REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-152/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici ĆĐC, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki II. presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-345/2023-30 od 4. srpnja 2025., 1. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-345/2023-30 od 4. srpnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja u točki I. izreke, kao osnovan prihvaćen je zahtjev tužiteljice i tuženiku je naloženo da joj na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. travnja 2018 do 30. rujna 2024. isplati iznos od 1.560,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci navedene presude, dok je u točki II. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Protiv rješenja o troškovima postupka ( točke II. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da joj je sud prvog stupnja trebao priznati pravo na troškove postupka za sastav podnesaka od 14.06.2024., 08.07.2024. i 11.10.2024. u punom iznosu od po 100 bodova, pri čemu se poziva i na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
3. Protiv dijela rješenja o troškovima postupka ( točke II. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno tužiteljici priznao troškove postupka za sastav njenog podneska od 23. rujna 2024. jer je do potrebe za sastav tog podneska došlo isključivo krivnjom tužiteljice. Osim toga, smatra i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio troškove postupka platiti na račun njezine punomoćnice.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima odnosno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
4. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
5. Samo je tužiteljica odgovorila na žalbu tuženika predlažući da se njena žalba, kao osnovana prihvati, a žalba tuženika, kao neosnovana odbije. Ujedno je zahtijevala i naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njenog odgovora na žalbu tuženika.
6. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovana.
7. U postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, nije sporna odluka u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom zahtjevu tužiteljice – dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. travnja 2018 do 30. rujna 2024. iznos od 1.560,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci navedene presude, već je sporno rješenje o troškovima postupka.
8. Ispitujući pobijano rješenje samo u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381 i sve u vezi čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sama tužiteljica ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga ni izrekom, a niti sadržajno ne navodi koju je točno navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, navodno, počinio sud prvog stupnja, to ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. U ovom postupku u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( ovdje pobijanom dijelu) niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Naime, sud prvog stupnja je odlučujući o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev kao neosnovan odbio ( iako to nije i izrekom učinio). Pri tome, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici pripada pravo na zahtijevane troškove postupka za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), za sastav podnesaka od 11.9.2024. i 23.9.2024. po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 18.6.2024., 23.9.2024., 5.3.2025. i 15.5.2025. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav podnesaka od 14.6.2024., 8.7.2024., 11.10.2024. i 10.6.2025. po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 4. Tarife), odnosno da joj ukupno pripada pravo na 800 bodova što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za troškove PDV (Tbr. 46. Tarife) daje ukupno 2.000,00 eura.
11. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, ovakva primjena materijalnog prava je pravilna.
12. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je tužiteljici za sastav podnesaka od 14.06.2024., 08.07.2024. i 11.10.2024., uz pravilnu primjenu Tbr. 8. točka 3. Tarife, pravilno priznao troškove postupka u vrijednosti od po 25 bodova za svaki od ovih podnesaka jer se radi o ostalim podnescima koji zapravo nisu ni bili potrebni za vođenje ove parnice i u kojima se, zapravo, ponavljaju navodi iz tužbe, a koji su se mogli i usmeno iznijeti na ročištu za glavnu raspravu od 18. lipnja 2024. (podnesak od 14. lipnja 2024.) te o podnesku kojim se tužiteljica bespotrebno očitovala na žalbu tuženika usmjerenu na rješenje o upravljanju postupkom, protiv kojeg i nije bila dopuštena žalba, a što je sudu svakako bilo poznato (iura novit curia). Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu Tbr. 8. točke 3. Tarife tužiteljici priznao pravo i na troškove postupka za njezin podnesak od 11.10.2024. u iznosu od 25 bodova jer je i te navode iz tog podneska mogla iznijeti na idućem ročištu za glavnu raspravu, pa je posljedično tome i njenu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom.
12.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode tužiteljice u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova izražena u odlukama u kojima je odlučeno o troškovima postupka valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije „vezan“ pravnim shvaćanjima drugih županijskih sudova, a da su neka od njih izražena i u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna odnosno materijalno pravna utvrđenja, pa je žalbu tužiteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom Tbr. 8. točke 1. Tarife, pravilno odlučio i o troškovima postupka za sastav podneska tužiteljice od 23.9.2024. jer se radi o obrazloženom podnesku kojim je postavila konačni tužbeni zahtjev, kojeg kao slabija strana protiv tuženika, kao svog poslodavca i jače stranke u postupku koja raspolaže svom potrebnom dokumentacijom odlučnom za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nije ni mogla ranije postaviti.
13.1. Osim toga, sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka, pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da se troškovi postupka isplate na račun tužiteljičine punomoćnice jer prema odredbi čl. 94. st. 1. ZPP proizlazi da opseg punomoći određuje stranka, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku, pa imajući u vidu sadržaj tužiteljičine punomoći u kojoj tužiteljica opseg punomoći nije posebno ograničila, proizlazi da je tužiteljica osnovom te punomoći mogla zahtijevati da se troškovi postupka isplate na račun njene punomoćnice. Naime, glede načina isplate troškova parničnog postupka, kao obveze tuženika prema tužiteljici zastupanoj po punomoćnici odvjetnici ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, pa je zahtjev radi isplate parničnog troška na račun odvjetnika, kao punomoćnika dopušten sukladno ovlastima iz punomoći, a kako iz priložene punomoći ne proizlazi zapreka za takav tužiteljičin zahtjev, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da troškove postupka koji pripadaju tužiteljici isplati na račun njene punomoćnice, radi čega je žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
14. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovane odbiti žalbe tužiteljice i tuženika te na temelju odredbe čl. 380. točke 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP riješiti kao u izreci po točkom I. ovog rješenja.
15. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.
Pula - Pola, 1. listopad 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
