REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-155/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku iz Solina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-1884/2022- 22 od 26. lipnja 2025., 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao, djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-1884/2022-22 od 26. lipnja 2025. u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke.

II. Prihvaća se kao, djelomično osnovana žalba tužiteljice i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-1884/2022-22 od 26. lipnja 2025. na način da isto, sada preinačeno, glasi:

„ II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 378,73 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje na ovaj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate, a obračunava se po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena i to na račun punomoćnice tužiteljice, ŠZO koji se kod OTP banke d.d. Split vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova postupka i takav zahtjev tuženika, odbijaju kao neosnovani.“

III. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eura, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na odgovor na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, kao djelomično osnovan prihvaćen je zahtjev tužiteljice i tuženiku je naloženo da joj na ime razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. travnja 2017. do 30. rujna 2024. isplati iznos od 287,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci navedene presude, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev kao neosnovan odbijen. Ujedno je u točki II. izreke tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 18,12 eura.

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude i rješenja o troškovima postupka žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači na način da se „stavi izvan snage odbijajući dio prvostupanjske presude“ i da joj se priznaju zahtijevani troškovi postupka, uvećani za troškove žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegovog odgovora na žalbu tužiteljice.

5. Žalba tužiteljice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 990,00 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona.

7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe žaliteljice valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

8. Ispitujući pobijanu presudu samo u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sama žaliteljica ni izrekom, a niti sadržano ne ukazuje koju je navodno bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio sud prvog stupnja navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za isplatu razlike u plaći, ali je ono pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka.

10. Naime, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žaliteljice, nije sporno da tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu razlike plaće za manje isplaćene dodatke za rad u prekovremenom radu, rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, za razdoblje od 01.04.2017. do 30.09.2024., sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 - dalje: KU/13) i odredbi čl. 59.a Dodatka Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost („Narodne novine“ broj: 96/15 - dalje: KU/15), odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost („Narodne novine“ broj: 29/18 - dalje: KU/18) te odredbama čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje: ZR ), a nije sporno ni da joj prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića pripada pravo na isplatu razlike u ukupnom iznosu od 287,33 eura.

11. Sporno je, je li u ovom postupku sud prvog stupnja trebao odlučiti i o preostalom zahtjevu tužiteljice, onom prethodno zahtijevanom za isplatu iznosa o 990,00 eura, obzirom da je tužiteljica, nakon nalaza i mišljenja navedenog sudskog vještaka, podneskom od 12. svibnja 2025 ( list 67-70 spisa) postavila svoj konačni zahtjev za isplatu iznosa od 287,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

12. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je pravilno odlučio i o ovom preostalom dijelu zahtjeva tužiteljice jer smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, a koji je u ovom postupku izostao ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), pa je posljedično tome u ovom postupku trebalo odlučiti prema prvo postavljenom zahtjevu tužiteljice, a što je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 193. ZPP i učinio, radi čega je žalbu žaliteljice u ovom dijelu valjalo, kao neosnovanu odbiti.

13. Iako žaliteljica u žalbi posebno ne osporava zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti njenog zahtjeva u preostalom iznosu ( od dosuđenog iznosa pa do iznosa od 990,00 eura), ovaj sud drugog stupnja je primjenom odredbe čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pobijanu presudu ispitao i u ovom odbijajućem dijelu, pa je cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja te nalaz i mišljenje navedenog vještaka financijske struke, ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom preostalom dijelu zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbio, radi čega je u ovom dijelu valjalo i žalbu tužiteljice ocijeniti neosnovanom.

14. Međutim, u pravu je žaliteljica kada ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o troškovima postupka.

14.1. Naime, obzirom da su stranke u postupku djelomično uspjele u parnici, sud prvog stupnja je trebao odlučiti o troškovima postupka uz primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kojom je propisano da sud ako su stranke djelomično uspjele u parnici najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i uspjeh stranaka u postupku prema konačno postavljenom zahtjevu, a vodeći pri tome računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica u ovom postupku uspjela sa 64,50% ( osnova zahtjeva 100%, visina zahtjeva 29%, ukupno 129% /2 = 64,50%), a da je tuženik uspio sa 35,50% zahtjeva, pa kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 29% zahtijevanih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP).

15.1. Tužiteljici, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, u ovom postupku pripada pravo na zahtijevane troškove za sastav tužbe u iznosu od 25 bodova primjenom Tbr. 7. točke 1. alinee 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa), za sastav podnesaka od 2.10.2024. i 16.10.2024. po 25 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 1.10.2024., 12,5 bodova (Tbr.9. točka 2.), za zastupanje na ročištima od 24.10.2024. i 21.05.2025. po 25 bodova (Tbr. 9. točka 1.), za sastav podneska od 12.05.2025., 6,25 bodova (Tbr.8. točka 3 Tarife) i za pristup na ročište za objavu presude 12,5 bodova ( Tbr. 9. točke 3 Tarife), odnosno ukupno joj pripada pravo na 156,25 bodova što sa vrijednosti boda od 2 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 312,50 eura odnosno sa pripadajućim PDV (Tbr. 46. Tarife) 390,63 eura. Obzirom na prethodno navedeni uspjeh tužiteljice u ovom postupku od 29% ( točka 16. obrazloženja), tužiteljici s osnove ovih priznatih troškova postupka pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 113,28 eura uvećanih za troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura koje je platila tužiteljica, pa joj u ovom postupku pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 378,73 eura, koje joj je dužan naknaditi tuženik, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, kao i u cijelosti takav zahtjev tuženika valjalo, kao neosnovane odbiti.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude odnosno na temelju odredbe čl. 380. točke 3. u vezi odredbe čl. 457. ZPP riješiti kao u izreci po točkom II. navedene odluke.

17. Obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela sa svojom žalbom tužiteljici je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i 5. i sve u vezi odredbe čl. 155. st. 1. te čl. 457. ZPP valjalo priznati i troškove žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eura koji se odnose na troškove sastava žalbe i trošak PDV ( Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife).

18. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužiteljice, ali je ovaj njegov zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom IV. ove presude.

Pula - Pola, 1. listopad 2025.

S u d a c:

Bruno Franković