Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-200/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari mlt. ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. ĐUČ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika KU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], I. OG, zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, radi povišenja uzdržavanja, odlučujuči o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-475/2023-15 od 4. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-475/2023-15 od 4. kolovoza 2025. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da umjesto iznosa od 145,99 eura/1.100,00 kuna mjesečno, a koji iznos je određen rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 18 R1 Ob-299/2019-4 od 8. srpnja 2019. godine kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen između predlagateljice VU i predlagatelja KU u CZS Osijek dana 26. travnja 2019. godine i koji plan između ostalog sadrži i sporazum stranaka o uzdržavanju njihova zajedničkog mlt. sina ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadalje na ime uzdržavanja mlt. tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od 360,00 eura (tristošezdeset) mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe 4. prosinca 2023. pa nadalje, i to tako da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 20.-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice ĐUČ, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom se dijelu preko dosuđenog iznosa uzdržavanja od 360,00 eura pa do 450,00 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.".

2.Protiv točke I. citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka predlažući preinačiti prvostupanjsku presudu tako da se visina obveze uzdržavanja uskladi sa stvarnim mogućnostima tuženika sukladno načelu razmjernosti i pravičnosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Neutemeljeno žalitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka ne određujući pobliže o kojim bi se povredama radilo, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje kako u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Nadalje, prvostupanjski sud proveo je iscrpan dokazni postupak, utvrdio je sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 355 ZPP-a. Na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su primijenjene odredbe materijalnog prava.

4.2.Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno relevantnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbeni prigovori u pogledu pravilnosti ocjene prvostupanjskog suda glede utvrđenja vezanih za visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio činjenice koje se ističu u žalbi.

4.3.Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a u vezi sa člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ) ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

5.Predmet spora je izmjena odluke o uzdržavanju koje je bilo određeno Rješenjem Općinskog suda u Osijeku R1 Ob-299/2019-4 od 8. srpnja 2019. kojim je bio odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, pa tako i u dijelu koji se odnosio sporazum roditelja glede uzdržavanja mljt. ĐU, ovdje tužitelja, a tuženik je bio obvezan doprinositi za uzdržavanje svog malodobnog sina s mjesečnim iznosima od po 145,99 eura.

6.Prema odredbi članka 285. Obiteljskog zakona "Narodne novine", broj 103/15, 98/19,47/20,49/23, 156/23 dalje: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7.Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-kako je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-299/2019-4 od 8. srpnja 2019. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen između VU i tuženika dana 26. travnja 2019. koji sadrži sporazum o uzdržavanju, a prema kojem je tuženik bio dužan doprinositi za uzdržavanje tužitelja mlt. ĐU rođenog **.**.2018. iznos od 145,99 eura/1.100,00 kuna mjesečno od veljače 2019. sve dok postoje zakonski uvjeti,

-kako mlt. tužitelj sada pohađa privatni dječji vrtić Mali oblak za kojeg majka mjesečno od 1. siječnja 2023. izdvaja 290,00 eura,

-kako je majka tužitelja u vrijeme kada je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi bila na porodiljnom dopustu i ostvarivala porodiljnu naknadu, imala je automobil Alfa Romeo proizveden 2008. kojeg vozi i danas; sada ima privatni obrt te ostvaruje mjesečne prihode od 1.000,00 do 1.200,00 eura od čega 150,00 eura izdvaja za kredit podignut radi pokretanja privatnog posla (obrta), za režije izdvaja 150,00 eura mjesečno, nema u vlasništvu nekretnina, dok je vlasnica je osobnog vozila, a stanuje s bakom i mlt. tužiteljem u stanu koji je u vlasništvu njezina oca kojem ne plaća najamninu,

-kako je tuženik postao ocem mlt. FU rođene **.**.2021., živi sa kćerkom i suprugom u stanu u [adresa] od 100 m2 za kojeg plaćaju najamninu od 800,00 eura mjesečno, za vrtić izdvajaju mjesečno 120,00 eura, u vrijeme podnošenja tužbe (2023.) i u 2024. je bio zaposlen te ostvarivao mjesečno 2.000,00 eura, a bez posla je ostao početkom 2025. no već je bio na razgovoru za novi posao kojeg bi vjerojatno i našao da nije morao doći na sud, pri čemu je u Njemačkoj najduže bio nezaposlen 2 tjedna; nema u vlasništvu nekretnina, od pokretnina ima Audi A3 proizveden 2010., supruga mu je zaposlena i ima mjesečnu plaću od 1.800,00 do 2.000,00 eura

-kako je mlt. tužitelj zdravo dijete bez posebnih povećanih potreba,

8.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao kako su se promijenile okolnosti (članak 285. ObZ) koje je sud imao u vidu prilikom donošenja rješenja kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (koji je sadržavao i sporazum roditelja o visini uzdržavanja mljt. tužitelja) jer je u vrijeme donošenja ranije odluke tužitelj imao nepunih godinu dana, dok je sada vrtićke dobi koja iziskuje i veće potrebe za uzdržavanjem, slijedom čega je, utvrđujući potrebe tužitelja povezano sa troškovima stanovanja, prehrane, odijevanja, školovanja, higijene, skrbi o zdravlju i ostalom smatrao kako je tuženik u obvezi i mogućnosti doprinositi s mjesečnim iznosom od 360,00 eura, pri čemu je imao u vidu i Odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 3. svibnja 2025. o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine br.75/25, dalje: Odluka), te je slijedom svega navedenoga, ocijenio opravdanim povisiti obvezu uzdržavanja na presuđeni iznos koji odgovara iznosu prosječnih potreba, a ujedno je tuženik obvezan dospjele obroke isplatiti odjednom, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbio (što nije predmet žalbenog postupka).

9.Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10.Članak 27. stavak 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

11.Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta prema odredbama ObZ-a te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima. Osim toga djeca slijede standard svojih roditelja, kako kada roditelji žive u obiteljskoj zajednici, tako i kada ne žive zajedno. Primarna obveza roditelja s kojim dijete ne stanuje je podmirivati uzdržavanje za dijete kako bi se mogle namiriti njegove osnovne potrebe.

12.Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 1. i 2. ObZ- a).

13.Pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza i činjenica utvrđenih tijekom postupka, uzimajući u obzir uzrast tužitelja te potrebe djece njegova uzrasta ocijenio potrebe tužitelja u iznosu od 400,00 eura mjesečno. Uostalom, sam tuženik za kćerku FU koja je tri godine mlađa od tužitelja i zdravo je dijete navodi kako je za njezine potrebe dostatan iznos od 300,00 eura mjesečno.

14.Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od odredbe članka 307. stavak 1. ObZ-a utvrdio ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog tužitelja uzimajući relevantne okolnosti u smislu stavka 2. te odredbe i pravilno je procijenio mogućnosti osobe, oca - tuženika, koji je dužan uzdržavati, u smislu stavka 3. te odredbe te je uzeo u obzir pri donošenju svoje odluke i odredbu članka 310. ObZ-a, vezano za izjednačavanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja, a sve vezano za odredbu članka 311. tog Zakona koji određuje da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku, odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, a da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema mogućnostima roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

15.Također je prilikom donošenja odluke sud imao u vidu da je ranija odluka o uzdržavanju donesena na temelju sporazuma roditelja kada se nisu utvrđivale okolnosti na strani oca radi utvrđivanja doprinosa uzdržavanju, a iznos je bio ispod razine minimuma, dok je u međuvremenu u RH uveden EUR kao valuta te je notorno da su porasli troškovi života, odjeće, obuće, prehrane i ostalog.

16.Iz stanja spisa proizlazi kako je majka tužitelja otvorila obrt u kojem je radno vrijeme po dogovoru, radi čega je tužitelja i upisala u privatni dječji vrtić kako bi mu osigurala brigu za vrijeme svog popodnevnog rada, dok u jedinom gradskom vrtiću koji ima organiziran smještaj djece u popodnevnim terminima nije bilo mjesta, što je sud prvog stupnja, imajući u vidu sve okolnosti slučaja smatrao prihvatljivim izdatkom, čemu tuženik ne nudi konkretnih protudokaza, a u današnjim uvjetima poslovanja i tempa života nije prihvatljiv zaključak tuženika kako majka tužitelja može sama određivati dinamiku i raspored svojih radnih obveza.

17.Tuženiku je također navesti kako je on mlada osoba (rođen 1994.), radno sposoban a po nalaženju ovog suda isti može i mora uložiti dodatne napore kako bi svojim radom priskrbio sredstva potrebna za uzdržavanje tužitelja, pri čemu se njegova obveza uzdržavanja odnosi i na vrijeme kada je bio zaposlen, a iz stanja spisa proizlazi kako godinama živi i radi u Njemačkoj te da je najduže bio nezaposlen oko dva tjedna.

18.Nadalje, žalbeni navodi tuženika da je sud trebao uzeti u obzir kako baka tužitelja (tuženikova majka) kroz ostvarenja susreta sa tužiteljem istom kupuje odjeću i druge potrepštine, čime da tuženik posredno doprinosi za uzdržavanje, nisu relevantni jer se uzdržavanje za maloljetno dijete određuje uvijek u novcu, a sam tuženik ne tvrdi da između njega i majke tužitelja postoji dogovor da bi on umjesto uzdržavanja u novcu kupovao određene stvari za potrebe djeteta.

19.Dosljedno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prema ocjeni ovog suda, neosnovano tuženik prigovara da je dosuđeni iznos za uzdržavanje previsoko određen, s obzirom na potrebe djeteta i mogućnosti tuženika jer je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 307. stavak 2. i članka 311. stavak 1. ObZ-a utvrdio potrebe djeteta prema standardu tuženika, kao obveznika uzdržavanja, koji je u mogućnosti plaćati uzdržavanje mlt. djeteta presuđenim iznosima, bez štete za vlastito uzdržavanje.

20.Također, suprotno žalbenim navodima, sud je u skladu sa člankom 313. ObZ-a pravilno utvrdio ukupne imovinske mogućnosti tuženika, imajući u vidu njegove prihode i obveze i ostalu imovinu te zaključio da je tuženik osoba koja može (i treba) doprinositi u mjesečnim iznosima kako je navedeno, kojeg tuženik s uspjehom nije osporio.

21.Nadalje, prihodi koje ostvaruje majka i njezine mogućnosti nisu odlučne za visinu uzdržavanja jer prema odredbi članka 310. stavak 1. ObZ-a, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Pritom se, u skladu s odredbom članka 310. stavak 2. ObZ-a svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog davanja.

22.Stoga je u opisanim okolnostima sud prvog stupnja prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na način kako je odlučeno u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke pravilno ocijenio potrebe i najbolji interes mlt. tužitelja, jednako kao što nije podcijenio niti precijenio mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za njegovo uzdržavanje (u povećanom iznosu uslijed nastupa promijenjenih okolnosti-članak 285. ObZ) i uspostavio je ravnotežu između ovih dviju kategorija koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.

23.Slijedom iznijetog, suprotnim žalbenim navodima tuženika pravilnost odluke suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju.

24.Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, valjano utemeljena na odredbi članka 366. ObZ-a primjenom koje je sud slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka te primjenom Tbr. 7. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) odlučio kao u izreci.

25.Dosljedno, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

U Splitu, 1. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić