REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-1620/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja TS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi uređivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/367, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 10. ožujka 2023. II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/367, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 10. ožujka 2023. poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1395, URBROJ: 251-09-221/007-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te se nalaže naknaditi trošak tužitelju u iznosu od 937,50 kn odnosno 124,43 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom navodi kako mu je pravomoćnim upravnim aktom priznato pravo na novčanu pomoć te je sukladno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku taj akt moguće poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom ili nekim zakonom predviđenim izvanrednim pravnim lijekovima, pod točno određenim pretpostavkama i u jasno propisanim rokovima tj. zakonodavac je propisao kada je prihvatljivo odstupiti od načela pravne sigurnosti, te na isti zaključak upućuju i ustavna načela diobe vlasti, vladavine prava, te zakonitosti i ustavnosti. Smatra da pravomoćna i zakonita rješenja kao pojedinačni upravni akti na temelju kojih je tužitelj stekao pravo na novčanu pomoć i dalje egzistiraju, zbog čega su oba rješenja nezakonita, jer ne mogu istodobno egzistira dva pojedinačna upravna akta koji isti pravi odnos uređuju na različit način. Ističe da je i prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Usoz- 8/22-68 od 5. srpnja 2022. nesporno da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari. Opisuje kronologiju donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. i smatra da se radi o sui generis postupku koji nema uporište u bilo kojem zakonu. Ističe da činjenica što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u prethodno navedenoj odluci provodio test razmjernosti ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispita je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužitelja u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li sukladno općem interesu i je li razmjerno, a obzirom da se postupak ocjene zakonitosti općeg akta vodi kao objektivni upravni spor, te se razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog upravnog akta u subjektivnom upravnom sporu. Ističe da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer prije donošenja odluke o prigovoru nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika te jer je isto doneseno od strane službene osobe koja se trebala izuzeti jer gradonačelnik ne udovoljava kriterijima nepristranosti niti u pogledu zahtjeva subjektivnog testa, niti u pogledu zahtjeva objektivnog testa nepristranosti, a čime je u konkretnom predmetu narušena pravičnost postupka u aspektu prava na neovisan i nepristran sud, te je povrijeđeno pravo tužitelja iz članka 6. Konvencije. Nadalje, smatra da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakoniti, jer je tužitelju povrijeđeno pravo na pravni lijek, a nisu postojali niti uvjeti za pokretanje upravnog postupka i donošenje navedenih rješenja, te su navedena rješenja donesena nakon proteka roka iz članka 6. Odluke iz 2022. Kao dodatni razlog nezakonitosti rješenja ističe da nije proveden ispitni postupak pa samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužitelju omogućeno ostvarenje i zaštita njegovih prava i pravnih interesa. Predlaže sudu da izvrši uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i sasluša tužitelja. Nadalje ističe da se radi o miješanju u pravo vlasništva, a takvo miješanje nije predviđeno zakonom i nije u skladu s općim interesom, te nije nužno i razmjerno, a na koje prigovore se tuženik nije očitovao, a što ukazuje na arbitrarnost u odlučivanju. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz zahtjev za naknadom troška ovog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno predlaže da tužba u ovom sporu ima odgodni učinak jer tužitelj trpi štetu zbog smanjenih primanja, a smatra da odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se ikome nanijela veća šteta.

3. Tuženik u odgovoru osporava navode tužbe. Ostaje u cijelosti kod osporavanog rješenja te smatra da je isto obrazloženo i na zakonu osnovano. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

4.1 Dana 16. rujna 2025. provedena je rasprava u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika, Sud nalazi da je poništeno rješenje tijela prvog stupnja od 8. studenoga 2022. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).

7. Člankom 23. ZUP-a propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).

8. Dakle, iz citirane odredbe ZUP-a proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela.

9. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tog tijela, a sve sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 23. ZUP-a.

10. Kako je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena Pročelnica, koja isto nije potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe, to pravilno zaključuje tuženik da je, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je pravilno rješenje prvostupanjskog tijela poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, uz pravilnu uputu u kojem pogledu postupak treba upotpuniti.

11. U odnosu na prigovore tužitelja o nezakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18 - 25/22.), valja ukazati kako je pitanje pravne prirode prigovora i s tim u vezi daljnje pravne zaštite riješeno odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023.

12. Sukladno iznesenom, nalazeći da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, Sud nije našao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja, kako je predloženo u tužbi.

13. Slijedom navedenog, Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je na temelju članka 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu (točka II. izreke).

15. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu, valja ukazati kako je odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

16. Budući da tužitelj uz tužbu nije priložio isprave kojima bi učinio vjerojatnim da bi mu izvršenje osporavane odluke tuženika (koja ide u korist tužitelja jer je rješenje prvostupanjskog tijela poništeno iz procesnih razloga), nanijelo štetu koja bi se teško mogla popraviti, a imajući u vidu da je Sud donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, to nema osnove za određivanje odgodnog učinka tužbe, kako je tužitelj tražio tužbom, slijedom čega je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. i 4. ZUS-a, rješenjem odbijen prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, kao neosnovan.

U Zagrebu, 1. listopada 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude i rješenja.

Dna:

1. TS, [adresa],

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – putem e komunikacije

3. U spis