promjenu podataka o kupcu, i to sa ranijeg kupca ĆB na sebe kao novog kupca;

- da je na temelju zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da su TB i ovdje tužena JB (ranijeg imena PB) uknjiženi kao suvlasnici stana u [adresa], svako u ½ dijela;

- da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. svibnja 2021. pružao uslugu opskrbe plinom za stan u [adresa], te da su suvlasnici tog stana TB i ovdje tužena JB;

- da tužena u utuženom razdoblju nije bila u posjedu predmetnog stana.

7. Na osnovu utvrđenog prvostupanjski sud zaključuje da bez obzira što tužena nije bila u posjedu predmetnog stana i bez obzira na to što je samo suvlasnik TB tužitelju podnio zahtjev da ga se evidentira kao kupca, kao i bez obzira što je tužitelj tuženu naknadno (u rujnu 2022.) na njen zahtjev uklonio iz evidencije obveznika plaćanja za daljnje razdoblje (pri čemu prvostupanjski sud smatra da se radi o poslovnoj odluci tužitelja koja nije dovela do prestanka već dospjelih obveza tužene za ranije razdoblje), a s obzirom da je tužena nesporno suvlasnica predmetnog stana obvezna je platiti dugovani iznos tužitelju, pa je prvostupanjski sud u odnosu na tuženu usvojio tužbeni zahtjev do iznosa od 93,85 EUR-a. Pri tom prvostupanjski sud poziva se na odredbe članka 70. stavak 1. i članka 84. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP), te je platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika održao na snazi za iznos od 93,85 EUR-a.

8. Tužena osporava odluku prvostupanjskog suda te u žalbi u bitnom navodi: da je prvostupanjska presuda donesena isključivo temeljem dokumentacije sačinjene po tužitelju a da niti jedan dokazni prijedlog tužene nije prihvaćen čime smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pošteno suđenje u građanskim postupcima; da prvostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge temeljem čega je obzirom na nespornu činjenicu da je TB bio evidentiran kao korisnik predmetne usluge, te da je tužitelj račune ispostavljao isključivo DB tuženu ipak obvezao platiti tužitelju 50% troška usluge opskrbe plinom čime smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 84. stavak 2. ZVDSP-a. Posebno ističe i da tužitelj u utuženom razdoblju nije tuženoj pružao uslugu opskrbe plinom.

9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaći da je ovdje riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je riječ o zahtjevu za isplatom koji ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a. Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

10. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te navode tužene iznesene u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

11. Protivno navodima u žalbi pobijana presuda je jasna i razumljiva, u obrazloženju su izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama, tako da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što neosnovano žalbom ukazuje tužena.

12. Nadalje, prvostupanjski sud obrazložio je iz kojih razloga nije prihvatio dokazne prijedloge tužene za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka, pregledom video snimke i očevidom na okolnost da ona u tuženom razdoblju nije bila u posjedu predmetnog stana pa ovaj sud ne nalazi da iz razloga što je prvostupanjska presuda donesena temeljem dokumentacije koju je tužitelj dostavio dok niti jedan dokazni prijedlog tužene nije prihvaćen je povrijeđeno pravo tuženoj na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odnosno ovaj sud ne nalazi da prvostupanjski sud nije bio nezavisan i nepristran u suđenju.

13. Nasuprot tome u pravu je tužena da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu povrijedio odredbe članka 84. ZVDSP-a kada je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu prihvatio kao osnovan.

13.1. Naime, nije sporno među strankama da tužitelj kao isporučitelj toplinske energije u svojoj evidenciji kao kupca odnosno kao obveznika plaćanja – korisnika vodi samo DB (I. ovršenika), kao i da je samo njemu odnosno samo na njegovo ime ispostavljao račune za isporučenu toplinsku energiju, pa je prema stavu ovoga suda toplinsku energiju u takvoj pravnoj situaciji isključivo obvezan plaćati korisnik, u ovom slučaju TB, a ne i ovdje tužena JB. Pri tom prema mišljenju ovoga suda potpuno je nebitna činjenica da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu priložio izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi zaduženje i ovdje tužene za namirenje predmetnih troškova jer se radi o vjerodostojnoj ispravi iz članka 28. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ) koja nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a. U takvim okolnostima nebitna je i činjenica što je tužena suvlasnik predmetnog stana.

Dakle, tužitelj je u svojoj evidenciji za utuženo razdoblje vodio kao korisnika suvlasnika DB te je račune za izvršenu uslugu ispostavljao samo na njegovo ime, pa se obveznikom plaćanja računa mora smatrati stvarni korisnik stana na kojeg glase računi za tu uslugu u utuženom razdoblju.

13.2. Stoga prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo (odredbe članka 84. ZVDSP-a), pa je žalbu tužene primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo uvažiti kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kao u točki I. izreke ove odluke.

14. Kako je ovaj sud preinačio odluku o glavnoj stvari preinačena je i odluka o parničnom trošku.

Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a tuženoj zastupanoj po punomoćniku odvjetniku je priznat trošak i to: za sastav obrazloženog podneska od 11. siječnja 2024. – 50 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine: broj 138/23.), za pristup na ročište održano dana 22. veljače 2022.

– 50 bodova (Tbr. 9. Točka 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR-a i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42 OT) iznosi 125,00 EUR-a. Tuženoj se priznaje i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR-a. Dakle, tuženoj je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 137,27 EUR-a.

15. Tuženoj se priznaje i zatraženi trošak za sastav žalbe od 62,50 EUR-a (Tbr. 10. Točka 1. Tarife) što uz porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 78,13 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu od 13,27 EUR-a. Dakle, priznaje joj se trošak žalbe u ukupnom iznosu od 91,40 EUR-a.

Vukovar, 1. listopada 2025.

Sudac

Vesna Vrkić Perak