Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-294/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Virovitice, T. Masaryka 3, protiv tuženice Addiko bank d. d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničko društva Knezović & Partneri j. t. d., odvjetnicima iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 od dana 30. siječnja 2006. godine, sklopljenog između tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i SLAVONSKE BANKE d.d., kao pravnog prednika tuženice ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.173,17 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 17. siječnja 2024. godine, Općinski sud u Virovitici donio je presudu poslovni broj: 12 P-624/2023-5 u kojoj je presudio da se nalaže tuženici Addiko bank d.d. da tužitelju ŽT isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.088,49 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a rješenjem je odbacio tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti korištenja valutne klauzule vezane za CHF u Ugovoru o namjenskom kreditu od dana 30. siječnja 2006. godine, te je naložio tuženici da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.580,89 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Županijski sud u Puli-Pola je 13. svibnja 2025. godine u svojoj odluci, poslovni broj: Gž-693/2024-2, odbio žalbu tuženice te je potvrdio naprijed navedenu presudu Općinskog u Virovitici u toč. I., a prihvatio je žalbu tužiteljice te je ukinuo toč. II. i III. navedene presude, odnosno rješenja. Postupajući po uputi suda drugog stupnja, sud je u ponovljenom postupku proveo odgovarajuće dokaze te je ponovno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja usmjerenom na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule u CHF u predmetnom kreditu kojeg je tužitelj sklopio sa tuženicom, kao i o troškovima postupka.

3. Tužitelj je dana 6. srpnja 2020. podnio tužbu kod ovog suda, u kojoj navodi da je sa prednikom tuženice, i to Slavonskom bankom d. d., zaključio Ugovor o kreditu dana 30. siječnja 2006., u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, a tim Ugovorom je ugovorena i valuta uz koju je vezana glavnica CHF, s tim da prije sklapanja Ugovora, tuženica tužitelja nije informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke u svezi sklapanja Ugovora o kreditu.

4. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženica nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke o sklapanju ugovora o kreditu.

4.1. U naprijed navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 je potvrđena Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

5. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj je predložio da sud usvoji dio tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule vezane uz CHF.

6. U odgovoru na tužbu tuženica se poziva, glede utvrđenja ništetnosti valutne klauzule vezane uz CHF, na nemogućnost pozivanja tužitelja na utvrđenje iz Kolektivnog spora, navodeći o tome razloge i opsežnu sudsku praksu, koju ovdje nije potrebno posebno navoditi.

6.1. Tuženica nadalje navodi da je ugovaranje valutne klauzule bilo izričito dozvoljeno ugovarati te da takva valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. Zakona o parničnom postupku.

6.2. Tuženica je predložila sudu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u tom dijelu, uz naknadu parničnog troška.

7. Među strankama nije sporno da je u Ugovoru o namjenskom kreditu od 30. siječnja 2006. godine u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu CHF, ali je među strankama sporno da li je taj dio odredbi predmetnog ugovora o kreditu ništetan.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u dopis (5), ugovor (6-9), otplatni plan (12-13), opće uvjete poslovanja (416-426), izjavu svjedoka (442-446), obavijest o promjeni kamatne stope (454-457), obavijest o promjenama kamatnih stopa, otplatni plan, početni otplatni plan, promet po kreditu, specifikaciju uplata (460- 476), čita se nalaz i mišljenje vještaka Marijana Tomljanovića (483-487), dopuna nalaza i mišljenja (495-497), čita se iskaz tužitelja od 1. veljače 2023. (str. 524-525), te današnji iskaz, u sudsku praksu (str. 544-553), u rješenje Županijskog suda u Puli- Pola, posl. broj: Gž-523/2023-2 od 15. rujna 2023. (str. 564-568), čita se iskaz svjedokinje OT (str. 578), u rješenje Županijskog suda u Puli-Pola, posl. broj: Gž-693/2024-2 od 13. svibnja 2025. (str. 610-618), te u sudsku praksu (str. 637- 665).

9. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Kada je riječ o ugovaranju valutne klauzule potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u domaćoj valuti izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja domaće valute u odnosu prema stranoj valuti. Rješenjem Ustavnog suda RH, broj: U-I- 392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016., utvrđeno je da je citirana zakonska odredba suglasna s Ustavom RH te da je, a prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi i rješenju br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., navedena zakonska odredba u skladu sa prisilnim propisima.

11. Unatoč tome što ugovaranje valutne klauzule nije u suprotnosti s Ustavom RH i u skladu je s prisilnim propisima, kada je riječ ugovorima o kreditu kao potrošačkim ugovorima, u kojima je ugovorena glavnica vezana za CHF, utvrđeno je da se radi o nepoštenim, a time i ništetnim ugovornim odredbama. Naime, tužitelj je iskazao je da je s prednikom tuženice Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, a taj ugovor je bio tipski ugovor koji je on pročitao i potpisao ali ga nije u potpunosti razumio niti mu je itko prije potpisivanja tog ugovora išta objasnio o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF, niti je o tome pregovarao. Njemu također nitko nije objasnio niti što znači promjenjiva kamatna stopa odnosno na koji način se ona mijenja i koji parametri se pri tome primjenjuju. Tužitelj navodi da je taj kredit podigao radi gradnje kuće. Tužitelj navodi da u tom ugovoru nije mogao ništa izmijeniti jer o njemu nisu pregovarali odnosno on je bio tipski, a kredit je podigao vezan uz CHF jer su mu u banci rekli da je to sad najatraktivniji kredit i da bi bilo najmudrije uzeti upravo takav kredit. Tužitelj navodi da mu je u banci bila ponuđena samo ta varijanta kredita koju je odmah i prihvatio, a nakon zaključenja ugovora nije tražio izmjenu ugovora. Tužitelj navodi u svom iskazu da prije sklapanja ugovora nije imao deviznu štednju.

12. Iz ovako danog iskaza tužitelja utvrđeno je da prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu pravni prednik tuženice nije obavijestio tužitelja niti ga je u potpunosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču. Naime, predmetni Ugovoru o kreditu pravni prednik tuženice je samostalno sastavio, radi se o ugovoru koji je unaprijed napisan kao uniformirani obrazac. Takvi se ugovori nisu mogli mijenjati u odnosu na uvjete kreditiranja koje je određivala banka, mijenjala su se samo imena korisnika kredita, iznosi kredita i rokovi otplate, te stoga nema nikakve sumnje da tužitelj kao korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj spornih odredbi o valutnoj klauzulu, a kojim odredbama mu je kao potrošaču nametnuta obveza koju ona u vrijeme zaključenja ugovora objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu. Ugovaranje takvih odredbi suprotno je temeljnim načelima ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrane zlouporabe prava. Ovakav zaključak suda sukladan je zaključku Vrhovnog suda RH izražen u odluci posl. broj Revt-249/14-2, prema kojem su banke, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih „proizvoda“, dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

13. U konkretnom slučaju pravni prednik tuženice postupio je suprotno načelu savjesnosti i poštenja sadržanom u čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03, dalje ZZP/03), što sporne ugovorne odredbe, u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzulom u CHF, čini nepoštenima i stoga ništetnima. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Navedena utvrđenja nisu suprotna pravnom stavom zauzetom u presudi Suda Europske Unije br. C-186/16 od 20. rujna 2017., na koju se u tom predmetu tuženica poziva u odgovoru na tužbu, u kojoj se u t. 3. navodi "… nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora.

14. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj u predmetu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pokrenutom tužbom tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv banaka, između ostalih i protiv ovdje tuženice, u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je tuženica postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/13), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09 i 133/09). Vrhovni sud RH svojim odlukama posl. br. Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i posl. br. Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. odbio je revizije banaka u odnosu na utvrđenje ništenim odredbi ugovora o kreditu u s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranim odlukama banaka.

14.1. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za sud je u ovom konkretnom predmetu obvezujuća, s obzirom da je donesena u kolektivnom sporu. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN-41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14) propisano je da je presuda donesena u kolektivnom sporu obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima te je sud vezan za utvrđenja iz navedenog kolektivnog spora i dužan ih je primijeniti, dok je odredbom čl. 502. c ZPP određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi u kolektivnom sporu. Istovjetno određuje i čl. 118. ZZP/14, kojom je propisano je da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona u smislu povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

15. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF. Radi se konkretno o odredbi čl. 2. Ugovora, u dijelu gdje je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize pravnog prednika tuženice Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita, i odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu koja glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za CHF Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja“.

16. S obzirom na naprijed navedeno, sud je utvrdio da su ništetne naprijed navedene odredbe Ugovora o kreditu, radi čega je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev kao osnovan, te je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

17. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, tuženica mu je dužna temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, kao i odredbom o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.173,17 EUR.

17.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe, sastav prigovora od 2. veljače 2021., sastav podneska od 30. lipnja 2022., 31. listopada 2022., 3. studenog 2023., 24. lipnja 2025., ročište od 18. veljače 2021., 7. prosinca 2022., 1. veljače 2023., 22. studenog 2023. 17. siječnja 2024., 11. rujna 2025. i 1. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaku pojedinu radnju, te za trošak sastava žalbe od 3. travnja 2023. u iznosu od 400,00 eura, te sastav žalbe od 29. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 EUR, čemu treba pridodati PDV od 25 % ili 825,00 eura, te sudsku pristojbu na tužbu, presudu i žalbu u iznosu od 600,00 EUR, trošak kopiranja dokumentacije u iznosu od 50,00 EUR te predujam za vještačenje u iznosu od 398,17 EUR, što sveukupno iznosi 5.173,17 EUR, slijedom čega je presuđeno kao u toč. II. izreke presude.

U Virovitici 1. listopada 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – Odvjetničko društvo Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, Virovitica, Trg b. J. Jelačića 17

2. Punomoćnici tuženice – Odvjetničko društvo Knezović & Partneri j. t. d., Zagreb, Radnička cesta 54